Pride tako neko vreme zimsko, ni od sunca ni od dažja, kad ni nebo samo ne zna kamo bi prevagnulo, ši na buru al na jugo, neko vreme ko je moja nona zvala „snežno“ i pride žalostan glas da se je jedna opatijska pjesnikinja otpravila tamo otkuda se niki ne vrnja, da je partila va lepi spomeni Ivanka Glogović Klarić.

Povedala mi je jur da more oćutit kad će sneg. Dan, dva prej, magar niš na to ne spodabjalo, njoj da negdere nutre neki glas od tela, a morda i od duši, prišapne da prihaja sneg. I tako zaspraven i bude. Ćemo l kada znat ča su pjesnici i ča to imaju va sebe, z čen ćute drugačeje i jače se okol sebe pa se pogovaraju z moren i z bregi, z dažjon i snegon i kako j rekal on naš poznati i veli „.. njihove oči velike i nijeme rastu pored stvari, naslonivši uho na ćutanje što ih okružuje i muči.. „ (A.B.Š.).

Ivanka Klarić je bila jedna takova fina duša ka je ćutila besedu i dobro znala š njun ladat, a i po profesije se je bavila z govoron i komunikacijun i generacije opatijske i se okolne dece vadila engleski i hrvacki. I ja san ju prvi put trefila va opatijskoj srednjoj škole. Stroga je bila „Klarićka“, profesorica starega kova, vrhunska profesorica zajiki, vela metodičarka, čuda je davala i čuda iskala. Veli mrav je bila, jako je volela svojo delo i bila sa va njin. Pul nje se j vavek znalo ča je red i rad, ocjena, bod, zač i zač ne, račun i kračun. Hiperuredna i pedantna va glave i va kartah i va robe, lepo ju vidin z finun tankun majicun lih ogrnjenun preko ramena… a čuda puti ju vidin, i još me pot obleje, kako prileće va razred i, prej nego bimo se mi ni snašli ni poseli, oka mahnućega bi storila „kratki kontrolni“, nenajavljeni, onako znenada i vižitala koliko j „engleskeh“ ur, kemu se j za glavu lovit i kemu katridu teplit.

Užala je i poškercat, na prvi april je jedanput bil takov „Blitzkrieg“ kontrolni, grupi A i B da ne prepišujemo, mi se za glavu ćapujemo, a Ivanka zija: „Idemo brzo, grupa A piše „The first..“, grupa B piše „.. of April!“. Nikad neću pozabit kako nas je va deset minuti navadila spelovanje, jedanput zavavek…, i da information nima va množine slovo s, a još su mi negdere i one kartice nepravilneh glagoli „pa ako imaš lazno pet minuti“, rekla je, „al negdere čekaš va file, va čekaonice pa ih sprotu malo prevrti, repetitio est mater studiorum…“.

O Captain! My Captain… thank you so very much indeed.

I kako god je učitelj vadil svoji školani va Dead Poets Society poeziju pišemo i zajiki govorimo zato ča smo judi, i ni tega metra ki more zmerit ni zbrojit koliko vredi neki stih, pjesnikova misal i mod na ki ju je zrekal… a ni ni tega metra ki more zmerit ni pomnožit bogatiju i seme ko pravi učitelj poseje va svoji školani.

Potle smo doznali i da Ivanka Klarić piše, i još kako, i za mićeh i za veleh, da piše prelepi stihi i štorije za decu, da piše po domaći. Vavek je va misleh i va oke imela more i Opatiju, „.. ni biser ni perla, nego suza, vela, vrela, suza jubavi“ to je Ivankina Opatija. Pisala je i scenariji i haiku, kolike nagradi i priznanja dobila, a ki se ne domišja Ivankine antologijske knjigi Tr ši, va koj su se pjesmi od samo dva slova.. „…Ki tr ki je ku tr ku…. Ča bi ka? Bi, bi, se ka bi – ma ni ki!“

Let i let je urejevala knjigi dečjega čakavskega stvaralaštva Čakavčići pul Ronjgi. Jušto tamo pul Matetićevega ognjišća pul Ronjgi smo stotine lepeh ur pasali š njun va kante i škerce, va stiheh, va veseloj kunpanije z Zoranon Kompanjeton, Bertoton Lučićen, Josipon Stanićen, Zdravkun Žeželić Alić, Dušanon Prašeljen….O Captain! My Captain…“.. od brodića leh je pena, na hrbatu od oblaka smiron leti uspomena“ (LJ.P.).

…Znan
bit ću još
zmašćeni mrav
i za dažjon
mavrica.
Zrušeno stablo
i tičica.

Hvala Ivanka, za si „nepravilni glagoli“ i „Blitzkrieg kontolni“, za najboje „kifle slanice“, za si stihi, misli, knjigi, za su bogatiju ku ste nan pustili i neka Van je lahka opatijska zemjica.

