‘Moj život je muzika’ – Ove nedjelje otvara se izložba posvećena maestru Leu Ivančiću @ Matulji
Nikola Cvjetović 6 years ago Novosti– Naš je susjed i prijatelj. Jednostavan, duhovit, samozatajan. Nema kod njega hvalisanja. Tek pregledom doniranog materijala vidiš njegovu veličinu i zasluge ne samo za naš kraj, već i u međunarodnim razmjerima, istaknula je Harašlić Puharić u najavi izložbe.
Matulji – U prostoru Rodoslovnog centra Kastavštine i Liburnije u Matuljima, ove nedjelje, 28. listopada u 18 sati otvara se izložba posvećena našem sumještaninu maestru Leu Ivančiću pod nazivom “Moj život je muzika”, najavljeno je na jučerašnjoj tiskovnoj konferenciji.
– Zahvaljujući donaciji instrumenata, priznanja, odlikovanja, diploma, plaketa, notnih zapisa maestra Lea Ivančića koju je Rodoslovnom Centru Kastavštine i Liburnije poklonila njegova kći Lea Ivančić Kenović i njena obitelj, u mogućnosti smo sve to predočiti javnosti, prijateljima, obožavateljima melosa koje je kroz život njegovao pokojni maestro, učenik Ivana Matetića Ronjgova i njegov sljednik. Uvijek je govorio da “svoju kulturnu baštinu treba utkati u djelo koje stvaraš. Identitet tvog kraja važan je za tvoj osobni identitet”, istaknula je Marija Harašlić Puharić, predsjednica Udruge “Rodoslovni centar Kastavštine i Liburnije” koja je istaknula da je maestro Leo Ivančić jedan od najuspješnijih glazbenih pedagoga ovih prostora. Utemeljitelj KUD UČKA 1962. godine, SlogeJušići, Halubjana, Združenih zborova Kastavštine, školskih zborova, tamburaškog društva, sudionik MIK-a, istraživač kulturnog amaterizma na prostoru cjelokupne Kastavštine.
– Drago nam je da će konačno na jednome mjestu biti pohranjeno i građanima dostupno stvaralaštvo i rad Lea Ivančića dugogodišnjeg profesora, dirigenta i skladatelja koji je dao izniman doprinos kulturi Općine Matulji. Leo Ivančić osnivač je KUD-a Učka Matulji, dirigent Sloge Jušići, Združenih zborova Kastavšćine, klape Zvonejski kanturi, profesor koji je cijeli svoj radni vijek posvetio glazbenoj edukaciji mladih, usmjeravao mlade talentirane ljude, regrutirao najbolje mlade glasove u zborove, vodio harmonikaše i s njima osvojio brojne zlatne nagrade. Dobitnik je nagrade za životno djelo, no ponekad mi se čini da je i to premalo da se odužimo Leu za sav doprinos kulturi i Općini Matulji u cjelini. Iznimno skroman čovjek, ali prepun energije, često se zaustavljao posljednjih godina u Općini te smo dugo znali razgovarati o tome kako i gdje izložiti brojne notne zapise ovog vrsnog učenika Ivana Matetića Ronjgova. Drago mi je da se toga prihvatio Rodoslovni centar koji godišnje istraži ogromnu količinu povijesne građe našega kraja i koji je najbolje mjesto za čuvanje ove vrijedne zbirke, zahvale naravno i Smiljanu Grbcu njegovom dugogodišnjem suradniku koji je o Leu Ivančiću snimio film, kao i maestru Saši Matovini koji je izvršio selekciju materijala kako bi se rad Lea Ivančića predstavio na najbolji mogući način te gosp. Bonačiću koji je sudjelovao u postavi i na kraju velike zahvale obitelji koja je sve to predala Rodoslovnom centru kako bi rad i stvaralaštvo maestra Lea Ivančića bio dostupan javnosti, poručila je Eni Šebalj, zamjenica Općinskog načelnika.
– Rođen je u Puharima (zaseoku nekadašnje Županje Perenići, danas Matulji) 28.06.1930. godine. Sin je starosjedilačke loze Slavić-Cep-Ivančić koja se na lokalitetu Ivančići prati od 1646. godine (za raniji period nema pisanih dokumenata). Od Grgura rođenog 1731. godine prezime ostaje trajno Ivančić. U XIX stoljeću kupuju od Sušnja staru kuću u Puharima. Prema dvojici braće dijele se na dvije grane Ivančić-Gobini i Ivančić-Jovanini. Leotov djed Anton Ivančić oženio se za Ivanu (Joannu) Padavić iz Vrata kraj Fužina, neko vrijeme žive u Americi gdje je rođen 1900. godine i Leov otac Filip. Obitelj se vraća kući, kupuju starinu Dubrović-Sotonića i tu ostaju do danas. Filip dovodi svoju ženu Rožu Božić (r. 1900.) iz Rašpora. 1927. godine rađa im se prvi sin Emil, i Leo 1930. godine. Nakon završetka osnovne škole završio je zanat tokara, odlazi na odsluženje vojnog roka u Split. U Splitu se uključuje u limenu glazbu JRM. Počinje svirati klarinet, a već od najranijeg djetinjstva svira harmoniku dugmetaru. S odsluženja vojnog roka vraća se kući. Od toga trenutka muzika postaje njegov život. Završava muzičke studije uz rad. Već, negdje 1955.-1956. održava tečajeve harmonike i solfeggia u osnovnoj školi u Voloskom, a kasnije predaje muzički odgoj u školi u Matuljima… Naš je susjed i prijatelj. Jednostavan, duhovit, samozatajan. Nema kod njega hvalisanja. Tek pregledom doniranog materijala vidiš njegovu veličinu i zasluge ne samo za naš kraj, već i u međunarodnim razmjerima, dodala je Harašlić Puharić.
– O muzičkom stvaralaštvu govorio je njegov prijatelj, dugogodišnji suradnik i autor filma o maestru profesor Smiljan Grbac koji je pročitao nekoliko pisama Ivana Matetića Ronjgova u kojima se osobno zauzima za obrazovanje Lea Ivančića te ga hvali kao izuzetno talentiranog mladog učenika.
– Ova zavičajna zbirka bogatija je za još jednu donaciju. Uz donatore, zahvaljujem Giuliu Bonačiću na postavi izložbe, Goranu Slaviću na izradi rodoslovlja za obitelj Ivančić-Jovanini, Ivotu Mavar-Ivule koji se angažirao da poklon obitelji Ivančić dođe u ovaj Centar , Desanki Puharić na svekolikom trudu u organizaciji, Eni Šebalj – zamjenici načelnika općine Matulji, na organizaciji tiskovne konferencije, profesoru Smiljanu Grbcu Leovom prijatelju i suradniku na predstavljanju muzičkog stvaralaštva našeg maestra, Doris Stanić predstavnici KUD-a Učka i dragom maestru Saši Matovini koji je pregledao sve notne zapise i materijale i odvojio ih za ovaj postav. Hvala zboru KUD Učka koji će svojim pjevanjem uveličati ovu svečanost. Hvala svima vama koji svojim prisustvom odajete počast našem Maestru Leu Ivančiću, dodala je Harašlić Puharić.
Izložba će biti otvorena do 31. siječnja 2019., a moći će se razgledati svaki utorak i četvrtak od 16 do 19 sati. Ulaz je slobodan.
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net