Nakon kratkog uvoda Rajke Jurdane Šepić, svatko od pjesnika je pročitao neku ili nekoliko čakavskih pjesama Ivanke Glogović Klarić s opatijskom tematikom. Poeziju su čitali Vjekoslava Jurdana, Cvjetana Miletić, Marina Česen, Eni Šebalj, Luka Škorić, Robert Žigulić i Duško Jeličić Dule. U vrijeme čitanja kukali su napravili počasni kordon, a svaki od njih u ruci je imao jednu od objavljenih zbirki pjesama prerano preminule pjesnikinje. Uvažena profesorica i sjajna čakavska pjesnikinja iza sebe je ostavila bogat opus čakavskih pjesama te priča za djecu i odrasle, od kojih su mnoge i uglazbljene .

Osim na čakavštini pisala je i na standardu. Treba istaknuti da je u svom spisateljskom radu bila vrlo inovativna te je pisala i čakavsku haiku poeziju a njeno vrlo istaknuto djelo je zbirka čakavskih pjesama sastavljenih od riječi koje sadrže samo dva slova, “Tr ši”. Osim posvete našoj profesorici I pjesnikinji ovo je bila ujedno i gesta popularizacije čakavske poezije koju ovi entuzijasti gaje već desetljećima, a Ivanka Glogović Klarić je bila jedna od začetnica.Nakon pjesničkog dijela kukali su obavili svoj obred zimskog kupanja.

Opatijski Kukali I Pjesnici Odali Počast Ivanki Glogović Klarić

Platak – Popularno zimsko odredište u našoj županiji ovog vikenda domaćin je jedinstvenoga natjecanja, kakvo se na hrvatskom tlu i hrvatskom snijegu još nikada nije održalo, a riječ je o promociji skibikea, zimskog sporta u usponu kojeg je prije tridesetak godina izumio Don Koski. Ovaj zimski sport za kojim je interes u velikom porastu dovodi u Hrvatsku najveće skibikere današnjice te kao takav nudi bogat dvodnevni program pun zabave i adrenalina. Platak, kao jedna od najpoželjnijih zimskih destinacija u Hrvatskoj, savršen je za domaćinstvo ovakvog događaja.

Što je uopće skibike? Je li to skijanje ili vožnja biciklom? Riječ je o sportu koji je na neki način spojio biciklizam i skijanje, samo što skibike umjesto dva kotača ima – dvije skije. Ovaj iznimno atraktivan sport možete vidjeti na Platku zahvaljujući skupini entuzijasta okupljenih oko Jure Lučića i Skibike kluba Croatia.

Sofisticiraniju verziju u Europi je napravio Gregor Schuster iz Beča, a njega smo imali prilike upoznati na Platku gdje se po prvi puta u Hrvatskoj skupilo dvadesetak takmičara iz cijelog svijeta u ovoj disciplini kojoj popularnost u svijetu zimskih sportova raste sve više. Naime, na Platku se održava prvo SkiBike svjetsko natjecanje u kojem sudjeluju renomirani natjecatelji iz svijeta downhilla. Ovo takmičenje se održava pod pokroviteljstvom Red Bula obzirom da je dosta takmičara pod ugovorom s njima što znači da će ovo takmičenje biti vidljivo ne samo u Europi nego i u Americi. Ako do sad svijet nije čuo za Platak, nakon ovoga sigurno hoće, rekao je Jure Lučić, predsjednik i osnivač SkiBike kluba Croatia. Platak je ugostio preko 20 vozača od koji su najpoznatiji Boris Režabek i Filip Flisar u bojama Red Bull-a, Tobi Merz višestruki pobjednik Masters of Dirts-a, Gregor Schuster iz Rider tima Austria, Charles Padel iz Eretic Snowscooter tima te naš predstavnik Emanuel Bastaja u Rider timu Croata, također višestruki pobjednik Pannoniana u scootering disciplini.