Prezet će mravi od mrava bagujić, drevo će zdat, mavrica zablešćit, mlado leto je na vrateh, tići te zakantat i vavek ćemo se znova trefit kad javorika žuto zadiši.

Kad javorika
cvate
moraju bit
baren dve
lumber
da store.
Nemojte
zaboga
bit sami
nanke vi
kad javorika
žuto diši.

Rijeka – Epidemiolog NZJZ-a Primorsko-goranske županije Dobrica Rončević gostovao je u Studiju 4 HRT-a u kojoj je komentirao trenutnu epidemiološku situaciju u PGŽ.

– Prema broju jučerašnjih testiranja, danas se očekuje porast broja novozaraženih, a isto se očekuje i idući tjedan. Oko 30 do 50 posto je pozitivnih među testiranima, što nam govori da ima zaraženih koji to ne znaju, kazao je Rončević.

– Cijepljenje i preboljenje nekoliko mjeseci štite od težih oblika bolesti i smrtnog ishoda. Nisam pristaša da se ‘a priori’ ide u ukidanje evidencije kakvu nude COVID potvrde. Samoizolacija je izgubila smisao i ona se gotovo potpuno ne provodi, osobito ne dosljedno. Zbog toga bi trebalo tu mjeru zamijeniti širokim i dostupnim testiranjem, naglasio je Rončević za HRT.

Izvor: HRT

Marčelji – Po staroj navadbe jušto potla pol noći na sam dan Svetega Antona ili Antonju zatulili su antonjski rogi od Marčeji do Garić i seh mesteh okolo. Antonjski rog najavil je početak najluđega i najveselejega vremena pul Marčeji i va soj Kastafšćine.

Kao i svake godine Antonji prethodi izrada Pusta i njegovo imenovanje. U Marčeljima se već godinama njeguje tradicija da se Pust ne imenuje nekim općim imenom, preko kojeg se traži krivac za nacionalne i globalne probleme, već Marčejci (rugjivci) više vole preko Pusta upozoriti na lokalne probleme koji muče mještane. Na taj način, smatraju oni, pridonose kritičnosti i demokratizaciji društva. Nažalost, do sada je to redovito bio problem deponija smeća ili ŽCGO Marišćina i imena su pratila one koje su smatrali odgovornim za to.

Ovoletnji pust

Tako se jedne godine dogodilo da je čak intervenirala policija koja je htjela valjda privesti pusta čije je ime sličilo na ime i prezime jednog lokalnog političara. Nakon što je Pust objasnio da je on privatno vlasništvo i da dozvoljava jedino zvončarima da ga zapale, isti je pušten da visi u miru do svojega kraja. Problem smeća i njegovog smrada nije nestao, ali ove godine odlučili su Marčejci malo okrenuti ploču. Pust je tradicionalno za Antonju nošen po Marčeljima i pokazivan znatiželjnicima, da bi u večernjim satima bio obješen na pal od strane maškara i svih ljudi dobre volje koji štuju ovaj stari i veseli običaj.

Marčejski stari delaju kolo…

Das ist Walter ime je ovogodišnjem pustu, krivcu za sve nevolje u svom kraju. Starijim generacijama poznato je ovo ime kao simbol otpora u okupiranom Sarajevu. Tako je i Marčejski Das ist Walter jedan borac za prava svih mještana Marčelja! On beskrupulozno stavlja sebe na branik njihovih prava. Može se reći da je Dasi ist Walter posljednja rampa prema nepravdi, kažu Marčejci. No, posljednja još nije rečena, a bit će na sam pust 01.03.2022. kada će Das ist Walteru biti čitana konačna optužnica i kada će mu biti suđeno u 20,00 na Marčejsken brege. Za razliku od drugih mjesta običaj je da se Marčejski pust nakon što se zapali još i zakopa, što će biti sigurni kraj i za Das ist Waltera.

U Marčeljima će ove godine unatoč i usprkos ovoj već svima dodijaloj pandemiji Covid 19 biti održana većina događanja. Najveća je žalost što se već drugu godinu za redom neće održati tradicionalni međunarodni susret podmlatka zvončarskih skupina pod nazivom „Mići zvončari pul Marčeji“. U Udruzi Marčeji ističu da će kad-tad doći kraj ovoj pandemiji i da će se užanca Mićeh zvončari pul Marčeji nastaviti.

