Multimedijalni on-line magazin Liburnija.net pokrenuo je feljton vezan uz predstojeće lokalne izbore. Svakih nekoliko dana objavit ćemo novi autorski tekst, a kroz sljedećih nekoliko mjeseci analizirat ćemo političku situaciju i izborne šanse aktera u svih pet jedinica lokalne samouprave.

Dok čekamo da nam se ukažu svi zainteresirani pojedinci s ”mesijanskim kompleksom” koji bi željeli postati novi (grado)načelnici liburnijskih gradova i općina, barem smo saznali da nam se pozamašan snop papira koje trebamo pregledati na lokalnim izborima neće dodatno podebljati i listićima za europski parlament – ti će se izbori održati u travnju. Međutim, i bez njih imat ćemo u nedjelju, 19. svibnja, kada će se održati prvi krug izbora za lokalne dužnosti, poprilično posla, jer birat ćemo istovremeno (grado)načelnike i vijeća svojih lokalnih samouprava, ali i župana i županijsku skupštinu Primorsko-goranske županije.

Upravo i sam izborni model znatno utječe na rezultate izbora – primjerice, da se parlamentarni izbori provode u samo jednoj izbornoj jedinici koja bi uključivala Hrvatsku (pa i ”dijasporu”) kao što je to slučaj s predsjedničkim izborima, IDS sasvim sigurno nikada ne bi mogao ući u Sabor (osim kroz koalicije) kao niti ostale regionalne stranke poput HDSSB-a. Također, da se ukine izborni prag i ”fotelje” doslovno razdijele razmjerno rezultatima, to bi svakako doprinjelo šarolikosti društvanca u saborskim klupama, jer bi se u njih ”uvukli” razni ”marginalci” koji skupljaju svojih 1 do 2 posto podrške birača – budući da saborskih mjesta ima više od stotinu, tako bi za jedno bilo dovoljno manje od 1 posto biračke podrške na nacionalnoj razini. Ovako – od tih ”glasova bačenih u bunar” profitiraju najveće stranke.

Sam model lokalnih izbora ima nekakav čudnovati ”dvostruki” karakter izravnih i neizravnih izbora koji se odigravaju u isto vrijeme, odnosno mješavinu europske i američke političke tradicije. Naime, dok se u Americi većina između nekoliko stotina tisuća izbornih funkcija u državi – od školskog odbora do predsjednika – bira izravno, što podrazumijeva da se glas daje konkretnoj osobi, a ne organizaciji (pri čemu do izražaja dolaze osobine nečije ličnosti više nego konkretna ideologija), u europskoj su političkoj tradiciji u prvom planu stranke, što znači da se birači oslanjaju na svoju stranačku identifikaciju.

Takva stranačko-prezidencijalna izborna dualnost može dovesti i do čestih biračkih konflikata, odnosno nedoumice birača koji, recimo, podržava određenu stranku, ali ne i njenog kandidata za (grado)načelnika. Sličan problem imao je matuljski PGS na prošlim izborima – iako su kao stranka uvjerljivo najjači prema podršci birača, njihvog kandidata nadjačao je onaj koalicije SDP-HNS-HSU. Međutim, zamisliva je i obrnuta situacija – dugogodišnji simpatizer SDP-a sasvim će sigurno tu stranku podržati i u izborima za Vijeće, no to ne znači automatski da mu je i kandidat po volji, jer – kako je kazano ranije – ovdje umjesto stranačke identifikacije u prvi plan dolaze individualne osobine kandidata. Možda je njegov susjed kandidat suprotne liste, pa će dobrosusjedski odnosi nadjačati stranačku stegu… Ili se možda radi o tome da osobno poznaje kandidata te stranke, pa ima priliku svjedočiti njegovim manama…

Nije previše smjelo pretpostaviti da će ovaj problem ”unutarnjeg konflikta” najviše pogađati birače HDZ-a, ali i malih stranaka na ljevici kao što su Hrvatski laburisti – stranka rada. Naime, ako podrže njihovu listu za vijeće, birači će vrlo često dobro razmisliti prije nego što svoj glas daju i kandidatu za gradonačelnika – dok u izborima za gradske i općinske ”parlamente” i stranke s manjom biračkom podrškom imaju šanse osvojiti pokoje mjesto (primjerice, u Matuljima bi za jedno mjesto u Vijeću trebalo biti dovoljno oko 250 glasova – ovisno o postotku odaziva birača) jasno je da njihov preferirani kandidat takvih šansi nema, pa bi se glasanje za njega moglo činiti kao uzaludno trošenje svog biračkog prava.

Takvi će birači uglavnom potražiti ”sljedećeg u nizu”, odnosno onoga tko najviše odgovara njihovom ”ideološkom obrascu”, a da još uvijek ima šanse za pobjedu. U prijevodu, takva situacija u prednost stavlja ”centrističke” kandidate kojima se slijeva podrška ”konfliktnih birača” s obje strane političkog spektra.

Doduše, u situaciji dva izborna kruga, birači su skloni u prvome krugu glasati ”po duši”, a u drugome ”po razumu” ili pak ostati kod kuće, no u tijesnim izbornim utakmicama visokog emotivnog naboja, takav ”ležeran” stav vrlo često zamijenjuje želja ”da onaj drugi ne pobijedi”.

Dakle, možemo zaključiti – o novim (grado)načelnicima u gradovima s ”napetim duelima” uglavnom će odlučivati birači koji će svoj glas, umjesto preferiranom kandidatu, odlučiti pokloniti ”manjem zlu”.

Davor Žic / Liburnija.net

Podrška kandidatu za gradonačelnika Ernie Gigante Deškoviću, s vremenom sve je snažnija. Prvi su se na njegovu stranu svrstali članovi pčelarske udruge ”Učka”, koji su taj svoj čin objasnili činjenicu da im se ponašanje mladog političara činilo vrlo poznatim i bliskim.

– Iako ga često optužuju da je trut, shvatili smo da je Ernie zapravo pčela. Nije nam to odmah bilo jasno, dok nismo shvatili da to letenje s cvijeta na cvijet, iskorištavanje peludi do zadnjeg zrnca i onda odlijetanje bez oklijevanja – smo već ranije vidjeli u našim košnicama, kazao nam je telepatijom izvor iz vrha udruge.

Međutim, osim s vrha Učke, podrška Deškovićevoj kandidaturi dolazi i s vrha domaćih glazbenih top-lista. Naime, već dugo vremena šuška se da aktualnom dogradonačelniku sa željom uklanjanja tog nesretnog prefiksa ”leđa čuva” i pjevačica Severina, koja mu je navodno putem radijskih valova poručila ”Virujen u te”. Jednom drugom prilikom, tijekom izvođenja svojeg novog hita, Severina je pronašla vremena da se obrati izravno Deškoviću s porukom ”Dobrodošao u klub”, a može se čuti da je i među prvima saznala za namjeru bivšeg IDS-ovca da se samostalno okuša u političkoj utrci, budući da je u refrenu iste pjesme dodala – ”Zar to nisu dobre vijesti”.