Posjetitelje i danas očekuje bogat te sadržajan program, a što smo mi jučer zabilježili provjerite u priloženom video prilogu i foto galeriji…

30.01.2022. (nedjelja)
09:00 – 10:30
– Okupljanje na stazi
– Trening vožnje
– Pripreme za utrku
11:00 – 14:00- Utrka
15:00 – 16:00- Proglašenje pobjednika uz zabavni program
-(dodjela nagrada + nastup DJ-a )

Skibike Spektakl Na Platku

Opatija – U Grand hotelu 4 opatijska cvijeta održan je trodnevna edukacija za strukovne nastavnike pod naslovom Inovativni pristup zdravoj prehrani – Modul 1. Program ‘Samo zdravo’ organizacije GAIA NOVA odobren od Ministarstva znanosti i obrazovanja kao stručna potpora za kurikulum Zdravo za međupredmetnu nastavu. Projekt je namijenjen jačanju kompetencija djece i mladih u osnovnim i srednjim školama te odgojno-obrazovnim djelatnicima.

Sadržaj je usmjeren jačanju vještina i znanja strukovnih odgojno-obrazovnih djelatnika u sektoru ugostiteljstva i turizma kao i svih stručnih djelatnika koji će usvojene kompetencije implementirati u svojim radnim sredinama te vještine i znanja uklopiti u svoje radne i obrazovne politike i procedure.

Cilj programa jest provedba edukacije i jačanje izvrsnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja na području cjeloživotnog učenja u sektoru ugostiteljstva i zdravstvenog turizma s naglaskom na zdravlje i zdravu prehranu te svjestan i odgovoran odnos pojedinca prema sebi i prema zajednici. Očekivani rezultati jesu osnažena i povećana kompetencija odgojno-obrazovnih djelatnika te će usvojeni edukativni modeli u konačnici rezultirati inovacijama u učenju te novim strukovnim kurikulumom.

U tri dana polaznici su slušali predavanje Dr. Sc. Silvije Zec Sambol, prof. Med. “Hranom do zdravlja”, predavanje “Motivacijske tehnike u učenju”, Mr.sc. Darka Sambola i sudjelovati u degustacijskoj radionici prof. Sandre Kolonić naslovljene “Hrana kao lijek i užitak”.

Opatija – Od početka ove godine glavna opatijska prometnica, Ulica Maršala Tita bogatija je za još jedan ugostiteljski objekt. Na mjestu nekadašnje trgovine Sport između restorana i pizzerije Roko otvorena je kavana Kaiser. Vrlo moderno uređen prostor evocira sjećanja na najslavnije opatijsko razdoblje, a riječ je o kavani koju krase velike zidne tapete s likovima austrougarske carske obitelji.

Kavana je otvorena u vrijeme kad Opatija spava pa za sad možemo u kavani dobiti espresa kavu sa 100 % arabice za 11 kn , cappuccino po 13 kn osim toga imaju veliki izbor napitaka za ljubitelje kofeina, zatim koktele, vino na čaše i pjenušce, a od pekarskih proizvoda kroasane i brioše. U planu je slatko slani program, a ako je suditi po kavi moglo bi se reći, za Opatiju, po vrlo pristupačnim cijenama.

Veli Brgud – Posjetili smo craft pivovaru Morčić, prvu pivovaru na Liburniji, a na ulazu obiteljske kuće dočekao nas je bračni par Kalčić, Kristina i Elvio.. Iako imamo dugu tradiciju ispijanja piva na Kvarneru, pivovara ima tek u tragovima. No, kako je u Zagrebu ovaj trend proizvodnje craft pive uzeo maha počevši s pivnicom Medvedgrad sad već daleke 1994. godine, danas se pivo proizvodi gotovo u svakom kvartu, pa se nadamo da će i u Primorju početi nicati male proizvodnje visoke kvalitete poput pivovare Morčić.

Ova pivovara posluje tek nekih par mjeseci, ali je u ovo vrlo kratko vrijeme zauzela ekskluzivan položaj među ugostiteljima, hotelijerima i malim prodavaonicama delikatesne hrane.

Uz podršku obitelji Elvio se nakon 23 godine pomorskog staža i uspješne karijere na platformama odlučio upustiti u avanturi i svoju staru ljubav prema pivi pretočiti u posao. Četiri godine od ideje do realizacije urodilo je uspjehom u ova čupava i za poslovni svijet nestabilna vremena. Očito da je ova deficitarna djelatnost na našem tržištu i naravno dobar proizvod formula uspjeha za craft pivo Morčić.

