Tjedni retrovizor

Tjedni retrovizor

Tjedni retrovizor

Evo nas ponovo u drugom izdanju tradicionalne rubrike Liburnija.net-a, ”Tjedni retrovizor” koja donosi presjekt događaja u tjednu koji je iza nas. Za ovo smo izdanje odabrali tri nova dramatična događaja – Doru, situaciju dogradonačelnika Deškovića i ponovo, najspominjaniju tvrtku na ovim prostorima – Liburnia Riviera Hotele.
– GeDora
Mnogomu se građanskomu sinu – a ne kojekakoviću – otimale oči za Dorom; mnoga je majka u duši računala, kad li bude Dora zrela za njezina sina, pače i velikaški gospodičići, kad ih iznebuha oprži sjajno oko zlatarove kćeri, znak bi prišapnuti: “Ej da nije, što je!”
(A. Šenoa – Zlatarevo zlato)
Eto, nisu Doru sanjali samo građanski sinovi, već i kćeri – a završio je u rukama Feminemki, usprkos tome što su Valungari imali jedinu originalnu stvar na festivalu. Nemam pojma zašto se svi čude zbog optužbi oko plagijata pobjedničke pjesme kad se na Dori može čuti posuđene note skoro svaki put kad čovjek obrati pozornost. Al’ dobro sad… To su već detalji koji bi mogli pokvariti sjaj najvećeg hrvatskog festivala koji je preživio recesiju. I pjesama koje su preživjele sram svojih autora…
I svake godine iznova se pitam – ako je ovo najbolje što je izabrao žiri, kakve su tek ostale svari koje nisu prošle?
– Ma’ Dešković
Ispravno shvaćanje nečega i pogrešno shvaćanje tog istog ne isključuju se posvema.
(F. Kafka – Proces)
Sto mu lažnih navoda, eto i dogradonačelnika oklevetalo na televiziji… Emisija ”Proces” izjavila, otprilike, da je Ma’ Dešković “podučila sinove kako da koriste oružje” i orobila teren svoje pokojne susjede u Mošćeničkoj Dragi. A u svemu tome pomogao joj drugoosumnjičeni dogradonačelnik koji je povukao svoje veze i ”hapio” zemljište.
Pritom nije važno što se sve to zbilo sredinom devedesetih, kada je Ernie Gigante Dešković bio tek tinejdžer – detalji nisu važni u očima istine….
– Ležerno Razbaštinimo Hrvatsku
Vodeći industriju na takav način da njeni proizvodi budu od najveće vrijednosti, on (poduzetnik, op. D. Ž.) traži samo svoju korist, ali je navođen nevidljivom rukom da promiče rezultat koji nije bio dio njegove namjere.
(A. Smith – Bogatsvo naroda [slobodan prijevod])
Eto nam ode i LRH u privatni sektor, ako je slušati gradonačelnika Dujmića koji je pozvao državu da preda svoje udjele Darku Ostoji. Naravno, on to nije tako izjavio ali sami smo zaključili da je to istina, a nitko se nije pretjerano bunio. A dok se bude bavila privatizacijom LRH, država bi trebala malo urgirati i kod Hanfe, da riješi situaciju oko obvezujuće ponude koja tišti gradski kontrolni paket u Liburnia Riviera Hotelima.
Pa će Grad i Ostoja raditi zajedno, kako bi nevidljivim rukama donijeli bogatstvo i sreću čitavom liburnijskom narodu. Jer, kao što stara kineska poslovica kaže – bolje Ostoji u ruci, nego na državnoj grani…
Davor Žic
Vezane vijesti:
Tjedni retrovizor – vol.1

Similar articles

Tjedni retrovizor

1 year ago

Tjedni retrovizor

6 months ago

Tjedni retrovizor

9 years ago
error: Content is protected !!