Još je nepoznato kako je na sve to reagirao i Milan Popović, otac Severinina djeteta, no prema izvorima bliskim paru, čini se da njega Opatija toliko ne zanima: ”Bakar je moja glavna preokupacija”, poručio je navodno Popović. Podrška Deškoviću stiže i izvan granica Hrvatske, pa čak i izvan granica našega planeta, jer čini se da je njegov meteorski uzlet prepoznala i NASA.

– U potpunosti podržavamo Deškovićeve svemirske ideje, stoji na NASA-inim službenim stranicama.

A zač muški pušćaju brki i bradu? Anketa provedena na uzorke od 20 brkato-bradateh muškeh je rekla sledeće…

Piše: Pepina Matujska

Ste gledali film Što je muškarac bez brkova? I? Ste zaključili da pravi muški mora magar dvodnevnu bradu imet da bi bil pravi muški? Ili se vi s ten ne slažete? Ovo je sakako za promislet i znan reć ćete da se ovisi od ukusa i da nečigov ukus ne more bit predmet raspravi. Ma sejno malo ćemo.

Zamite na priliku izbori ki nas za ki ta dan čekaju. Matujski sadašnji načelnik i budući kandidat ima bradu, jedan drugi budući kandidat ima brki, pasani načelniki oba dva brkato – bradati, a i opatijski načelnik isto ima brki.

Kada krenemo va svet zmislimo se brka slikara Salvadora Dalía, glumca Clarka Gabela i brki glumca Toma Sellecka ki nan je celu mladost uljepšaval z serijun Magnum. Potle njega na red je prišal i Brad Pitt va filme Nemilosrdni gadovi, a za ten popularni glumci z razneh turskeh serij keh ne gledan, pa od njih ne znan niš više od toliko, nego da su moje prijatelice fanj znemjenje z neken Bali-Begon. Govori se i da su baš zbog njega brki opet va mode, i da je to prvi put tako bilo još onda kada je Mišo kantal ”malo mi jedan, jedan život s tobom…“, ma, ako se mane pita, brki i brada su, smiron va mode!

To muškemu da jednu slatko-grezu notu, na van zgleda ozbiljno i nepristupačno, a kada mu pristupite na pravi način, on pokaže svoje pravo lice. Brki i brada mu služe kod jedan zaštitni štit, kot jedna maska za vreme ko ni od pusta, a vi se onda lih mislite i nemite ča j’ zdola?!

A zač muški pušćaju brki i bradu? Anketa provedena na uzorke od 20 brkato-bradateh muškeh je rekla sledeće:

· Ma ja van se lih ne volin brit, ovako mi je lagje – 5 odgovori
· Da zgledan malo stareje – 2 odgovora
· Moja partnerica voli da san takov – 5 odgovori
· Pokrivan neki ožiljki – 2 odgovora
· Volin kada mi se pena od biri ferma na njih, pa mi su noć diši – 1 odgovor
· Takov san od srednjoškolskeh dan – 2 odgovora
· Ne znan jušto – 3 odgovori

Isti ti judi dali su nan odgovor i na pitanje kakovi su van brki i brada?

· Mehki / Mehka – 10 odgovori
· Oštri / Oštra – 10 odgovori

Z anketi je vidljivo da se većina muškeh ne voli brit i da ipak, koliko god mi mislele da to ni tako, oni uvažavaju naše mišljenje i vole nan ugodit. Kot i mi njin. Ono ča vole, naša je misija i zadatak i teška srca ću ovo napisat, ma srećne smo kada njin ugodimo. Morda ne saki put, ma to volimo. To se se va krug vrti.

Ča se tiče mehkeh al oštreh brki i bradi ne moremo niš komentirat. Jedneh i drugeh je jednako.

Vrnjamo se na početak i na ukusi. Ka voli brki i bradu, se će potrpet!

Multimedijalni on-line magazin Liburnija.net pokrenuo je feljton vezan uz predstojeće lokalne izbore. Svakih nekoliko dana objavit ćemo novi autorski tekst, a kroz sljedećih nekoliko mjeseci analizirat ćemo političku situaciju i izborne šanse aktera u svih pet jedinica lokalne samouprave.

Stranačka pripadnost jedan je od najvažnijih elemenata analize svake izborne situacije, pa doista čudi što taj koncept još uvijek nije precizno definiran. Kako naglašava Steven Greene, profesor na Sveučilištu Sjeverna Carolina, stranačku pripadnost možemo promatrati kao stav – pozitivan ili negativan odnos prema nekoj stranci, ali i važan psihološko-sociološki koncept društvene pripadnosti, u istoj razini kao što je pripadanje određenoj vjerskoj ili manjinskoj skupini. Ovo potonje možemo ilustrirati i brojnim (negativnim) primjerima iz naše (nešto dalje) okoline: kvazi duhovita ”brojalica” iz Dalmacije koja kaže ”Ja ustaša, ćaća komunista – ubiću ga, Isusa mi Krista” u određenim okolnostima zvuči jednako tragično kao i uvrede na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi (”Srbe na vrbe”).
Srećom, ovaj kraj uglavnom je pošteđen ovakve nacionalističke-bratoubilačke retorike, što uglavnom možemo zahvaliti dubokim i čvrstim korijenima antifašističke tradicije, koja je povijesno čak manje uronjena u komunističke, a više u građansko-liberalne ideale. Stoga na političkom spektu, područje Liburnije možemo prije svrstati na blagu ljevicu, za razliku od susjeda kojima još jedna ”brojalica” ”dobro stoji” – ”Sve se mijenja, vi ste isti – o, Riječani, komunisti”…

To se potvrđuje na svim izbornim razinama – na vlasti se uglavnom izmjenjuju stranke umjerenog ljevičarskog svjetonazora poput IDS-a i SDP-a, poduprijeti ”centraškim” HNS-om i HSU-om, dok povremene ekscese ”desne vlasti” kao što je to bio slučaj u Mošćeničkoj Dragi u ovom mandatu ili Opatiji u prošlom, treba promatrati izolirano. U potonjem slučaju, Amir Muzur imao je široku podršku građanske struje i raznih kulturnih i civilnih udruga, da bi tek nakon pobjede na izborima stvorio ”desnu koaliciju” prihvativši ruku HDZ-a: da takva inicijativa nije mogla proći u startu pokazuju rezultati otprije četiri godine kada je ekipa Muzur-HDZ glatko izgubila. U Mošćeničkoj Dragi nitko ni ne zna da je Ratko Salomon u HDZ-u, jer ta su tri slova bila tek ”plašt” iza kojeg se prikrila široka koalicija sa ciljem ”rušenja” Antona Rudana.

