Devet bisera opatijskih kruna: LOBKOWITZ

admin 13 years ago Kronika

Za Liburnija.net piše: Jan Bernd Urban
Kao rezultat beskonačno složenih austro-ugarskih aristokratskih konstrukcija odabira onoga, što pripadnici običnog puka nazivaju zetom ili snahom, u pravilu je jedna od konstruktorskih strana prolazila bolje od one druge jer su omiljene suvremene diplomatske floskule o ″win – win″ situacijama bar u tim vodama bile praktično nemoguće.
Zanemarujući ili bar potiskujući u drugi plan manje važne kategorije poput izgleda budućeg zeta ili snahe, njegovih ili njenih karakternih osobina, a da se međusobne simpatije ili čak ljubavi i ne spominju, brakovi su sklapani prema kriterijima koje su diktirali državni ili obiteljski interesi a ovima je tradicionalno valjalo žrtvovati neke trivijalne pojave kao što su obiteljska ili bračna sreća.
Obiteljsko stablo, društveni ugled i utjecaj, aristokratski rang, bogatstvo bili su dominantni faktori u donošenju odluka o tome u koga se je pristojno zagledati, zaljubiti, koga se može ili ima ljubiti i na kraju, kome se ima izreći ono sudbonosno ″da″, bez obzira na stvarno stanje stvari.
Da svako pravilo ima svojih izuzetaka najbolje dokazuju brakovi koje su sklopili svojedobni Opatijci Johann i Alfred Harrach. Johann Nepomuk Franz, grof od Harracha, Rohraua i Thannhausena (1828.-1909.) bio je Opatijac jer se takvim ″prodavao″ širom velike Monarhije, izazivajući zavist svih onih koji se time nisu mogli pohvaliti.
Činjenica je međutim, da je taj po nikome mu dodijeljeni naslov koristio temeljem vlasništva nad vilom Harrach u opatijskoj Dražici, premda je birokratski gledano pravi vlasnik bio njegov mlađi brat Alfred (1831.-1914.), jednako grof, jednako dugog imena i dodataka. Alfredu dakako nije bilo ni na kraj pameti da starijem bratu osporava pravo na iskazivanje Opatijcem, jer u okviru obiteljskog bogatstva (vidi članak ”Harrach“ – serijal Devet bisera opatijskih kruna) ta je vila u opatijskoj Dražici bila tek zlatni kikiriki, zlatni, ali ipak samo kikiriki.

Dakako da su grofovska braća dobro znala da će i njihov izbor buduće supruge morati proći kroz obiteljske filtre pa su donijeli briljantnu odluku tražiti svoje odabranice za ono ″dok nas smrt ne rastavi″ među onima, koje su obiteljskim konstruktorima njihove bračne sreće unaprijed izbijali sve adute o njihovu lošem, pa stoga neprihvatljivom izboru.
Johannov izbor je pao na Mariju, a Alfredov na Annu Lobkowitz. I to je bila ta ″win-win″ situacija u kojoj zaista nitko nije ništa gubio, a svi su bili na dobitku. Braća su dobila žene s kojima su se mogli pokazivati na svakom društvenom događaju. Ugodna vanjština i prirođeni šarm ženskih članova u obitelji Lobkowitz je bio na glasu, a ukupno trinaestero djece svakako je najbolji dokaz da su to bili brakovi u kojima nije nedostajalo bračne sreće. Sam odabir zatvorio je usta čak i onim silnim salonskim i kavanskim analitičarima koji su u sve bili bolje upućeni od samih objekata njihovih analiza. Kad je odabir bio Lobkowitz, tu nije bilo kritike.
Česi, kao i Harrach, u XV st. baroni, u XVII, grofovi i knezovi. Obitelj Lobkowitz je na svom obiteljskom stablu imala državnike, industrijalce, dvorske kancelare, humaniste, političare, biskupe, nadbiskupe, generale, maršale, diplomate, matematičare, astronome, mecene.
Kako je urednik ovog portala kao ilustraciju mecenstva obitelji Esterhazy koristio portrete Haydna, Liszta i Schuberta, sada je u prilici da posegne iz istih razloga i za portretom velikog Beethovena. Princ Josef Lobkowitz (1772.-1816.), bio je prijatelj i mecena velikog Beethovena. Njegova Treća simfonija, ali i mnogo popularnija Eroica posvećene su upravo tom Lobkowitzu. Nije stoga ni čudno da su se tonovi njihovih prvih izvedbi čuli upravo u koncertnom prostoru palače Lobkowitz u Beču.
I Marija i Anna Lobkowitz, Opatijke u ovisnosti o tome koji od braće grofova Harrach je trenutno bio u ulozi domaćina, preuzimale bi ulogu domaćice u njihovoj opatijskoj vili. Obje su dakako imale istu svekrvu. Sa svekrvama nije lako, osobito ako je svekrva jedna grofica Harrach. No, ove snahe se nisu bojale kritika svoje svekrve. Majka njihovih muževa bila je rođena kao grofica Lobkowitz. Što bi znao reći jedan moj, sada već pokojni susjed: ″Koga hoće, hoće ga!″. Tako je to bilo i sa groficama Lobkowitz, Opatijkama po gruntovnim knjigama, ali i po vlastitom izboru, kad god je trebalo izazvati zavist neke od brojnih poznanica čiji ljetnikovci ili zimovnici su bili u Cannesu, Biarritzu, Nizzi, San Remu ili Meranu.
Današnja Opatija tu zavist ne izaziva, tadašnja Abbazia je to svakako bila u stanju. Reći će neupućeni: Pa Opatija ili Abbazia je jedno te isto mjesto! Da, odgovaraju oni upućeni, no rečeno otmjeno grofovski : ″c’est le ton qui fait la musique!″, a upravo taj današnji turistički ton je danas nešto drugačiji od onog turističkog tona stare Opatije.
Jan Bernd Urban – vezane vijesti:
Devet bisera opatijskih kruna
Devet bisera opatijskih kruna: HOYOS
Devet bisera opatijskih kruna: HENCKEL von DONNERSMARCK
Devet bisera opatijskih kruna: KESSELSTATT
Devet bisera opatijskih kruna: KEGLEVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: DRAŠKOVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: HARRACH
Devet bisera opatijskih kruna: SERMAGE
Devet bisera opatijskih kruna: KINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: CHORINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: MIEROSZEWSKI
Devet bisera opatijskih kruna: STOCKAU
Devet bisera opatijskih kruna: APPONYI
Devet bisera opatijskih kruna: WORACZICZKY
Devet bisera opatijskih kruna: Del MESTRI
Devet bisera opatijskih kruna: AUERSPERG
Devet bisera opatijskih kruna: SZECHENYI
Devet bisera opatijskih kruna: KAROLYI
Devet bisera opatijskih kruna: TRAUTTMANSDORFF
Devet bisera opatijskih kruna: FESTETICS
Devet bisera opatijskih kruna: ESTERHAZY
Devet bisera opatijskih kruna: PALFFY

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net