U razgovoru s Elviom naučili smo da je pravo craft pivo, osim što je jedinstveno i svatko ima svoju recepturu poštivajući osnovne karakteristike vrste piva ujedno i nefiltrirano i nepasterizirano što mu daje posebnu aromu. Okusi i mirisi kojima obiluje nisu dodani nego se oživljavaju u procesu fermentacije, da se pivo proizvodi od slada a hmelj se koristi kao aroma i prirodni konzervans i još mnogo detalja o pivu interesantnih za ljubitelje a možda i buduće proizvođače… Sve detalje o proizvodnji, ali i priču iz brgujske pivovare donosimo u video prilogu…

Posjetili Smo Prvu Craft Pivovaru Na Liburniji – Craft Pivo Morčić Osvaja Pivopije

Zvoneća – Veliko slavlje za Zvonećane, na Svetog Antona, zaštitnika sela slavlje je započelo svetom misom u poslijepodnevnim satima a nastavilo se dizanjem pusta uz harmonikaše. Ovo inače velika fešta za Zvonećane, ove godine obilježena je skromno zbog pandemijskih restrikcija koje nas svih pogađaju.

No, to nije omelo zvonejske familije da se nađu u centru mjesta kako bi objesili pusta Cepljenca z bocunićun jarboli koji je naravno kriv za sve. Prethodnih godina je na školskom igralištu bila je organizirana velika fešta u šatoru, ali već drugu godinu zaredom to nije moguće. Kako bi se običaji održali Mjesni odbor i Udruga Zvonejski zvončari priredili su skromnu, ali ne manje vrijednu fešticu kako bi se znalo da je pust na Zvonećoj počel!

Zvonećani Obilježili Svoj Dan Svetom Misom I Dizanjem Pusta ‘Cepljenac’

Coronokio je kriv za sve i njegovim paljenjem sve će se vratiti u prvobitno stanje. Lovorike će ozelenjeti, zeleni pojas također, krateri u kraškom terenu će nestati, a jednako tako rasplinut će se i jedan lijepi pusni san.

Što smo sve zabilježili u ‘Republici Vasanskoj’ provjerite u video prilogu i fotogaleriji…

U Vasanskoj Visi Coronokio

Ika – Mirko Bjelan je poseban čovjek. Odlaskom u mirovinu posvetio se planinarenju. Zašto kažem posvetio? On nije prosječan planinar nego pasionirani zaljubljenik u prirodu. Za svojeg desetogodišnjeg staža u planinama postigao je jako puno i pridonio planinarstvu.

Sigurno se pitate o čemu je riječ. Mirko Bjelan, osim što se u tih deset godina popeo na velik broj vrhova po Hrvatskoj, planinario je i diljem Europe. To nije sve; ovaj naizgled mlad čovjek prava je multimedia u prirodi. On uređuje internetski portal gorja.net na kojem možete naći najiscrpniji vodič kroz planinarske smjerove koje je prošao.

Na vrhu Glossglocknera

Na njegovoj stranici možemo vidjeti da je osvajao vrhove po Hrvatskoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Albaniji, Turskoj pa čak i Rusiji. Uvidom u njegovu Internet stranicu možete se uvjeriti da njegov blog, kako voli reći, nije samo blog nego pravi vodič za planinare i alpiniste, ljubitelje visokog gorja pa i same zaljubljenike u prirodu koji se kreću  po Učki i Ćićariji kako bi kvalitetno ispunili slobodno vrijeme.

Za taj rad je prošle godine dobio i nagradu Hrvatskog planinarskog saveza za najbolju planinarsku web stranicu. Kako  Mirko  živi u Iki, otišli smo u Lovransku Dragu kako bismo napravili video intervju koji vam prenosimo i u pisanom obliku.

Mirko, kako ste se zaljubili u planinarenje?