Antonjski rogi

Marčelji njeguju tradiciju dviju zvončarskih skupina: Marčejskeh stareh i Halubajskeh zvončari i zbog toga s ponosom nose naziv Zvončarski koren. Prvi s pohodom kreću Marčejski stari koji obilaze Marčelje, Gariće i Mavre u subotu 19.02. S pohodom kreću u devet sati ujutro od Ravnika preko Vrška prema Podnarančere, Garićima, Pogledu, Vrtačama, Mavrima da bi poslijepodne završili pohod u Marčeljima (na Marčejsken brege). Halubajski zvončari kreću u svoj trodnevi pohod tradicionalno sva tri dana u osam ujutro od Bačurkineh. U nedjelju 27.02. od Bačurkineh idu prema Brentarićevemi, na Breg, Garići, Klići te završavaju u Škurinjama. Ponedjeljak 28.02. Halubajski zvončari obilaze zapadnu Kastavštinu odnosno mjesta prema Kastvu i sam grad Kastav. Na sam pust 01.03. obilaze mjesta prema Marinićima i Smokvariju, a sve završavaju paljenjem pusta na Viškovsken brege.

Marčejski stari na pust 01.03. kreću od Tonaževeh u 17,00 prema Staroj škole i Marčejsken brege gdje će zapaliti i zakopati svog Pusta. Oba paljenja bit će obilježena vatrometom i druženjem mještana sukladno epidemiološkim mjerama. Kako to izgleda možete pogledati na You Tube kanalu Marčejski stari.

Sve zvončarske skupine i ove će godine poštivati sve moguće i nemoguće mjere opreza i naravno pridržavati se svih onih mjera koje izreče Nacionalni stožer. Ono što će biti sigurno je to da ćemo nositi maske, poručuju iz Marčejskeh stareh. Unatoč svim nevoljama i nedaćama zvončari nikada nisu zapustili svoju tradiciju i zbog toga su ostali i bit će popularni u narodu i dalje, te će tako i ove godine pohodi biti održani. ŽIVIO PUST! KREPAT MA NE MOLAT!

Fotografije: Foto Matej, Domagoj Štefan, Branimir Brnas

Matulji – U Matuljima sam pronašao fascikl, a unutra je kuverta s većom svotom novaca, objavio je Marko Capan u jednoj Facebook grupi sa željom da vlasniku preda njegov novac.

– Pošto ne piše ni ime ni prezime ni ništa ne mogu do vlasnika nikako!! Vlasnik ako je u grupi znat će lokaciju,svotu i fascikl koje je boje! Nije mi namjera zadržati pare pa uz pomoć grupe možda dođemo do vlasnika nekako, jer znam da vlasniku sada nije lako, poručio je Marko Capan i ovim činom pokazao kako svijet još nije do kraja otišao kvragu.

Marka možete kontaktirati preko njegovog Facebook profila…

Ti nama ukras napravljen od otpada, mi tebi priliku za sudjelovanje u umjetničkom projektu mlade Opatijke koji problematizira otpad! Imamo i nagrade!

Malo konteksta ne bi škodilo, zar ne?

Nagradni natječaj namijenjen je mladim kreativcima od 15 do 30 godina s područja Liburnije i okolice, a koji žele sudjelovati u stvaranju umjetničkog projekta “SOT – Sound of trash” mladog dvojca Linde Štimac i Hane Belobrk, studentica Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci koji je osvojio glavnu nagradu na natječaju OKiZA – Opatijska kultura i zeleni aktivizam za 2021. godinu.

Djevojke će izraditi i u javnom prostoru Opatije, do polovice 2022. godine, izložiti interaktivnu instalaciju koristeći razne otpadne materijale, a tvoje reuse i “reciklirane” rukotvorine mogu biti dijelom ove umjetničke avanture.

Pogledaj zašto je video predstavljanje SOT-a na YouTube-u pregledan više od 1.800 puta u svega 24 sata od objave, čime je osvojio publiku i stručni žiri i saznaj kako će se kroz ovu neobičnu skulpturu adresirati niz problematika povezanih s otpadom.

OK, što trebam napraviti?

1. Izradi ukras koristeći postojeće (otpadne) materijale dimenzija od 10×10 cm do najviše 15×15 cm * Otpad koji dolazi u obzir: plastika, metal, drvo, papir, tekstil, e-otpad, keramika…
2. Pofotkaj ga i priloži online prijavi
3. Ispuni kratku online prijavnicu najkasnije do 20. siječnja 2022.
4. Predaj ga kreativnom dvojcu SOT – u Opatiji (Udruga Žmergo) ili Rijeci (APURI) uz prethodnu najavu na niže navedene kontakte
5. Slobodno se pohvali njime na društvenim mrežama uz #SOT.irajdoniraj i #žlica
6. Grickaj nokte do proglašenja pobjednika 24. siječnja 2022.

Među pristiglim radovima, procjenjivat će se kreativnost i inovativnost ponovne upotrebe otpada i estetika izrađenog ukrasa.

Šta imam ja od tog?

Osim iskustva sudjelovanja u nesvakidašnjem projektu mladih umjetnica, možeš ući u utrku za sljedeće nagrade:

1. mjesto – bluetooth zvučnik (napravljen od 90% reciklirane plastike!)
2. mjesto – bežične naglavne bluetooth slušalice s mikrofonom
3. mjesto – društvena igra.

Računajte na mene! Gdje, kako i do više informacija?