Drugim riječima, jasno je da desnica na lokalnim izborima (a još manje na nacionalnim) na Liburniji nema preveliku ”prođu”. Međutim, na ovim izborima suočavamo se s dva nova ”izazova” za vladajuće garniture – prvi je ”gužva na ljevici”, a druga je trend snaženja nezavisnih lista koji se pokazao već prije osam i prije četiri godine. A oba ova problema poprilično su teško rješiva.

Sama pojava ”lijevije ljevice” poput Hrvatskih laburista – Stranke rada koja svakodnevno osniva nove ogranke izbit će dio glasova ”nominalno lijevim strankama” poput SDP-a; s jedne strane njihov agresivni istup i populizam koji ništa ne košta sasvim će sigurno imati pristojan broj pristaša (pogotovo u Opatiji gdje je ”kritikanje” bez konkretnih prijedloga za promjene način života), s druge strane svaka nova lista koja se pojavi imat će 17 imena, iza kojih će stajati i neke osobe s obiteljima, prijateljima i poznanicima, pa će u najmanju ruku nekoliko stotina ”deklarirano lijevih” glasova promijeniti stranku. Tim više što je naša demokracija relativno mlada, za razliku od zapadnih demokracija u kojima iste stranke djeluju već stoljećima, teško je uspješno se vezati i s koljena na koljeno prenijeti privrženost strankama koje postoje tek nekoliko (do dvadeset) godina.

Socijalizacijom se, u našem slučaju, umjesto stranačke pripadnosti definirane kao stav, prenosi koncept stranačke pripadnosti kao pripadnosti društvenim grupama, ali u najširim crtama – kao ”ideologija”. Puno ćete češće čuti, čak i od lidera pojedinih stranaka, riječi ”ja sam ljevičar” nego ”ja sam SDP-ovac”, a u takvim je ”labavim okvirima” stranačke odanosti put od IDS-a preko SDP-a do Laburista vrlo kratak.

Druga pojava su nezavisne liste, kojima podrška raste jednakom brzinom kojom pada povjerenje u stranački sustav. Tvrdnja da su ”svi političari isti” nekim se čudom ne odnosi na nezavisne liste – valjda zbog (ne nužno pogrešnog) uvjerenja da bez jake stranačke baze nema i jake potrebe za namještanjem radnih mjesta podobnim kadrovima (i njihovim bližnjima). Naravno, svatko ima ”nečijeg malog” koji je ”dobar dečko”, no nakon razočaranja na državnim i lokalnim razinama sa HDZ-om i Kukuriku koalicijom za koje se čini da puno više rade na ”umrežavanju” nego na rješavanju konkretnih problema, velik broj birača spreman je ”otarasiti” se naslijeđa stranačke pripadnosti i reći ”OK, ajmo probati nešto novo”… Druga važna stvar koja ide u prilog nezavisnim listama jest i ideja da se naša podjela na lijevo-desno svodi (kao u brojalici iz prvog pasusa) na podijelu ustaše-partizani, a mnogi ljudi doista su siti rasprava koje traju već desetljećima i zamućuju pogled na one stvarne probleme, stoga im nije mrsko dati glas nekome tko djeluje da zna što priča o gospodarskom razvoju bez obzira što možda ima od njih suprotne stavove u pitanjima kao što su spolni odgoj, abortus, ili prava homoseksualaca.

Upravo u ova dva trenda – ”mrvljenju ljevice” i jačanju nezavisnih lista – treba tražiti potencijalne ”tragove” koji bi mogli ukazati na ponašanje birača na sljedećim lokalnim izborima: godinama dug niz zaokruživanja ista tri slova na biračkom listiću možda će upravo u svibnju prekinuti neki gubitak radnog mjesta ili namješteni natječaj…

Davor Žic / Liburnija.net

Živio Dan žena!!!

Piše: Pepina Matujska

Dan žena je za ki ta dan, pa me j’ to domislelo kakova su nekada to slavja bila. Bila san mića, ma va škole su nas vadili da j’ to Majčin dan i da za voljenu mamu rabi storit neč lepo (uglavnon su to bili neki crteži na drve, nekakova čestitka, ukras od karti i sl.), prnest njoj kakovu rožicu (na pute od školi do doma smo si po jednu visibabu pobrali) i baren taj dan bit poslušni i dobri i ča pomoć (pomest, pomit, pospravit stol…). Kako su taj dan i sati bili skraćeni i nan je to bila fešta. Gubili smo se malo okol školi, smeli se i ćakulali.

Mama je z dela prišla z više boki, velo, mićo, unjule rožice, pokloni seh sorat, uglavnon neke monadi, ma si smo se temu veselili. Obed je bil malo boji i za stolon se j’ samo povedalo kako će se s trajbun poć vanka, malo se podružit, aš da se ženske gredu i da bil greh bil doma bit!

Tako j’ partila, veselila se i zabavjala z kolegicami i prijatelicami i ni na uru gledala. To j’ bil samo niji dan, dan kada se j’ moglo na brigi pozabit i ćapat nove energije za naprvo, aš i onda je bilo i brig i problemi, samo ča su se judi nekako više skupa držali nego ča se daju danas.

Danas se j’ se promenilo! Za sen ten ča si imamo magar jedan telefon, dogodi se da van se rojendana niki ni ne spameti (osim ako niste na fejse, pa van čestitaju i neki keh ni ne poznate). Prijateli i dragi judi ne vidite skoro nikada, aš smo si rastegnjeni na sto kraji i saki misli najviše na svoji posli.

A pak Dan žena, će van to ki uopće čestitat? Će van se ki zahvalit za se to ča delate, ča žrtvujete svoje slobodno i dragocjeno vreme za stvari ke vas ni ne pijažaju, ča obavjate i organizirate živjenje celoj familije? Će van se ki zahvalit samo za to ča ste tu, ča volite bez razloga i ča postojite?

Ne moren van ja dat odgovor na to, moren samo reć ča ću ja storit i bit srećna. Parićat ću za sebe i za se svoje drage prijateljice (ali i prijatelji) neko iznenađenje. Rožica, čokolatin, lepa beseda…ča god, ča mi taj dan pride od inspiracije. Reć ću njin da mi j’ drago ča su tu, ča su moji prijatelji, ča mi uljepšavaju živjenje i ča skupa moremo menjat i svet!

