Devet bisera opatijskih kruna: STOCKAU

Devet bisera opatijskih kruna

Devet bisera opatijskih kruna

Za Liburnija.net piše : Jan Bernd Urban
Od svih ljudskih umotvorina, one o moralu su zaista jedinstvene: po broju vrsta zbunile bi Darwina, po starosti zaprepastile povjesničare, po snazi su jače od zakona, po rastezljivosti nedostižne za proizvođače guma za žvakanje, po potrebi neprjelazna barijera ili naprosto nepostojeća kategorija.
Kao na primjer u politici bez obzira radi li se o distanci između Kremlja i Bijele kuće, ili onoj, za nas ne manje važnoj između Škrbići i Voloskog.
Moral nas tako uči da je seljančica koja je podlegla čarima brčića dripca s drugog kraja sela, drolja, vlasnik brčića, koji nisu još ni britve vidjeli obična ništarija, a rezultat bastard ili kopile, fačuk ili panjkrt.
Po tom istom moralu, ako se u ulozi seljančice pojavi kneginja, a u ulozi vlasnika brčića grof, tada je ona žrtva nes(p)retnih okolnosti, on neodoljivi ″charmeur″, a rezultat nevinašce o kome se valja pobrinuti.
Po toj moralnoj šabloni, po kojoj kneginja ne može biti drolja, a grof ne može biti ništarija ne može biti ni kopileta. Grijeh se otkupi u maniri koja je još Luthera digla na noge, a ostale birokratske formalnosti se prepuštaju kancelariji Dvora.
Kako se u ovoj moralnoj sprdačini ipak moraju poštivati zakonski propisi o nasljeđivanju titula, a ona prelazi od oca na sina, kopile se pretvara u grofa. Grof bez imena i grofovskog grba i nije grof, pa se kancelariji Dvora i majci prepušta da i oni odrade svoj doprinos toj priči.
Rezultat je ″Grof od Stockau-a″ s pripadajućim grbom, vidljivim u prilogu. Štit grba je dala majka, (kao princeza od Mecklenburga), a krilati orlolavovi kao držatelji štita su jednako mistični kao priče o moralu.
Ovaj mali iskorak u područje moraliziranja za nas u Opatiji i ne bi bio toliko interesantan da njime nisu objašnjive pojave nekih naših sugrađana i njihovih gostiju, kojima se s punim pravom dičimo u Gradu koji sve više postaje turistička destinacija jedinstvene i neponovljive mix-ponude u kojoj istovremeno ima Habsburga i Barufa, kamelija i graje…
Nakon obitelji Stockau, vila sa slike postala je dom obitelji Kinsky!

Nakon obitelji Stockau, vila sa slike postala je dom obitelji Kinsky!


Bilo kako bilo, činjenica je da je svojevremeno u Opatiji u vili Delfina, Apriano 143, bila gospodaricom Marie Therese Baltazzi, rođena grofica von Stockau. Njezin djed, Georg Adolf grof od Stockau-a, (1806. – 1865.) je bio rezultat tih, u uvodu opisanih nes(p)retnih okolnosti.
Njena baka, Franziska, grofica Fünfkirchen (1801.-1870), u prvom je braku bila udana za Clemensa grofa von Kesselstatta, iz obitelji, koja ima svoje značajno mjesto u opatijskoj povijesti.
Stric te naše bivše sugrađanke bio je jedan od velikih Opatijaca, Viktor, grof Chorinsky inače vlasnik vile Angioline. Grofovi Stockau, a ženidbenim vezama i obitelj Baltazzi imali su u vlasništvu velebni dvorac u češkoj Napajedli. Obitelj Stockau je u Napajedli organizirala industrijsku preradu šećera i osnovala vrlo respektabilnu pivovaru.
Za istraživače hrvatske povijesti svakako je zanimljiv podatak da je teta te Opatijke bila hrvatska banica. Teta, o kojoj je riječ je bila Sofija, grofica Stockau, ( 1834.-1877.) supruga našeg proslavljenog bana Jelačića. I toliko eksploatirana drama u Mayerlingu, u kojoj je prijestolonasljednik Rudolf ubio svoju ljubavnicu Mary Vetseru nije u našoj Opatiji prošla nezapaženo.
Vlasnica opatijske vile br. 143, bila je udana Baltazzi. Brat njezinog muža Aristida, Alexander Baltazzi i njezin stric Georg grof Stockau obavili su onu opskurnu noćnu vožnju iz Mayerlinga do groblja u obližnjem selu posadivši između sebe mrtvu Mary, čiju je uspravnost u vožnji kočijom jamčila ugurana letva za vratom. Priča gotovo kao izmišljena za salonske skandalozne opatijske tračeve. Mary Vetsera je bila kćer Helene Baltazzi, sestre Arstida Baltazzia, supruga naše Opatijke.
Konačno i uvodna crtica o moralu nas uči da jedan prijestolonasljednik ne može biti ubojica, ne može imati ljubavnicu itd. itd. Razumljivo je da su to i grofovi Stockau i pripadnici obitelji Baltazzi savršeno dobro znali, a detalji ove horor priče tek su u službi održavanja morala na nivou koji i pristoji pripadnicima društvenih slojeva tako prisutnih u nekadašnjoj Opatiji.
Bilo bi, kraj svih natuknica o moralu tih ljudi, nepošteno ne spomenuti da je šogor naše Opatijke, Alexander Baltazzi bio osnivačem jedne od najvrsnijih ergela tadašnje Evrope. Njegov konj Kisber osvojio je Derby of England, najprestižniju nagradu za trkaće konje toga doba.
Kisber i autor ovog teksta imaju jednu zajedničku crtu. Oba su osvojili nagradu Grand prix de Paris. Kisber kao konj, autor teksta kao barmen. Barmeni su ljudi koji pripremaju barske mješavine, prodaju alkohol i moraliziraju o zdravlju.
Eh taj moral!
Jan Bernd Urban – vezane vijesti:
Devet bisera opatijskih kruna
Devet bisera opatijskih kruna: HOYOS
Devet bisera opatijskih kruna: HENCKEL von DONNERSMARCK
Devet bisera opatijskih kruna: KESSELSTATT
Devet bisera opatijskih kruna: KEGLEVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: DRAŠKOVIĆ
Devet bisera opatijskih kruna: HARRACH
Devet bisera opatijskih kruna: SERMAGE
Devet bisera opatijskih kruna: KINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: CHORINSKY
Devet bisera opatijskih kruna: MIEROSZEWSKI

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net