Damir Mišković: Moramo pokušati spasiti klubove, ne isključujem ni neki vid amaterizma

Marin Ružić 4 years ago NK Rijeka , Sport

– Samo je jedan način preživljavanja u ovakvoj situaciji. Moraš pogledati koliko novca imaš na računu, zatim vidjeti hoćeš li na taj račun još nešto dobiti u doglednoj budućnosti te zbrojiti troškove koji te čekaju. Nakon toga možeš složiti svoj “cashflow” za sljedećih 6 do 10 mjeseci. Sve ostalo vodi u bankrot – riječi su predsjednika Rijeke Damira Miškovića

Rijeka – Predsjednik Rijeke trenutno boravi u Dubaiju gdje se još od prosinca nalazi zbog poslovnih obaveza. U razgovoru za Jutarnji list osvrnuo se na trenutačno stanje u svijetu i nogometu, te je ponudio svoje viđenje budućnosti nakon epidemije koronavirusa.

– I ovdje je kao i u Hrvatskoj sve stalo, U karanteni se nalazimo već tjedan dana i upravo smo saznali da će to potrajati još najmanje toliko. Dozvoljeno nam je samo otići do najbliže trgovine koje rade od 8 do 16 sati te se nakon toga svi zatvaraju u svoje kuće i stanove. Obitelj i ja pratimo sve što se događa u Hrvatskoj i iskreno suosjećamo s ljudima. Velike čestitke zaslužuje krizni stožer, izvana njihov rad djeluje i više nego profesionalno. Ljudima pružaju mir i podršku.

Na pitanje o situaciji u domaćem ali i svjetskom nogometu Mišković odgovara:

– Stalno smo na telefonu, više se sad čujem s članovima obitelji nego u posljednjih 30 godina, a jednako često u posljednja tri-četiri tjedna razgovaram i s čelnicima drugih klubova. Puno nas nije na vrijeme shvatilo ozbiljnost ovog virusa, koji iz dana u dan sije sve veću opasnost. Na tržištu, u financijama, u svijetu biznisa, posvuda. Svaki klub ima neko svoje razmišljanje o načinu izlaska iz ovog tunela, nešto smo i zajednički sastavili. Iz vlastitog iskustva, a suočavao sam se u životu kroz biznis s krizama, mogu reći da postoji samo jedan način preživljavanja. Moraš pogledati koliko novca imaš na računu, zatim vidjeti hoćeš li na taj račun još nešto dobiti u doglednoj budućnosti te zbrojiti troškove koji te čekaju. Nakon toga možeš složiti svoj “cashflow” za sljedećih 6 do 10 mjeseci. Sve ostalo vodi u bankrot. Onoga dana kad u banci više nemaš novca, ne možeš isplatiti plaće. Moj savjet svima u nogometnoj branši ide u tom smjeru – nađimo način da preživimo minimalno godinu dana. Tako se ponašaju i velike kompanije. Totalni je “showdown”, barel nafte se spustio na vrijednost od 20 dolara, onda znate o čemu govorim…

Kako su igrači prihvatili ovu novu stvarnost ?

– Odradio sam poziv sa svima, a direktno ili indirektno danas je u NK Rijeka na plaći 150 ljudi. Shvaćaju težinu situacije, svi su podržali odluku bez ikakvog prigovora. Sad razgovaramo s igračima o detaljima jer neki imaju većih ili manjih problema. Netko ima kredite, netko ima četvero – petoro djece, a pojedini igrači u obitelji imaju brata ili sestru koji su u ovoj krizi dobili otkaz. Bit ćemo osjetljivi u takvim slučajevima.

O rezanju troškova u stožeru Simona Rožmana predsjednik je odgovorio:

– Nasmijao me i razvedrio Rožman. Čim je saznao odluku, rekao je “svi pristajemo, ali molim te da mi suradnike ne spuštaš ispod 2 tisuće eura jer su preuzeli određene obveze”. Zatražio je da u sljedećih šest mjeseci on podnese taj teret. Ljudi u stožeru su pokazali da su razumni i solidarni. Na nama je da ne pretjerujemo s novim mjerama jer ljudi moraju živjeti.