Reć ću njin i to da niš ni bez razloga, pogotovo činjenica da smo se va isto vreme našli na isten meste i da od tega ne smemo i ne moremo pobeć. Za poć naprvo moramo se držat skupa, pomoć si va teškeh momenteh, smet se va oneh lepeh, a i plakat kada rabi.

Taj dan, ma i saki drugi, je prilika, da rečete dragen juden se ča mislite: da jih volite, štimate, da van se pijažaju, da volite njih dih, njih glas, ruki, pogled… Ne bojte se, niki van to neće zamerit. Saki voli čut lepu besedu i zapameti je za celo živjenje.

A živjenje?
Jedno je! Kratko je! Komać kada počnete uživat shvatite da ste već do polovice prišli…

Zato ženske (i si drugi) uživajte koliko god morete, saku priliku ku imate iskoristite, ne gledajte ča te drugi reć i ne obrnjajte se nazada!

Živio Dan žena!!!

Multimedijalni on-line magazin Liburnija.net pokrenuo je feljton vezan uz predstojeće lokalne izbore. Dvaput tjedno objavit ćemo novi autorski tekst, a kroz sljedećih nekoliko mjeseci analizirat ćemo političku situaciju i izborne šanse aktera u svih pet jedinica lokalne samouprave.

Politička participacija, kao grana politologije ili političke psihologije, bavi se dvama osnovnim pitanjima – zbog čega ljudi (ne) izlaze na izbore, odnosno kako odlučuju za koga će glasati. Međutim, prije svega toga, moramo se zapitati i – tko su uopće birači? I kakve su im navike na našem području?

Oko 27 posto građana nezainteresirano je za politiku

Prema velikoj anketi koju je proveo Jutarnji list, i koja je imala za cilj utvrditi ”profil prosječnog Hrvata”, oko 13 posto građana (s pravom glasa) članovi su neke političke stranke. Naravno, to ne znači da oni nisu birači, ali možemo pretpostaviti da će u najvećem broju slučajeva glasati za političku opciju čiji su članovi. Drugim riječima – njihovi su glasovi unaprijed ”podijeljeni”. Prema istoj anketi, oko 27 posto građana uopće nije zainteresirano za politiku, i ne planira izaći na izbore. Uvijek, doduše, postoji mogućnost da se predomisle, no to se uglavnom rijetko događa – prema podacima dosadašnjih izbornih rezultata u Hrvatskoj, izlaznost praktički nikad ne prelazi 70 posto, a uglavnom je i daleko niža.

Ostaje tako otprilike 60 posto građana koji će izaći na izbore, ali nisu članovi niti jedne stranke. To je, čini se, naše temeljno biračko tijelo… I ono je posljednjih godina na liburnijskom području bilo izrazito sklono SDP-u i njegovim ”koalicijskim satelitima”.

Opatija – dva bloka praktički su izjednačena

Prije nešto manje od četiri godine, na lokalnim izborima 2009., u Opatiji je pravo glasa imalo gotovo 12 tisuća ljudi (prema najnovijem popisu stanovništva, to je i daleko više nego što danas u Opatiji živi ljudi pa će ova brojka 2013. biti daleko manja), od čega ih se na izbore odazvalo 47 posto ili 5.600 birača. Kad bi se njihovi glasovi ”pretočili” u sadašnju političku situaciju, dobili bismo dvije potpuno izjednačene strane – na jednoj bi bila koalicija SDP-HNS s 1.691 glasom, IDS sa 694 glasa i HSU s 358 glasova što bi značilo da aktualna vladajuća koalicija ima podršku 2743 Opatijca, odnosno nešto manje od polovice izašlih na izbore.

S druge strane, imali bismo trenutnu oporbu tj. Nezavisnu listu Amira Muzura s 880 glasova, HDZ s 652 glasa, Akciju mladih s 591 glasom, Nezavisnu listu Nikice Pažina s 529 glasova i PGS sa 149 glasova, dakle ukupno 2801 glas ili nešto više od 50 posto podrške izašlih na izbore (dio glasova je i nevažeći, pa je ukupni broj veći od zbroja dvije strane).

Neodlučni birači najveće su ”lovište”

Ta dva bloka sresti će se vjerojatno i na predstojećim izborima, naravno, s nekim izmjenama – pitanje je hoće li (zbog zbivanja u Istri) IDS biti dio vladajuće koalicije ili će nastupiti samostalno, a samostalno će na izbore ići i HDZ (ukoliko obje stranke budu ”nezavisno” izašle, procijenjujemo da će se dogoditi da podrška HDZ-u bude veća od podrške IDS-u što bi bio pravi skandal i nezamisliv razvoj događaja prije 20 ili samo 12 godina). Također, Amir Muzur više nije dio aktualne politike, no njegova je lista postala sastavni dio Liburnijske stranke uz Nikicu Pažina, pa s te strane možemo smatrati da smo ostali na istome.

Drugim riječima, u Opatiji vlada prava ”blokovska” podjela, i čini se da će opet o pobjedniku odlučivati tek šačica glasova – pitanje je stoga, tko je uspio više ”suprotnih” privući na svoju stranu?

U Kastvu, od 9000 upisanih birača, glasalo je njih 40 posto ili 3.600, a gotovo polovica glasova otišla je vladajućoj koaliciji SDP-HNS-IDS koja je dobila 1.624 glasa. Prva ”pratilja” ovdje je HDZ, neuobičajeno jak za liburnijsko područje, koji je osvojio dvostruko manje ili 821 glas. Koalicija PGS-HSU dodala je 424 glasa, ARS još 273, a u Vijeće je ušao i Marin Rančić čija je nezavisna lista osvojila 270 glasova. Sudeći prema ovim rezultatima, ako se održi trostranačka koalicija (što je upitno zbog IDS-a) kojoj bi se mogli pridružiti i umirovljenici, čini se da je gradonačelniku Ivici Lukanoviću ”zajamčen” još jedan mandat. Uostalom, na prošlim izborima ”glatko” je prošao u prvome krugu…

Raskol PGS-a komplicira situaciju

Matulji su, pak, specifična priča. Prije četiri godine, tamo je na izbore izašlo 4.550 od ukupno 10.500 birača ili 44 posto. Međutim, posljednji su mjeseci donijeli toliko pretumbacija na lokalnoj sceni, da su tadašnji rezultati teško primjenjivi na aktualno stanje. Doduše, vladajuća koalicija SDP-HNS-ARS vjerojatno će i dalje ostati na okupu, pa postoji mogućnost da ponovo osvoji 1.435 glasova svojih sumještana ili da taj rezultat poboljša, pogotovo ako im se pridruži i HSU sa svoja 233 glasa. No, najjača samostalna stranka – PGS, doživio je ozbiljan raskol jer se od nje odvojio predsjednik Vijeća Željko Grbac, pa će 1.029 glasova biti teško dostižan cilj. Nezavisni vijećnik Vinko Surina mogao bi se povući s političke scene, no jezgra njegove liste navodno je bliska Grpcu, a njenih će mu 253 glasa itekako dobro doći. Samostalni HDZ osvojio je solidna 643 glasa, što je rezultat na koji može računati i ove godine, što se vjerojatno ne može reći za IDS koji je prije četiri godine imao 526 glasova. Ni Akcija mladih nije prošla loše s 316 glasova na svojoj matuljskoj političkoj premijeri, no pitanje je koliki će dio ”kolača” uzeti nove liste, jer uz Grpca, na izbore se spremaju Hrvatski laburisti i Liburnijska stranka.