Mirko Bjelan: Planinariti sam počeo tek odlaskom u mirovinu. Jednom prilikom, na  skijanju na Platku, u neformalnom razgovoru u kafiću moj dragi prijatelj Silvano Zorzenon pozvao me da se priključim Planinarskom društvu Knezgrad iz Lovrana. Nakon šest mjeseci, s odlaskom u mirovinu to sam i učinio. Počeo sam planinariti sa 64 godine. Ove godine sa 75 godina navršavam deset godina planinarenja u PD Knezgrad Lovran i ova godina je jedna od mojih najuspješnijih godina po pitanju planinarstva. Dobio sam nagradu i priznanje od Hrvatskog planinarskog saveza za najbolju web stranicu.

U društvu sa Silvanom pri silasku s vrha Jof Fuart

Ovo je ujedno i godina u kojoj sam osvojio mnoge visoke vrhove, a među njima i neke više od 5000 m nadmorske visine. To su Ararat u Turskoj, 5130 m, zatim najviši vrh Europe, Elbrus u Rusiji s 5642 m i mnoge vrhove u Hrvatskoj i izvan nje. Nakon povratka iz Rusije i dvotjednog odmora popeo sam se na sedamnaest najviših vrhova na Prokletijama, na području Crne Gore, Kosova i Albanije.

Kako se pripremate za te ne baš lagane pothvate?

Mirko Bjelan: Na samom početku mog planinarenja imao sam jednu tešku nesreću. Nakon šest mjeseci bavljenja planinarenjem imao sam prijelom zgloba desne noge u Sloveniji na Špiku. Svi su mislili da je tu moja planinarska karijera gotova. To je bio jedan razlog koji me potaknuo da počnem pisati blog. Imao sam toliko vremena da nisam znao što s njime. Kad sam napokon krenuo na jedan planinarski izlet ostalo mi je da promatram što ostali planinari rade. Neki su samo udarali žigove, neki su fotografirali a neki su samo uživali u prirodi i naravno u  sjećanjima na svoje planinarske pothvate.

Na vrhu Brithorn

Ja  sam imao potrebu napisati nešto što će mi ostati u trajnom sjećanju jer se s vremenom zaboravi gdje ste bili i kud ste išli. Tako je nastao ovaj blog kojeg sam nazvao Moj planinarski dnevnik i objavljujem ga na stranicama gorja.net, stranici koja služi kao inspiracija kamo otići. Stranica koja ima pregršt informacija o bilo kojoj ruti koju sam prošao bilo u Hrvatskoj ili u inozemstvu.

Planinarite li sam ili u društvu?

Mirko Bjelan: U planine se nikad ne odlazi sam. Na niže vrhove idem u većim skupinama, bilo to s planinarskim društvom ili ekipom koja se skupi, a na visoke vrhove je potrebno ići u manjoj grupi. Sve ove veće vrhove u zadnje tri godine osvojio sam sa svojim prijateljem i planinarskim partnerom Jurom Ćurkovićem. Da nije bilo njegove organizacije i poticaja ja odlaske na te vrhove vjerojatno ne bi ni ostvario. Jure Ćurković uređuje portal planinarenje.hr. Na portalu je postavio rubriku Blogosfera. U Blogosferi sam objavio stotinjak blogova. Uglavnom sve što smo zajedno planinarili, ali i mimo toga.

Koliko vremena provodite u planinama?

Mirko Bjelan: U planinama provedem oko 60 dana i jednako toliko vremena provedem pišući svoj blog. Jedan dan planinarenja jednako jedan dan pisanja. To bi značilo da je četiri mjeseca godišnje posvećeno planinarenju. Tu ima dosta truda i rada. Oni koji to pišu znaju koliko je tu rada uloženo.

Što sadrži jedan dobar putopis?

Mirko Bjelan: Doći na neki vrh i o njemu ništa ne reći bilo bi neobično koliko i popeti se na njega, zatvoriti oči i ništa ne vidjeti. Zato je na mom blogu prva stvar opis određenog vrha, određenog mjesta ispod kojeg prikažem fotografiju i ispod nje se vidi otkud se taj vrh ili mjesto vide.