O raspletu HNL sezone Mišković ima ovakvo mišljenje:

– Svi mi želimo dovršiti prvenstvo u duhu fair playa. Ja bih volio da se završi, neovisno o tome hoće li Rijeka biti druga, peta ili osma. Znam da će se neki navijači naljutiti na mene. ali to mi je sada najmanja briga. Na prvom je mjestu zdravlje, nakon toga ekonomija, a mi ćemo za dvije, tri ili pet godina biti tamo gdje trebamo biti. Ali, pitam se kako regularno nastaviti natjecanje? Ako igrač dva mjeseca ne igra, ne trenira u pravom režimu, ne hrani se sportski, on objektivno ne može igrati natjecateljski nogomet. Čak i da se igrači spreme za preostalih deset utakmica, a nas čeka i Kup, odmah nakon prvenstva kalendar bi donio utakmice Europske lige, a zatim i start sljedeće sezone HNL-a, bez normalnih priprema. U takvom scenariju prijeti nam poplava ozlijeđenih igrača ili penzionerski nogomet, ono “ajmo se dodavati pa da prođe utakmica”. Igrač nije stroj, ne može u takvom ritmu izdržati sezonu do siječnja ili veljače. Europa forsira da se prvenstva završe zbog prihoda od TV prava, govorimo o milijunima. Jako im je bitno da bilo kako naplate potpisane ugovore. Kod nas ne vidim tu “prešu”.

Transferi igrača trenutno su u drugom planu:

– U razgovorima s puno klubova u Europi čujem kako je najmanja stvar koja ih danas zanima kupnja. Daj Bože da sam u krivu, ali sljedeća dva prijelazna roka za hrvatske će klubove biti poražavajuća. Možemo računati na minimalnu zaradu, možda čak ni na nju. Velike klubove neće zanimati ni manje kupnje, a kamoli basnoslovni transferi, što znači da nama u vodu pada sve što smo planirali u proračunima i investicijama. Ne možemo očekivati od lokalnih zajednica da izdašno financiraju klubove jer će prioritet biti stabilizacija države i ekonomije, a mi ostajemo na kraju te priče. Zato već danas moramo donositi odluke koje će barem privremeno spasiti klubove. Nakon tih šest do deset mjeseci vidjet ćemo gdje smo, nije isključen neki vid poluprofesionalizma ili povratka u amaterizam.

Što je s igračima Rijeke koji su dobrim igrama skrenuli pažnju tržišta na sebe?

– Ja sam ovog ljeta sanjao da ću prodati Lepinjicu za četiri-pet, Čolaka za pet, Štefulja za četiri-pet milijuna eura i da ću tako skupiti dovoljno novaca za stabilan život sljedeće tri godine. To su bili realni snovi. Ništa od toga, moram se prilagoditi. Vidjeli smo različite financijske kolapse, ali ovakvo ludilo nitko nikad nije prošao. Nadam se da griješim ali svijet će se od ovog šoka oporavljati tri do pet godina.

Kako će Rijeka preživjeti to razdoblje?

– U prosjeku godišnje trošimo 12 milijuna eura. Mi trenutno raspolažemo s tri milijuna eura i imamo za tri mjeseca života. U takvim uvjetima prisiljeni smo troškove momčadi do daljnjeg svesti na jednu trećinu postojećih ugovora. Minimum za igrače sada je 2 tisuće eura bruto, maksimum je 5 tisuća eura. Uz povećane troškove održavanja terena već smo na brojci od 400 tisuća eura mjesečno. To je tih tri do četiri milijuna tijekom 10 mjeseci, imamo prihod koji treba doći od transfera, imamo nešto zaliha, imamo mogućnost uskočiti kao vlasnici, ali samo u ovakvom novom režimu. Oklijevati ne smijemo jer za tri mjeseca mjere više neće biti ni potrebne.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net