Velika ”gužva”, malo birača @ Lovran

U Lovranu je gužva bila najveća, jer za glasove 4.133 glasača (izašlo ih je nešto manje od polovice ili 2.061) borilo se čak 11 lista, od čega čak tri nezavisne. Najuspješniji je bio SDP koji je samostalno osvojio 494 glasa, a na sljedećim bi izborima možda mogao ”pridobiti” i HNS-ovce s njihovih skromnih 37 glasova. Najveći broj lista osvojio je između 222 (NL Edvard Primožić) i 253 (IDS) glasa – tu su se ”stisnuli” i Akcija mladih (229 glasova) i HSU (236 glasova). HDZ je dodao 194 glasa, a iznad ”stotke” bile su i nezavisne liste Drage Korošaka (122 glasa) i Marijana Mikačevića (121 glas). Na začelju su se smjestili – uz ”narodnjake” – ARS sa 62 glasa i PGS sa 40 glasova, a predviđanje izbornih rezultata u novom ciklusu nemoguće je bez neke ideje o tome u kakvim će kombinacijama sve te stranke i poneka nova (Liburnijska stranka) izaći pred birače…

Najmanje stranaka natjecalo se u Mošćeničkoj Dragi, a zanimljivo je da dva ”glavna igrača” otprije četiri godine – bivši i sadašnji načelnik, Anton Rudan i Ratko Salomon – ove izbore provest će ”na klupi”. Draga bilježi i najveću izlaznost – od ukupno 1.508 birača na izbore je izašlo njih 66 posto ili 1.006, a najveće je pitanje kome će glas dati onih 437 koji su glasali za Rudanovu listu. Salomonov HDZ dobio je 284 glasa, a koalicija SDP-PGS-IDS 253, a najvjerojatnije je da će upravo ta lista dati novog kandidata za načelnika – aktualnog predsjednika Vijeća Nedjeljka Dražula.

Davor Žic / Liburnija.net

Liburnija.net: Neke stvari su zaspraven neprocjenjive!!!!

Ovo je bil najlepši Pust! Kratak ma sladak! Kako smo se dobro zabavili! Još lih 300 dan i evo ga opet!

Ovo su samo neki od komentari na sa dogajanja ovega pusta, a moj je sličan. Bilo je super, od početka do kraja. Počelo je onako pomalo, jedan kap sramežjivo, a proti kraju se j’ se steplilo i zakuhalo, zavrelo.

Ni sneg kega je bilo do kolena i još malo zgora ni arival pokvarit ono najbojo va puste – Pusni pondejak i Pust. To su dani kada si al nisi, kada daš od sebe zadnji atom snagi da biš se lepo zabavil i celu korizmu povedal od sega onega ča ti se j’ dogodilo.

A sneg je semu dal jednu posebnu čar…

Nekako mi se čini da su ovi zadnji dani bili više kot reklama za mastercard – neprocjenjivi.

Primjer 1.:
Perika i ostali rekviziti za hitit na se – 50 kn
Boca domaće višnji, popularno zvana Šxxxć – 70 kn
Hodeć po snege nekoliko kilometar za prit do kumpanije – amortizacija postol
Prit do mesta sastanka i utvrdit da tamo već ni nikega – neprocjenjivo!

Primjer 2:
Celi dan bit va maškarah i pobirat jaja – 0 kn
Celi dan pit i jist po kućah – 0 kn
Bit mrtav pijan, mokar do mudanat i va takoven stanje naletet na mater – neprocjenjivo!

Primjer 3:
Pijača za celu kumpaniju va popularnoj oštarije – 80 kn
Kanat i malo striptiza uz popularnu muziku z Iphone-a – 0 kn
Vožnja va mićen aute skupa z drugeh sedan judi, po pol metra snega, uz konstantno rivanje do sledeće štacije – neprocjenjivo

Primjer 4.:
Putna pijača va konobe pul prijatelja – 0 kn
Putna kumbasica va konobe pul prijatelja – 0 kn
Šetnja po sele po sred od snega neočišćene cesti, bez lumbreli, dokle daž zleva kot z kabla – neprocjenjivo

Primjer 5.:
Ne znan jušto kako bi morala poć točna kronologija, ma nekako mi se vidi da bi pod neprocjenjivo mogla jedino još bit – rastava vezi / braka.

I sada kada san pomislela da je pustu kraj i da će se moć malo počinut, već se planiraju pusne i ine večeri i opet se s početka.

Ma ča ćete – jednostavno neprocjenjivo.

Pepina Matujska / Liburnija.net

Multimedijalni on-line magazin Liburnija.net pokrenuo je feljton vezan uz predstojeće lokalne izbore. Svakih nekoliko dana objavit ćemo novi autorski tekst, a kroz sljedećih nekoliko mjeseci analizirat ćemo političku situaciju i izborne šanse aktera u svih pet jedinica lokalne samouprave.

Ugrubo govoreći, mogli bismo pronaći tri vrste sudionika u izbornom procesu – birače, političare i medije – koji se s različitim stupnjem involviranosti i motiviranosti u njega uključuju. Ugrubo, zato što između ove tri skupine aktera svakih izbora postoje i određena preklapanja – teško je, naprimjer odrediti u koju skupinu spada član neke stranke koji nije nominiran za određenu funkciju: je li on ”aktivni birač” koji se trudi čim više približiti ”izbornoj akciji” ili je on ”pasivni političar”, koji i bez izravne kandidature sudjeluje u kampanji lijepljenjem plakata, agitiranjem kod članova obitelji i prijatelja, obilaženjem stranačkih skupova, nošenjem stranačkih ”ratničkih boja”?

