Branko Jani Kukurin i Boris Sušanj zajedničkom izložbom fotografija predstavljaju svoj rad u galeriji Juraj Klović @ Rijeka

Izložba će biti otvorena do 19. studenog, a otvorenje je najavljeno za 5. studenog u 19 sati.

Rijeka – Zajedničkom izložbom fotografija, čije je otvorenje najavljeno za utorak, 5. studenog u 19 sati, u galeriji Juraj Klović riječkoj će se publici predstaviti Branko Kukurin i Boris Sušanj.

Branko Kukurin (Koper 1950.), magistar književnosti. Izlagao je na preko šezdeset skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a svoje fotografije objavljivao je u domaćim i inozemnim edicijama, enciklopedijama, zbornicima, promidžbenim turističkim materijalima. Glavna tema su mu zavičajne kulturološke teme, tradicijsko nasljeđe, putopisna, teatarska, turistička i dokumentaristička fotografija, a Kastav, kao glavni grad užeg i šireg zavičaja, sa svojim ljudima, prirodnim ljepotama, poviješću i sadašnjošću trajna su mu i nepresušna inspiracija.

– Kukurin mnogo češće snima prizore koje obilježava prolaznost i trenutak nego one koje studiozno i pomno priprema. Volja da zabilježi pravu priliku, da zaustavi vrijeme, uvijek je glavna težnja svakoga reportera, fotografa koji uočava najzanimljivije događaje i situacije, kao i ljudske geste i grimase. Priliku da konačno prikaže izbor iz više od pola stoljeća snimanja portreta dobio je konačno tek sada –  tek mu se sada konačno nametnula ta mogućnost. Zato nipošto ne želi raditi cjelovitu izložbu izabranih portreta, usklađenih radova, artistički usklađenih lica. Ovo nije izložba s tezom, tematski usklađena s točno određenim naglascima, usklađenim tonovima i bojama. Ona je pretežno crno-bijela, ali ima i boje. Ona je pretežno reporterska ali ima i art-fotografije i uglađenih ugođaja, ona je pretežno portretna, ali ima i lica i figura i kompozicija koja ne doživljamo kao portrete, naveo je Ervin Dubrović.

Boris Sušanj rođen je 1949. u Rijeci izavršio Trgovačku školu, odjel za fotografe 1968. godine. Kao profesionalni fotograf radio je u izdavačkom poduzeću Edit, u listu talijanske manjine La voce del popolo od 1973. do 1993. te povremeno i u Novom listu. Od 1993. ima fotografski atelje u Viškovu. U fokusu njegovog rada je zavičajno kulturno nasljeđe i tradicije, tj. nematerijalna kulturna baština s posebnim naglaskom na Halubajske zvončare. Njegove fotografije objavljivane su u riječkoj štampi, mnogim promidžbenim materijalima, edicijama i monografijama.

–  Sušanj je godinama radio u novinama, godinama je obilazio ulice i javna događanja, godinama je snimao ljude i zbivanja. Sušanj je reporter, no on je i „zanatlija“, „obrtnik“, ima fotografsku radnju, neprestano u doticaju s ljudima, ugodnim i neugodnim, tihim i bučnim, mladim i starim. Iskustvo, zrelost i staloženost u sprezi s ustrajnošću i odmjerenošću… Kad ga je Kukurin pozvao da izlažu zajedno, da mu bude gost i da time i nehotično postane njegov „suparnik“, oba su se zatekla u položaju u kojemu su prepušteni odmjeravanju i velikoj vjerojatnosti da jedan bude proglašen „boljim“ a drugi „gorim“. Obojica su svjesni ove okolnosti i obojica dovoljno samosvjesni da su je u stanju prihvatiti. Sušanj svoje Portrete koncipira s naglašenim stavom, niti ne pokušavajući ostvariti privid nevidljivog promatrača i odmjerenog pripovjedača. Naprotiv, njegove su fotografije mahom stilizirane bliskim kadrom, izabranim detaljem, pojedinostima lica, oštrinom optike i neobičnom vizurom svakodnevnih prizora. Čovjek suzdržana karaktera – za razliku od Kukurinove bučne prisutnosti – koji ne izražava prštavo svoje stavove i nazore, katkad otkriva ljude u krajnostima njihova raspoloženja. Čini nam se da se nije moguće toliko smijati koliko se smiju njegovi „junaci“. Kao da nije moguće tako posložiti likove i glave kako ih je ulovio Sušanj. Paralelizmi i podudarnosti, geste i grimase koje se ne love u trenutku nego u djeliću trenutka, naveo je Ervin Dubrović.

Izložba će biti otvorena do 19. studenog.

error: Content is protected !!