Osim ovog teksta natječaja, najvažniji dio natječaja je online prijavnica. Odgovore na svoja eventualna pitanja na fermaj@zmergo.hr / 095-870-54-23.

Pobjednike ćemo proglasiti 24. siječnja 2022. na kanalima komuniciranja ŽLICA-e: web stranici Fermaj, FB grupi Žmergovog info-centra za mlade, kao i u izdanju e-magazina Fermaj za veljaču 2022.

Gdje me čeka moja nagrada?

Nakon proglašenja, pobjednik je dužan kontaktirati organizatora nagradnog natječaja u roku 3 radna dana (Udruga Žmergo, V. C. Emina 3, 51410 Opatija) za dogovor oko utvrđivanja kriterija (godišta, prebivališta, školovanja/zaposlenja u Opatiji), preuzimanja nagrade i potpisivanje dokumenata o preuzimanju nagrade i Izjavu o odricanju od odgovornosti.

Kome se javljam za predaju svojeg prijavljenog rada?

• Opatija / Udruga Žmergo / 095-870-54-23
• Rijeka / SOT.ice – APURI / 091-571-61-61

Da ne bi bilo “nisam znao_la”…evo nekih pravila natječaja

• Nepotpune ili neispravno ispunjene online prijavnice za sudjelovanje u natječaju, kao i radovi koji nisu uručeni na prikupna mjesta do roka za predaju, neće biti uzete u razmatranje za osvajanje nagrade.
• Jedan prijavitelj može podnijeti više prijava.
• Osobe koje su osvojile nagrade na natječajima Udruge Žmergo u posljednjih 12 mjeseci, mogu sudjelovati u natječaju, ali ne i osvojiti nagrade.
• Ukoliko je dobitnik_ca maloljetna osoba, ugovor o dodjeli nagrade u njegovo ime ovjerava zakonski predstavnik – roditelj.
• Organizator zadržava pravo produljiti rok za prijave na natječaj.
• U slučaju da prijave ne udovoljavaju navedenim kriterijima, organizator zadržava pravo ne dodijeliti nagradu.

Organizator nagradnog natječaja

Udruga Žmergo (V. C. Emina 3, 51410 Opatija) u sklopu projekta Žmergov info-centar za mlade.

Rijeka –  Tijekom predstojećeg vikenda dnevno dežurstvo obavljat će Ljekarna Mazzi na adresi Đure Šporera 3 u Rijeci. Noćas, u noći s petka na subotu, dežurna je Ljekarna Centar, na adresi Riva 18 u Rijeci.

Noćno dežurstvo traje od 20 sati do 8 sati ujutro, nakon čega u subotu sve ljekarne iz sustava Ljekarne Jadran rade po redovnom radnom vremenu, a u poslijepodnevnim satima, od 13 do 20 sati, dežurstvo se nastavlja u Ljekarni Mazzi.

Noćno dežurstvo od 20 sati do 7 sati u nedjelju ponovno obavlja Ljekarna Centar, a tijekom čitave nedjelje, odnosno do 20 sati, ponovno je dežurna Ljekarna Mazzi.

Ažurirane informacije o dežurstvima i adresama ljekarni potražite na ovom linku.

Plomin – Iznadprosječno toplo vrijeme za početak siječnja dodatno je začinio fenomen “morske magle”. Riječ je o fenomenu koji se inače javlja uglavnom u travnju i češće na sjevernom Jadranu, no ove godine fenomen morske magle ukazao se krajem prosinca i na samom početku siječnja.

Naime, zbog hladnog mora i toplog zraka nad njime raspored temperature po slojevima zraka prilično je neuobičajen. Prizemni sloj, u ovom slučaju temperatura mora, osjetno je hladnija od onog iznad njega. Takva raspodjela naziva se temperaturna inverzija, a pritom dolazi do nemogućnosti vertikalnog miješanja slojeva. U takvim uvjetima donji sloj se sve više hladi od podloge do točke zasićenja vlagom i nastaje magla. U ovom slučaju vrhovi otoka Cresa kao i uzvisine na području Plomina oblaci su pretvorili u ‘otoke’ dok je sama scena snimljena s vidikovca okupanog suncem bila nadrealna.

Kako najavljuju meteorolozi na Sjevernom Jadranu očekuje nas tiho ili sjeverozapadni vjetar od 4 do 10 čvorova, na jugu područja do 14 čvorova. Danas sredinom dana i poslijepodne će slabjeti. More 1-2, na jugu moguće 2-3. Vidljivost 5-10 km, a zbog magle ponegdje i manja od 200 m. Pretežno vedro, mjestimice niska naoblaka. U većini predjela pretežno sunčano. Po kotlinama Like, na istoku zemlje te osobito na sjevernom Jadranu i u dijelu središnje Hrvatske mjestimice magla i niski oblaci koji lokalno mogu biti i dugotrajni. Navečer i u noći porast naoblake sa sjevera. Vjetar slab, u gorju do umjeren jugozapadni, na Jadranu sjeverozapadni te bura. Najniža jutarnja temperatura od -2 do 3, a na većem dijelu Jadrana između 6 i 11 °C. Najviša dnevna uglavnom od 9 do 14, u područjima s dugotrajnom maglom niža, a u Dalmaciji između 14 i 19 °C.