Hajde, izaberi jedan broj…

Usto, naravno – i svaki predstavnik medija jest birač, koji svoje osobne stavove teško može ostaviti ”po strani” dok obavlja svoj posao, pa iako aktivno izbjegava ”navijanje” za određenu stranu, uvijek je pod utjecajem određenog ”skupa ideja” (da izbjegnemo riječ ideologija) bliske programskim odrednicama pojedinih stranaka ”poredanih” unutar spektra određenog pojmovima ”ljevice” i ”desnice”. Doduše, liberalni, socijaldemokratski ili konzervativni svjetonazor malu ulogu igra na lokalnoj razini, no njegov je utjecaj ipak prisutan, primjerice, u pitanjima treba li fokus kampanje u Opatiji staviti na probleme nedovoljno brzog razvoja gospodarstva (liberalni pogled), poboljšanja uvjeta života ugroženih skupina kroz mjere socijalne politike, izgradnju ”socijalnih stanova” ili izdašnijeg subvencioniranja Marketa za potrebite (socijaldemokratski pogled), ili pak ”bijele smrti” opatijskog stanovništva i potrebe da se zaustavi iseljavanje domaćeg življa i useljavanje ”stranaca” (konzervativni pogled). Naravno, mnogi će reći da su svi ovi problemi komplementarni, a njihovi uzroci jednaki ili slični, no još se nije pojavila politička opcija s tako opsežnim programom koji bi ih sve objedinio u zajedničku koncepciju upravljanja gradom.

Mediji: tako različiti, a tako slični…

Od tri navedena aktera izbornog procesa, biračima ćemo se baviti u sljedećem izdanju ovog predizbornog serijala, političarima se praktički bavimo čitavo vrijeme, stoga se isplati prvi dio Izbornog leksikona posvetiti onima čiji je utjecaj često zanemarivan (možda i jer ga je teško precizno izmjeriti) – medijima. Pritom ćemo poći od pretpostavke da su u svojim izvještajima mediji neovisni i objektivni, ili barem suzdržani od izravnog iskazivanja interesa, budući da čista objektivnost ne postoji iz gore navedenih razloga. To, svakako, nije uvijek slučaj, jer svjedoci smo niza ”navijačkih” medija (među koje ne ubrajamo listove, radiopostaje i televizijske stanice u vlasništvu lokalne samouprave) koji često pokušavaju (uspješnije ili manje uspješno) prikrivenim porukama birače usmjeriti prema određenim političkim strankama.

Međutim – još uvijek pretpostavljajući – birači će vrlo brzo prepoznati kojoj opciji takvi mediji ”naginju”, pa će i njihove vrijednosno ”sumnjive” poruke ”dekodirati” iz tog ugla; ovisno o opciji kojoj i sami pripadaju (tako se, recimo, drastično razlikuje način na koji osobno pristupam informaciji ovisno o tome je li objavljena/obrađena u Večernjem ili Jutarnjem listu).

Ratko Salamon

I u tim slučajevima rjeđe će se raditi o očitoj manipulaciji činjenicama, a češće o ”agenda settingu” ili ”postavljanju dnevnog reda”, odnosno, odlučivanju koje će se informacije prenositi i u kojem obimu/obliku – veliki članak na desnoj strani novina donosi dobru ”vidljivost” i dodaje na značaju određenoj temi, dok ga mala vijest u kutu lijeve strane gotovo da čini manje značajnim od pukog ignoriranja i neobjavljivanja.

Uzevši sve navedeno u obzir, možemo zaključiti da se osnovni ”imidž” glavnih političkih aktera na našem području manje-više podudara neovisno o mediju koji ga je ”stvarao”, jer se zasniva na činjenicama, a ne na njihovoj interpretaciji koja može biti podložna osobnim preferencijama.

Stoga, pogledajmo kakvu su to ”medijsku sliku” o sebi stvorili predstavnici ”političke elite” liburnijskog područja, odnosno koje su teme dominirale prilikom medijskog izvještavanja o radu čelnika lokalne samouprave.
Google pretraga za Ivicu Lukanovića otkriva da se kastavski čelnik u prvih par rezultata pojavljuje prvenstveno kao ”vjerojatni kandidat za župana” (još iz vremena kada je Zlatko Komadina bio ministar), zatim kao direktor tvrtke ”Modern Line”, nakon čega slijedi niz različitih primanja i kulturnih događanja, te titula menadžera godine…

Ivica Lukanović

Drugim riječima, ”medijski trag” gradonačelnika Kastva pokazuje ”manjak afera”, odnosno prikazuje Lukanovića prvenstveno kao čovjeka vezanog uz kulturu, uspješnog poslovnog čovjeka, te cijenjenog političara koji dobro kotira i prilikom izbora kadrova za istaknute dužnosti poput one župana. Istovremeno, Kastav se prikazuje kao ”nisko-konfliktna” sredina u kojoj se političke svađe trebaju tražiti povećalom. Slična takvom imidžu je i Mošćenička Draga, u kojoj političke razlike ne da ne dolaze do izražaja, nego se čini da ih praktički niti nema. Načelnik Drage Ratko Salomon postao je, pak, najspominjaniji po tome što je najavio povlačenje iz politike nakon ovog mandata, stoga je sasvim sigurno da će njegov ”imidž” ostati siguran od napada i tijekom kampanje.

Emil Gržin

Načelnik Lovrana Emil Gržin uspio se nekako održati izvan medija, usprkos činjenici da je na isturenom mjestu proveo dvostruko više vremena od svih svojih liburnijskih kolega. Ako bismo se zaigrali oksimoronima, mogli bismo reći da je lovranski čelnik ”poznat po tome što je nepoznat” – rijetko gostuje u medijima, pa čak niti protokolarno, stoga se njegovo najčešće pojavljivanje odnosi na izvještaje sa sjednica Općinskog vijeća. Doduše, i u tako malo medijskog prostora, Gržin ponekad uspije ”baciti bombu”, kao nedavno kada je izjavio da lokalna samouprava treba prodati dionice LRH. Više nego na udaru svojih političkih protivnika, Gržin se u zadnje vrijeme našao na udaru ”zelenih” – u prošlom mandatu zbog svoje privatne tvrtke Ecooperativa, čije bavljenje opasnim otpadom nije bilo drago stanovnicima gornjeg matuljskog kraja, a u ovom zbog ”guranja” projekta izgradnje marine kojem se protivi udruga Eko Kvarner.