Na vrhu Glossglocknera

Sljedeće što je meni jako bitno jest pristup automobilom do polazišta jer kad se planira neki izlet, ako nikada niste bili na tom mjestu, jako je važno kako doći do polazne točke. Kad se dođe do prve markacije puno je lakše. Nakon toga slijedi izvod iz analize GPS traga. Kako se služim GPS-om tako snimam svaku stazu koju prenosim. Na početku stranice se može slobodno skinuti GPS trag bez ikakvih ograničenja tako da planinari koji se služe GPS uređajem ili pametnim telefonima mogu nesmetano krenuti svim tim rutama koje sam obradio. Na blogu pokažem i putne točke i smjer kretanja uz minimalnu i maksimalnu visinu pa i visinsku razliku pri usponu i pri spustu, visinu odredišta i prosječan nagib.

Slijedi opis puta prikazanog kroz fotografiju. Na kraju bloga stavim prikaz vertikalnog profila staze, GPS trag na topografskoj karti i trodimenzionalni na Google Earth -u. Isto tako 3D prikaz staze. Na kraju je link na album fotografija koje nisu obuhvaćene u tom putopisu.

Koji su Vam najveći izazovi u planinarenju?

Mirko Bjelan: Što je uspon na vrh neke planine teži i zahtjevniji, izazov je veći. Osobno uživam u tom izazovnom penjanju u ozračju planine koja spaja težinu, znoj, koja krije opasnosti, spaja ljepotu divljine koju niti jedna fotografija ne može istinski dočarati niti se to rječima da opisati. Treba jednostavno proći to i doživjeti. Kad se popnete na jedan takav izazovni vrh u njemu više uživate.

Za izazovne vrhove treba određena priprema. Kako se Vi pripremate za svoje planinarske pothvate?

Vela Draga, Učka

Mirko Bjelan: Volim planinariti na mjestima na kojima još nitko nije bio. Mnogo puta sam došao na takva mjesta koja nisam mogao proći i morao sam se vraćati. Shvatio sam da su mi potrebna dodatna znanja i iskustva pa sam se u 72. godini odlučio upisati alpinistički tečaj na kojem sam stekao određene vještine, znanja i iskustva koja su mi kasnije pomogli u ostvarivanju takvih izazovnih, ruta.

Nakon toga sam krenuo u visoke vrhove Austrije i Italije. Tu je bilo puno hodanja po snijegu na nadmorskim visinama od 3000 do 4500 metara. Ponovo sam došao u situaciju da mi nedostaje znanja i vještine pa sam godinu dana kasnije, u 73. godini, završio visokogorski zimski tečaj koji mi je puno pomogao da se popnem na ove visoke vrhove iznad 5000 metara.

Kažete da Vam je nedostajalo znanja pri penjanju. Što je to značilo u praksi? Jeste li imali nekakvih neprilika?

Mirko Bjelan: Kad sam završio te tečajeve više nije bilo potrebno vraćati se jer sam naučio kako osiguravati sebe i drugoga. Nakon alpinističkog tečaja moj cilj nije bio da se penjem, da se bavim alpinizmom.
Cilj je bio naučiti nešto novo, nekakvo saznanje koje mi može koristiti i koristilo mi je u tim raznim usponima. Ima uvjeta gdje je potrebno osiguravanje na snijegu i ledu, a da nisam završio te tečajeve to ne bih znao. U tim uvjetima bez određenih vještina ne bih mogao osigurati sebe i partnera, a to je neophodno prilikom zahtjevnih uspona.

Uspon na Gran Paradiso s Fedorom Nalisom

Po završetku tečaja potrebno je nastaviti s penjanjem kako bi mogao usavršiti sve te vještine i znanja. Za to je potrebno imati mentora. Moj mentor je bio Fedor Nalis koji me zapravo i uveo u alpinizam i nastavio se sa mnom penjati. Da nema njega vjerojatno ne bih imao toliko znanja i iskustva. Kad god stignemo odemo na neko penjanje. Doduše, ja volim grebene koji su zahtjevni do nekakve razine na koju se ja mogu popeti. Tamo gdje ne mogu Fedor je uvijek prvi u navezu. Ja, uz njega, kao drugi savladavam neke razine koje kao prvi penjač ne bih mogao savladati.

Puno ste planinarili i po Europi. Koji su Vaši daljnji ciljevi?