Što su zabilježili naši suradnici Oliver i David Kurti i kako izgleda kad oblaci prekriju Kvarner provjerite u priloženom video prilogu i velikoj fotogaleriji…

Fenomen ‘morske Magle’ Stvorio Nadrealne Prizore Na Kvarneru

Vojak – Već dobrih 40-tak godina nepisani je planinarski običaj da se planinari okupe na vrhu Učke – Vojaku (1396 m), 1. siječnja, točno u podne. Manifestaciju „Mlado leto na Vojake“ organizirali su zajedničkim snagama tri planinarska društva s Liburnije – PD „Opatija“, PD „Knezgrad“ iz Lovrana te PD „Lisina“ iz Matulja. Sunčano vrijeme uz ugodnih 10°C na padine Učke izmamilo je preko 200 planinara. U planinare iz planinarskih društava organizatora bilo je puno planinara iz riječkih i istarskih planinarskih društava, trkača iz udruge „Torpedo runners“ te obitelji s malom dječicom.

Nakon prigodne zdravice, krenuli smo laganim tempom s Poklona. Duga kolona dobrih ljudi začas je zauzela cijelu čudesnu šumu. Prekrasni vidici Kvarnera u izmaglici, s otocima poput planinskih vrhunaca stvorili su pomalo nestvaran osjećaj da smo u raju. Oko 12 sati stigosmo na Vojak. Čaj, kuhano vino,šampanjac, kolači, odojak uz mnoštvo najljepših planinarskih želja za osvajanjem vrhova, dobro zdravlje, sreću, ljubav, radost, veselje i konačan kraj epidemije COVID.

Na vrhu je član UO HPS-a Igor Eterović podijelio priznanja Hrvatskog planinarskog saveza nagrađenim planinarima iz Istre i Liburnije Biserki Radović (PD “Viškovo”), Igoru Eškinji (PD “Opatija”), Mirku Bjelanu (HPD “Knezgrad”) i Vladimiru Rojniću (PD “Glas Istre”). Oni su dali izuzetan doprinos u markiranju i održavanju planinarskih staza, te organizaciji izleta. Nakon zasluženog pljeska i pravih ovacija za ‘crème de la crème’ našeg planinarstva, polako i oprezno smo započeli spust domu na Poklonu. Pijuckamo oproštajno kuhano vino i krećemo polako na sarme.

Rumenih obraščića, dobro popunjenih trbuščića svi su se sretno vratili svojim kućama, puni dojmova s nadom u planinarski dobru i aktivnu novu 2022.. godinu.

Mlado Leto Na Vojake Okupilo Dvjestotinjak Planinara

Matulji – U samo tjedan dana humanitarna akcije “I malo je puno”, koju je pokrenuo poznati volonter Oleg Medica, skupljeno je nešto više od polovice iznosa potrebnog da bi se za pedesetak djece u Tanzaniji omogućilo školovanje i hrana za cijelu godinu dana.
Podsjetimo, Oleg Medica je poznati volonter i svjetski putnik, koji je iz svojih Matulja krenuo na put i obišao 70-ak zemalja (od Palestine, Kambodže pa sve do Indije, Irana…), mjesec i pol dana je volontirao u Tanzaniji i rekao kako ništa nije na njemu ostavilo traga kao tih 90 dana.

“Upoznao sam predivne ljude, vratio se bogatiji za novo iskustvo, ali i sa suznim očima. Vidjeti to siromaštvo, ali istovremeno osjetiti veliku ljubav i sreću, za nas u ovom dijelu svijeta gdje se sve mjeri materijalnim gotovo je nevjerojatno, neshvatljivo” izjavio je Medica po svom povratku iz Tanzanije. “Katolička misija u selu Nainokanoka, u sklopu koje su i vrtić i škola sa 50-ak djece, doista pomaže koliko može, a zbog neimaštine djeca se u zadnje vrijeme hrane samo rižom, bez soli i ulja. Jedino im je to bilo preostalo, a i toga su imali zalihu za samo par dana. Među sobom smo skupili nešto novca i kupili im riže za narednih nekoliko mjeseci. Međutim, nedavno nam se javio otac Denis Ziba koji se brine o školi i vrtiću, i rekao kako su opet ostali bez hrane i da je situacija doista kritična” – govori Oleg.
Prije tjedan dana Medica je pokrenuo humanitarnu akciju “Na kidongo ni mengi – I malo je puno” i osmijeh na njegovom licu potvrđuje da je ponosan i sretan odazivom i uključivanjem u akciju te je udruga skupila nešto više od polovice od planiranih 60 000 kuna.