Ivo Dujmić

Očekivano, najviše je medijskih sukoba eruptiralo u području u kojem politička borba nosi i najveće dobitke – Opatiji i Matuljima. Ovdje su se vrlo često, umjesto samih odluka vladajućih, ”na tapetu” našle njihove osobnosti ili karijere. Gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić ostat će tako upamćen (bez obzira bila to istina ili ne) kao čovjek koji je tužio sam sebe zbog jednih škalina, ali istovremeno i kao ”žrtva urote” oko dionica LRH u koju je upao već prvog dana svog mandata da bi iz nje na koncu ipak pobjedonosno izašao. Među pozitivne mu osobine ulazi i dojam da se radi o ”čovjeku iz naroda” kojem nije strano zaigrati boće ili briškulu sa svojim sumještanima, ali i o tvrdoglavoj osobi koja rijetko sluša prijedloge i sugestije – bez obzira dolazile one iz redova oporbe, građana ili svojih kolega…

Mario Ćiković

Načelniku Matulja Mariju Ćikoviću politički je ”dosje” posljednjih dana postao znatno deblji – dosad su mu se u njemu vodile ”afere” Gajanići i Credo banka, no odsad će morati razmišljati i o posljedicama koje su ostavile prozivke oko suradnje njegove (bivše) tvrtke s Gradom Rijekom te ugovor o predaji sportske dvorane školi…
To su dakle ”medijske slike” s kojima čelnici lokalne samouprave ulaze u političku kampanju, i ostaje im šest mjeseci da naglase one pozitivne dijelove i izglade one negativne. Istovremeno, dok smo s ”profilima” vladajućih dobro upoznati putem medija, političke su biografije oporbenih lidera u većoj mjeri neispisane, zahvaljujući činjenici da nisu imali toliko prilike boraviti pod ”svjetlima reflektora”. To će značiti da sada imaju priliku da se pred biračima ”isprofiliraju” od nule, no jednako tako na tu će ”tabulu rasu” moći ponešto dodati i njihovi politički protivnici…

Mediji će pritom – kao i uvijek do sada – ostati tek platno i okvir za ovo ”slikarsko nadmetanje”.

Davor Žic / Liburnija.net

Multimedijalni on-line magazin Liburnija.net pokrenuo je feljton vezan uz predstojeće lokalne izbore. Svakih nekoliko dana objavit ćemo novi autorski tekst, a kroz sljedećih nekoliko mjeseci analizirat ćemo političku situaciju i izborne šanse aktera u svih pet jedinica lokalne samouprave.

Izlazak na izbore nije racionalan čin – da jest, nitko ne bi glasovao. Naime, paradoks racionalnog birača kaže da što je pojedinac više usmjeren na računanje vlastitog omjera utrošenog truda i postignutog rezultata, to je skloniji razmišljanju da njegov glas u konačnim izbornim brojkama ima praktički nikakav značaj. Među tisućama ili milijunima drugih, taj glas vrijedi manje od benzina koji smo potrošili da dođemo na izborno mjesto.

Izlaz iz krize bit će ključno pitanje

Izbori su, stoga, više ispunjeni emotivnim nabojem nego logičkim razmišljanjem, što njihove rezultate čini tako teško predvidivima. No, mi se ne predajemo lako – tijekom sljedećih mjeseci kroz ovaj ćemo feljton nazvan ‘Izborni leksikon’ analizirati političku situaciju u svih pet liburnijskih jedinica lokalne samouprave, ključne aktere u pojedinim gradovima i općinama te njihove potencijalne izborne šanse.

Činjenica jest da je politička kampanja tek u povojima, iako nas od izbora dijeli tek pola godine, ali upravo zato smatramo da je sada pravo vrijeme za pokretanje ovakve serije tekstova – jednostavno, umjesto da se dovedemo u situaciju u kojoj političari imaju slobodne ruke za ”postavljanje dnevnog reda” odnosno otvaranja ključnih tema u kampanji (koje se onda pretvaraju uglavnom u međusobno prepucavanje umjesto u argumentiranu raspravu), želimo stvoriti referentni okvir izborom tema o kojima smatramo da bi se svaka kampanja trebala očitovati i koje će biti od velikog utjecaja na svakodnevni život naših čitatelja.

Naravno, treba očekivati da će ključno pitanje lokalnih izbora 2013. godine – na Liburniji, ali i šire – biti ekonomska kriza, odnosno adekvatni odgovori na sve veće probleme nezaposlenosti, negativnog gospodarskog rasta, suženih perspektiva stanovništva, sniženog standarda, zatvaranja radnih mjesta… To je ujedno i dvosjekli mač – činjenica jest da je to pitanje doista prioritet velike većine građana, ali također, politička teorija i iskustvo uči nas da gospodarska kriza rađa kod građana apatiju i smanjuje izbornu participaciju.

Izbori – jesu li emocije jače od razuma?

Drugim riječima, razgovorom o gorućim ekonomskim problemima kandidati ”riskiraju” alijenaciju biračke populacije. Najbolje rješenje u takvim situacijama jest nuđenje rješenja za gospodarske probleme – iako je u izborne odluke birača uključena emotivnost, svakako su dovoljno racionalni da odaberu onu opciju čije argumente smatraju najkonkretnijim putem prema rješavanju prioritetnih političkih pitanja.

Ekonomska problematika u prvom planu gurnut će u drugi plan ideološke rasprave, što je praktički i razumljivo na našem području. Naime, Liburnija je kao cjelina politički iznimno lijevo orijentirana, što strankama koje se jasno deklariraju promicateljima desne ideologije automatski drastično sužava šansu za uspjeh u borbi za vlast (iznimka na ovom području, naravno, jest Mošćenička Draga koja pokazuje zanimljivi i ”shizofreni” obrazac glasovanja – na izborima nacionalne razine najvećom većinom na Liburniji bira lijevu opciju, dok je na prošlim lokalnim izborima podržala HDZ). Stoga će većina ”mainstream” stranaka (uglavnom sve osim HDZ-a) pokušati čim više isticati svoju pripadnost lijevoj opciji, ili barem ideološku neutralnost (kao, recimo, nezavisne liste ili HSU). Uostalom, što je razina izbora niža, to ideologija igra manju ulogu – gradska vijeća ne raspravljaju o pobačaju i gay brakovima.

Ivo Sanader ruši šansu HDZ-a

Uz ključne teme i stranačku ideologiju, treća stvar o kojoj valja voditi računa jest i izborni sustav u kojem se ova kampanja vodi, a koji je u jednoj mjeri ”podvojen”. Naime, građani će svoja vijeća izabirati razmjernim sustavom uz izborni prag, što doprinosi fragmentaciji političke scene jer omogućava malim (ali ne premalim) strankama pristojnu šansu u borbi za sudjelovanje u vlasti. Međutim, istovremeno se provode i izravni izbori za gradonačelnika, i to većinskim sustavom – dakle, pobjednik mora osigurati podršku većine građana koji izađu na izbore (u jednom ili dva kruga), a takva situacija ima suprotan efekt, jer osnažuje polarizaciju političke scene na dva snažna bloka. Stoga, možemo očekivati da će se u prvoj fazi kampanje pojaviti veći broj stranaka u igri za vijeća, no da će se u utrci za (grado)načelničke fotelje profilirati manji broj (ozbiljnih) kandidata uz široku (i dijelom neslužbenu) podršku pojedinih stranaka. U konačnici, umjesto blokova ili snažnih koalicija, mogli bismo dobiti relativno labave ”mreže” političke suradnje – što bi, opet, moglo utjecati na stabilnost vlasti u trenutku kada bude izabrana, ali i osnažiti demokratsku proceduru ublažavanjem centralizacije odlučivanja.