Mirko Bjelan: Do sada sam uglavnom planinario unutar Hrvatske, po Italiji, Austriji, Švicarskoj, Bugarskoj, Albaniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Kosovu… .
S obzirom da sam osvojio i najviši vrh Europe, Elbrus, sebi sam zadao zahtjevan cilj da se popenjem na još nekoliko vrhova na nekoliko različitih kontinenata.

Jedan od tih vrhova je Kilimandžaro u Africi, u Tanzaniji, a drugi je Aconcagua u Argentini. Treći vrh je Kosciuszko u Australiji. Kako su to vrlo skupe ekspedicije bez nekih donacija teško ću ostvariti te ciljeve. Ja sam u godinama gdje mi vrijeme curi. Volim reći da vozim na životnoj rezervi. Ako to ne učinim ove ili sljedeće  godine to za mene više neće biti moguće napraviti.

Želite reći da su problem godine ili kondicija?

Mirko Bjelan: Razlog su  svakako godine jer u 77. ili 78. je teško penjati se na te vrhove. Ne znači da se ne bi moglo ili da neću moći, ali uvijek treba računati na zdravlje i kondiciju koja ide s tom dobi. Kako se sad osjećam to bih bez poteškoća mogao ostvariti.

Rekli ste – Kilimandžaro. Planirate li ekspediciju?

Mirko Bjelan: Da svakako, ide se preko agencije. Na takve ekspedicije se uvijek ide preko agencije. To je ekspedicija koja traje petnaestak dana. Ovisno o vremenu, može biti i kraća i duža. Često se nemoguće popeti zbog loših vremenskih uvjeta i onda je potrebno čekati da se otvori lijepo vrijeme kako bi se moglo penjati. Uvijek je prisutan taj kompromis s vremenskim uvjetima.

Kolika je cijena za takvu ekspediciju, po osobi?

Mirko Bjelan: Cijena ekspedicije na Kilimandžaro je oko 25000 kn a jednako tako i za Aconcagu-u. To je nešto što si trenutno ne mogu priuštiti pa ću pokušati prikupiti donacijama kako bih mogao ostvariti svoje zacrtane ciljeve.

Rijeka – Prije 125 godina, točnije 9. siječnja 1897. godine, u zgradi Srednje talijanske škole tadašnjoj Mađarskoj gimnaziji, na inicijativu Sandora Alexandra Rieglera, ravnatelja gimnazije, i Petera Salchera, uglednog profesora fizike na Mornaričkoj akademiji austrougarske vojske, osnovana je prva fotografska amaterska sekcija u Gradu Rijeci. Malo se gradova u Europi može pohvaliti ovako dugovječnim hobističkim bavljenjem fotografijom.

Predsjednik Foto kluba Rijeka, Borislav Božić i eminentni fotografi i članovi kluba okupili su se ispred zgrade Srednje talijanske škole kako bi obilježili ovu važnu godišnjicu u kojoj se rađala bogata tradicija riječke fotografije. Članovi kluba rade na tome da se na ulazu zgrade postavi ploča koja će nas prisjećati na bogatu povijest I kulturu iz najslavnijih vremena grada na Rječini. Pogledajte u prilogu što su nam ispričali eminentni riječki fotografi.

Obilježavanje 125 Godina Od Osnivanja Prve Fotografske Amaterske Sekcije U Gradu Rijeci

Prva štacija su bili Popovići, kuća familije Sinčić u kojoj im je Vazmenka Sinčić pripremila pravu mesnu gozbu na svojoj verandi. Kaže da ih je tu nekad znalo doći i preko petnaest, ali ove godine je sve reducirano pa i ova njihova užanca. Običaj je bio da ih u kući dočeka obilna riblja marenda i juha za početak da ih okrijepi za cjelodnevni pohod, ali ove godine su rekli da neće ulaziti u kuće. Vazmenki ovaj običaj puno znači pa nije mogla izdržati, a da ne dočeka koledvare raskošnom marendom.

Što smo zabilježili u jutarnjem điru po Frlaniji provjerite u priloženom video isječku i fotogaleriji…

Dan Za Koledvanje – Tri Kralja Posjetila Svoje Sumještane @ Kastav, Frlanija