Ante Mandić – Jedini Opatijac na čelu države (drugi dio): Slobodna „republika“ Opatija

admin 6 years ago Novosti

Veliki skup posvećen dr. Anti Mandiću, jednom od najvažnijih Opatijaca u suvremenoj hrvatskoj povijesti, održat će se u Vili Antonio u utorak 14. studenog u 17 sati. Tim povodom, kroz nekoliko ključnih epizoda iz njegova života, prisjećamo se značaja Ante Mandića, a u dosad objavljenom prvom dijelu obradili smo njegovu ulogu u opatijskim odvjetničkim krugovima i Jugoslavenskom odboru.

Opatija – Svega nekoliko dana „izdržala“ je „Slobodna republika Opatija“, pod kratkom jugoslavenskom civilnom upravom između talijanske i njemačke okupacije 1943. godine, ali sasvim dovoljno da stvori važne temelje za oslobodilačku borbu i konačnu „liberaciju“ godinu i pol dana kasnije.

Jedna od centralnih figura u tom razdoblju bio je Ante Mandić, uspješni opatijski advokat i politički aktivist, u vrijeme Prvog svjetskog rata član Jugoslavenskog odbora, koji je tijekom Drugog svjetskog rata „diplomatski baloner“ zamijenio za partizansku uniformu.

U noći 7. rujna 1943. godine, u vrijeme kada kapitulacija Italije još nije bila službeno objavljena, ali se promjena mogla „osjetiti u zraku“, stvarali su se temelji za (privremeno) oslobođenje Opatije.

– Te noći 7. septembra 1943. Ive Benčinić, Franjo Hrvatin, Dr. Mandić, Franjo Gregorić i još neki pravili su plan za akciju. Dva dana prije toga usred bijela dana uhvatili su i odveli talijanskog kapetana, komandira artiljerijske baterije u Voloskom. Zadržali su ga kao taoca. Sad im je mogao poslužiti kao talac za pregovore s komandantom garnizona, zabilježio je u prisjećanju na te dane Oleg Mandić stariji, sin dr. Ante Mandića.

Od kapetana su dobili nekoliko pisama za oficire u postaji, a zahtjev da se garnizon razoruža i svo oružje preda partizanima talijanskom je pukovniku, komandantu obalnog pojasa od Pule do Opatije, prenio vođa ilegalne grupe Ive Benčinić. Dan kasnije, za predsjednika netom oformljenog Narodno-oslobodilačkog odbora izabran je dr. Ante Mandić, postavši tako nakratko „gradonačelnikom“ slobodne Opatije, a u tih nekoliko dana slobode uspio je u potpunosti ispuniti svoj „izborni program“- osigurati mirnu i sigurnu predaju, bez krvoprolića, zajamčiti zaštitu talijanskim vojnicima u povlačenju te organizirati prikupljanje značajne količine oružja i ratne opreme koju su Talijani „trampili“ za hranu i slobodan prolaz prema svojim kućama.
Današnje parkiralište iza suda postalo je svojevrsni „magacin“ za prikupljanje i razvrstavanje zaplijenjenog oružja koje je kasnije odvažano kamionima na Učku i Klanu gdje su ga preuzimali partizanski borci.

– Organiziran je bio osebujan punkt. Talijanska je vojska bila u rasulu. Sve od Albanije i Dalmacije vojnici su, najviše pješice, hrlili kući u Italiju. Pod parolom: „La guerra é finita“. Svi su morali na svom putu proći kraj Voloskog. I upravo tamo je opatijski NOO organizirao modernu trampu: vojnik nama oružje, a mi njemu hranu za daljnji put, zapisao je o tim danima Oleg O. Mandić, unuk dr. Ante Mandića i sin Olega Mandića starijeg.

Nije ta organizacija dugo potrajala, već nakon nekoliko dana iz Matulja su se prema Opatiji spustili njemački tenkovi, označivši početak nove okupacije, a dr. Ante Mandić sa svojim suradnicima pridružio se partizanima, da bi nakon godine i pol borbe od kratkotrajne pozicije čelnika netom oslobođene Opatije stigao do faktične pozicije prvog čovjeka u netom oslobođenoj Jugoslaviji. Tim dijelom njegova života bavit ćemo se u trećem nastavku feljtona.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net