“Hvala svima od srca, idemo svi zajedno ovu humanitarnu akciju dovesti do željenog cilja. Uključite se, nema veće sreće od osmijeha djeteta! – poručuje Medica. Napomenimo kako su se u akciju odmah uključili Damir Frlan i Sani Hlanuda koji su se Medici pridružili i u putovanju Tanzanijom te humanitarnom radu.
Ukoliko želite pomoći svaka je donacija “velika”. Uplatom na broj računa Udruge NIT: HR 4024840081135142129 učinit ćete veliku stvar.

KONTAKT: Oleg Medica +385 91 753 28 26, oleg.medica5@gmail.com
PHOTO: Oleg Medica

https://www.youtube.com/watch?v=WIkiNukVOa8

Lovran – Uz središnja događanja ove jeseni, uključujući panel-diskusiji “Pisci u društvu” i izvrsno predavanje “Svemogućnosti 3d tehnologija”, u sklopu projekta popularizacije znanosti i deliberativne demokratske kulture Opatija Coffeehouse Debates tijekom studenog i prosinca održana su i druga zanimljiva predavanja i aktivnosti. Tako je u prostorijama Udruge “Kulturni front”, u sklopu projektnog pravca “Kulturni forum”, svoj rad predstavila Nela Dunato, mlada riječka umjetnica i dizajnerica, dok su u Lovranu veoma zanimljiva i dobro posjećena predavanja održali docenti Robert Kurelić i Nebojša Zelič.

Predavanje Nele Dunato “Živjeti od kreativnosti – mitovi i stvarnost” privuklo je brojne posjetitelje koji su poželjeli poslušati kako je mlada riječka umjetnica pokrenula vlastiti posao i svoju strast prema umjetnosti pretvorila u profesionalnu aktivnost od koje se može samostalno živjeti. Počevši se baviti dizajnom od 2005. godine, Nela Dunato je odlučila svoje kreativne potencijale iskoristiti u marketingu gdje njezine usluge traže brojne tvrtke i udruge iz Hrvatske i inozemstva. Za početak, predavačica je istaknula kako o mogućnostima hrvatskih umjetnika postoje dva suprotna, ekstremna i pogrešna stava: prvi je kako za umjetnost u Hrvatskoj nema mnogo mjesta, te da je gotovo nemoguće postati samostalni umjetnik i živjeti samo od svog rada u umjetnosti (bez nekog drugog posla ili pomoći sa strane), a drugi da svatko tko se dovoljno trudi i dovoljno jako to želi može postati profesionalni umjetnik koji živi od svog rada. Istina je, smatra Dunato, negdje u sredini. Iako brojni uspješni umjetnici često smatraju kako su trud i motivacija bili dovoljni, često zaboravljaju druge povoljne okolnosti u kojima su se nalazili i koje su im omogućile da se ostvare u umjetnosti.

U nastavku predavanje, Dunato je predstavila listu osobina i karakteristika koje su potrebne da uspije “živjeti od kreativnosti”, tj. da se uspije pristojno zarađivati od svog umjetničkog rada. Na prvom mjestu tu je ljubav prema stvaranju, i to ne samo prema završnim produktima umjetničkog rada, nego prema samom (dugotrajnom, teškom i ponekad mukotrpnom) procesu rada kojim se umjetnička djela stvaraju. Međutim, ljubav prema stvaranju sama nije dovoljna – potrebno je oformiti kolekciju mudro izabranih radova koji će predstavljati vještina umjetnika i koju će se slati potencijalnim poslovnim partnerima kako bi se pokazalo vlastite kompetencije, ali i stil rada. Međutim, ni uz izvrsne umjetničke radove uspjeh nije zagarantiran – potrebno je osluškivati potrebe tržišta i utvrditi kako vlastite vještine iskoristiti za nešto što će biti komercijalno isplativo. Također, potrebno je osmisliti i kako će umjetnik dolaziti do krajnjih korisnika – hoće li raditi za nekoliko velikih kompanija u izradi njihovog grafičkog identiteta, koji se proteže od logotipa i mrežnih stranica kompanije pa do dizajna kataloga ili pakiranja pojedinih proizvoda, ili će se orijentirati širem i ponekad nesigurnijem tržištu i financirati svoj rad putem crowdfundinga ili koristeći platforme za online prodaju umjetničkih djela kao što su Etsy, Creative market ili Smashwords. Financijski uspjeh, čak i kada su svi raniji koraci dobro odrađeni, ne dolazi preko noći. Zbog toga je u početku bitno imati financijsku podršku, bilo od roditelja, partnera ili od stalnog ili honorarnog posla (izvan područja umjetnosti) dok se ne stane na noge i ne oformi dovoljno velika mreža korisnika i poslovnih partnera da je moguće sve životne troškove pokriti baveći se samo kreativnim radom. Predzadnje, Dunato smatra kako su od velike važnosti za uspjeh i poslovne vještine. Sposobnost kvalitetne komunikacije, dobro upravljanje financijama i postavljanje cijenama, poznavanje zakona i pravilnika te snalaženje u marketingu vještine su koje značajno doprinose i uvelike pomažu bavljenju umjetnosti kao profesijom. Završno, važna umjetnička osobina je i jedinstven stil ili pogled na svijet, koji se održava kroz umjetnički rad i koji rad umjetnika čini inovativnim i prepoznatljivim. Ovo omogućava umjetnicima da se istaknu u odnosu na druge kolege, da ostanu upamćeni i da lakše nađu poslovne partnere. Nakon predavanja je uslijedila duga i kvalitetna rasprava, a cijelo se predavanje i diskusiju može pogledati putem poveznice u nastavku.