Prilikom razmišljanja o izbornim utakmicama i njihovim rezultatima, u obzir treba uzeti i veličinu lokalne samouprave, jer što je ona manja, to su birači skloniji u većoj mjeri podržavati jednu opciju (tako, recimo, u jedinicama s manje od 1.000 birača pobjednička lista redovito odnosi preko 50 posto podrške, a u jedinicama s preko 20.000 birača ta podrška rijetko prelazi 30 posto).

Slavko Linić reže i podršku SDP-u

Konačno, važno je i koja je stranka na vlasti u kojoj jedinici lokalne samouprave, te u kakvoj koaliciji – osim što kod birača često proradi instinkt retroaktivnog glasanja (razmišljanje o tome je li im život danas bolji nego prije četiri godine i koliko je to zasluga vlasti), liburnijski su birači skloni brzom zasićenju političkom elitom i njihovim čestim promjenama. Također, budući da je u većini jedinica lokalne samouprave na vlasti SDP u raznim kombinacijama, možemo očekivati negativni odraz činjenice da ista stranka drži nacionalnu vlast u trenutku kada se zbog ekonomske krize ”trenira strogoća”, povećavaju porezna opterećenja i smanjuju osobna primanja. Ipak, negativnog odraza nacionalnih događanja neće biti pošteđen ni HDZ, jer stvari poput suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu, pa i samoj stranci, ruše njen kredibilitet kod birača i na nižim razinama.

Stoga, možemo zaključiti – pred vlasti u svim jedinicama lokalne samouprave nalazi se težak put, u koji kreću već s minusom na računu (i u proračunu) i hipotekom događanja na nacionalnoj razini, što znači da se otvara prostor nezavisnim listama, regionalnim opcijama i strankama nešto radikalnijih stavova bilo na lijevoj, bilo na desnoj strani (primjerice – laburisti i pravaši). Kakav će biti njihov uspjeh ovisti će o tome koliko će dobra rješenja akutnih i aktualnih problema ponuditi (dakle, njihova izborna platforma) te koliko će ih dobro znati prezentirati javnosti i uvjeriti ih u svoju sposobnost da ta rješenja doista i izvrše (dakle, njihova izborna kampanja).

Davor Žic / Liburnija.net

Zapalio je cigaretu par sekundi nakon ponoći, oborivši rekord u kršenju novogodišnjih odluka. Dugo je ispuštao dim kroz nosnice, sve dok nije postao svjestan da je nikotinsko peckanje na vrhu njegova grla nestalo, i da je bijeli dim koji ispred sebe vidi tek topla para iz njegovih pluća koja se kondenzirala u dodiru s hladnim zimskim zrakom.

– Jebote, Nova godina, a? Znaš šta mi nije jasno? Koji je jebeni kreten stavio Novu godinu usred zime? To fakat nema nikakvog smisla, jučer zima, danas zima, sve crkava i umire od hladnoće, a mi slavimo novi početak. Bolje bi bilo da se držimo tradicije starih Slavena, pa da u novu godinu krećemo početkom proljeća, kad to simbolički puno bolje leži. Tamo negdje, oko prvog apr – započeo je svoj monolog, no prije nego što se zapravo zagrijao za raspravu, skliznuo mu je lakat s kamenog šanka i stropoštao se posred poda, udarivši čelom o beton. Bilo je potpuno jasno – pijan je kao majka zemlja…

– Koju pizdu materinu uopće slavimo tu Novu godinu? Koje je to točno postignuće koje obilježavamo? To što smo jedan reklamni kalendar zamijenili drugim? To što se uvode fiskalne blagajne? Novi početak? Jebote novi početak ako je sve po starom – galamio je s poda, uzalud pokušavajući pronaći dovoljno snage u klimavim nogama da se uspravi do šanka gdje ga je čekalo pivo i pelinkovac. Nakon nekog vremena odustao je, sklupčao se u polu-sjedeći, polu-ležeći položaj oslonjen na konstrukciju šanka, te opipao toplu smjesu koja mu je curila niz obraze. Neko vrijeme proveo je fokusirajući krvave prste, da bi ih potom oblizao mljackajući jezikom.

– Uzmite i pijte svi, ovo je kalež moje krvi, koja se je prolila zbog vas – govorio je stopalima ljudi koji su se grlili razmjenjujući čestitike i proslavljajući ”najluđu noć u godini”. Nitko se nije pridružio u zdravici. Uspio se nekako osoviti na noge, ali mu klecava koljena nisu dugo zadržala stabilnost. U pokušaju da zadobije ravnotežu, zateturao je par koraka i zubima zagrebao zid. Ostao je ležati neko vrijeme, sve dok ga nije razbudila kišica što je počela sipiti. Koncert je bio gotov, ljudi su se polako spremali kućama, i nitko nije bio previše zainteresiran da pažnju posveti pijanom manijaku što se čitavu večer svađao sa zrakom.

– I što da se onda čestita, kad je sve u kurcu? Čestitam što ćete izgubiti posao? Baš sam sretan što nemate novaca za otplatu kredita? I nadam se da će biti više izbora u kontejnerima? Sve najbolje! Ha, ha, ha – cerekao se luđački mašući rukama po zraku, pokušavajući rastvoriti kapke sljepljene od zgrušane krvi. Pljunuo je u ruku i protrljao oči…

– Napiši nešto tipično atipično… Smislit ćeš već nešto, samo par floskula poredaj u smislene rečenice… Čitatelji to očekuju… Jebote, k’o da je lako smišljati pizdarije iz godine u godinu! I šta da se napiše u takvoj čestitki? Preživjeli ste još jednu godinu? Bravo, bravo! Doista fantastičan uspjeh u ovo vrijeme. Oh, čestitamo, gradska/općinska vlast je zadužila vašu djecu? K’o ih jebe, sami su ih birali! Jebena novogodišnja čestitka… Tko to uopće čita – uzviknuo je i ispovraćao poluprobavljenu francusku salatu po čitavoj prednjoj strani mokre zelene jakne.