Predavanje dr.sc. Roberta Kurelića, docenta s Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Puli, pod naslovom “Rituali i ceremonije u srednjovjekovnoj politici” okupilo je velik broj zainteresiranih slušatelja koje je zanimalo kojim su se društvenim aktivnostima potvrđivala prava i privilegije u prošlosti, te što se od te davne tradicije očuvalo do danas. Predavanje održano u Galeriji Laurus u Lovranu odgovorilo je na ova i brojna druga pitanja, a Kurelić je započeo opisujući predmete velike simbolične važnosti u srednjovjekovnoj politici, poput kraljevske krune kao simbola vlasti (i prava na vlast!), ili obiteljskog pečata, koji je plemstvu služio kao svojevrsna osobna iskaznica. Naravno, ovi su predmeti imali važnost i društveni utjecaj samo dok je postojalo kolektivno uvjerenje da oni nešto predstavljaju ili znače, zbog čega su uz njih vezani složeni rituali kojima je svjedočio puk (ili njegovi predstavnici), poput krunidbe ili proglašenja vitezom ili plemićem. Iako danas ovakve rituale nalazimo nešto rjeđe, slične rituale možemo vidjeti u promociji i dodjeli diploma na sveučilištima, u ritualima vjenčanja, pa čak i u proceduri polaganja prisege nekih visokih državnih dužnosnika.

Iako su ovi srednjovjekovni rituali služili ustoličenju i potvrdi moći i prava vladara, oni su istovremeno definirali i podupirali cijeli hijerarhijski sustav ispod njega. Tako, primjerice, na slikama krunidbe vladara jasno vidimo koja su mjesta (prema važnosti) zauzimali uzvanici, a slično možemo vidjeti i danas, proučavajući kime se okružuju utjecajne osobe na javnim događanjima. Posebni su analitičari iz SAD-a tako, tijekom Hladnog rata, proučavali fotografije sa (ili nakon) svakog sastanka Centralnog komiteta SSSR-a kako bi mogli uočiti kakva je trenutna hijerarhija unutar vladajućih krugova druge države. Čak i danas, primjerice na fotografijama nakon sastanaka skupine G20 možemo, prema rasporedu stajanja, vidjeti kako se kreću odnosi među državama i tko koga smatra strateškim partnerom. Završno, Kurelić se pozabavio heraldikom i dizajnom grbova, istaknuvši kako su vladari nastojali proklamirati svoju vlast nad zemljama kojima su vladali uključujući njihove (lokalne i regionalne) grbove u svoj kraljevski grb.

U raspravi koja je uslijedila povukla su se brojna zanimljiva pitanja, a okupljene slušatelje je najviše zanimalo kako je izgledao (i kako bi trebao izgledati) hrvatski grb, s obzirom na dugu diskusiju oko boje prvog polja. Kurelić je istaknuo kako se u srednjem vijeku hrvatski grb javlja u obije varijante, ali i da često ima i drugačiji (manji) broj polja nego danas. Zaključio je da rasprave kako je izgledao prvi hrvatski grb povlače jako malo teza oko toga kako bi trebao izgledati danas, istaknuvši da se u 20. stoljeću značenje tih varijacija izuzetno ispolitiziralo i danas moramo biti svjesni tereta koji neke od njih povlače. Okupljeni su postavljali i druga konkretna pitanja, od toga kako su obrtnici i trgovci u srednjem vijeku označavali svoje radnje do toga kako će simboli i ceremonije izgledati u budućnosti. Cijelo je predavanje (skupa sa diskusijom) prenošeno amaterskim live streamingom te ga je moguće pogledati na poveznici u nastavku.

Treće je predavanje, također u Lovranu, ali ovaj put u inspirativnom interijeru Galerije Kula, održao dr.sc. Nebojša Zelič, docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci i voditelj istraživačkog projekta “Dobrobit, pripadnost i društvena pravednost”. Predavanje pod intrigantnim nazivom “Što je dobar život?” okupilo je mnoštvo domaće publike, ali i brojne posjetitelje iz Rijeke i okolice. U prvom dijeli izlaganja Zelič je govorio o psihološkim istraživanjima vezanim uz zadovoljstvo životom, te istaknuo da, iako postoje neka neslaganja oko konkretnijih preporuka, istraživanja se slažu da naše zadovoljstvo životom (naravno, jednom kad su nam zadovoljene bazične potrebe poput hrane i skloništa) prvenstveno ovisi o stvarima koje radimo i ljudima kojima smo okruženi. Drugim riječima, ako želimo biti zadovoljni trebamo se “baviti stvarima koje nas zanimaju i okružiti se prijateljima”.

Nakon uvodnog dijela, Zelič se ipak usmjerio na filozofsku raspravu o naravi dobrog života, koja predstavlja njegovu užu specijalnost. Istaknuo je kako razlikujemo tri glavne struje u ovoj tisućljećima dugoj raspravi, te obrazložio prednosti i nedostatke svake od njih. Prva struja dobrobit tumači kao subjektivnu sreću i zadovoljstvo – naposlijetku, kada drugima želimo da im bude dobro, na prvom mjestu želimo da budu sretni. Ova jednostavna teorija lijepo zahvaća naše intuicije, no suočava se s nekoliko prigovora, od kojih je najpoznatiji “iskustveni stroj”. Zamislimo čovjeka koji je, bez svog znanja, spojen na stroj koji mu stvara iluziju sretnog života – čovjek je, kao u filmu Matrix, elektrodama spojen na uređaj koji mu stvara razna ugodna iskustva, iako zapravo cijeli život leži u kadi punoj mlake vode. Živi li takav čovjek dobar život? Bi li mi željeli tako živjeti? Brojni ljudi imaju intuiciju kako nešto ne valja s ovom teorijom – mnogi od nas ne bi željeli živjeti na takav način. Druga struja zadržava subjektivni karakter dobrobiti, te je definira kao ispunjenje želja. Živim dobar život kada nam se sve želje ispune. Ova teorija dozvoljava da različiti ljude mogu živjeti različite živote koji su i dalje podjednako dobri (na primjer, Igor želi biti bogati i uspješni nogometaš i živi dobar život ako u tome uspije, dok Fran želi biti vinogradar koji puno vremena provodi sa svojom obitelji, i živi dobar život ako uspije u tome), a uspješno izbjegava i prigovor iskustvenog stroja budući da, ako imamo želju da nismo u iskustvenom stroju, dobar život imamo samo kad nam je ta želja ispunjena. Međutim, i ova struja ima svojih nedostataka. Kao što možemo vidjeti na ranijem primjeru Igora i Frana, ne postoje objektivni kriteriji koji neki život čine dobrim ili lošim – bitno je samo ono što pojedinac želi. Međutim, okolina jako često utječe na želje pojedinaca. Ljudi koji odrastaju u lošim uvjetima, u kojima im nedostaju brojne esencijalne stvari, naviknu se tako živjeti i kasnije, kada ih netko pita što žele i misle li da su im želje ostvarene, često zanemaruju (ili ne mogu percipirati) loše uvjete u kojima se nalaze. Poznat je primjer istraživanja neuhranjenosti ljudi u Indiji u 1980-ima, kad se utvrdilo da su žene značajno mršavije i lošije uhranjene od muškaraca, ali zbog svog podređenog položaja to ne percipiraju i u anketama redovito odgovaraju da su zadovoljnije svojom prehranom nego što to čine muškarci (koji su bolje uhranjeni ali se više žale). Pokušaj da se doskoči ovom problemu predstavlja treća struja, koja dobar život definira kao imanje nekih objektivno vrijednih stvari, kao što su zdravlje, obitelj ili prijatelji, ili pak kao imanje nekih vrijednih sposobnosti. Ova nam teorija omogućuje da izbjegnemo prigovor “kiselog grožđa” koji pogađa teorije ispunjenja želja, ali i sama ima neke probleme. Naime, izgleda da onda možemo tvrditi da netko živi dobar život iako toga nije svjestan (ili čak ako netko eksplicitno tvrdi da nije sretan i da ne živi dobro), odnosno možemo tvrditi da netko ne živi dobar život, iako je taj netko jako sretan i zadovoljan svojim životom.

Nakon predavanja je, po običaju, uslijedila duga i zanimljiva rasprava koja je nastavljena u prostorima Lovranskog puba, uz brojne nove ideje i prijedloge, te različita dobro argumentirana razmišljanja. Cijelo je predavanje, kao i prvi dio rasprave (onaj u Galeriji Kula), snimljeno i može se pogledati preko poveznice u nastavku.

Organizatori iz Udruge “Kulturni front” izrazili su veliko zadovoljstvo sadržajima organiziram ovu jesen, te najavili nova događanja koja nas očekuju već u siječnju 2022. godine.