Devet prozorčića u našu Opatiju…

admin 14 years ago Kronika

Za liburnija.net piše Jan Bernd Urban
Opatija je opet jednom dobila knjigu. Knjige o gradovima poput Opatije i nisu senzacija. Ima ih mnogo, dobrih, manje dobrih, hrvatskih, njemačkih, talijanskih, mađarskih, skromnih, luksuznih, velikih formata, malih formata, sa slikama ili bez njih, zanimljivih svima, zanimljivih samo autoru.
Mogu to prosuditi jer sam ih uglavnom sve, osim mađarskih pročitao. Mađarski neznam. Gotovo ih sve posjedujem u vlastitoj biblioteci. Strast sakupljača.
Poneke čitam ponovo, poneke me ljute jer im se među korice uvukla politika i pokvarila preostali tekst o lovoru i kamelijama, o zgradama, o gradu i njegovim stanovnicima. 
Među te moje knjige o mom gradu ugurao sam ljuteći se na format pridošlicu od 34 x 23,5 cm. To je jedan od onih formata, koji zaista moraju biti izuzetnog sadržaja da bi preživjeli prvo čitanje i sebi osigurali stalno mjesto na ionako pretrpanoj polici. Ova knjiga ga je našla. Položih ju na jednako nezgrapni format knjige ″Opatija – Urbanistički razvoj i perivojno nasljeđe″, autorice Koraljke Vahtar – Jurković.
U dobru je društvu jer, isti im je autor. Dobre knjige kod ljubitelja knjige imaju svoje standardno mjesto. Ova prva se formatu usprkos ugnijezdila na svom mjestu već šest godina. Ova nova jednako neće morati strepiti od premještaja.
Premještamo samo loše knjige… 

Devet prozorčića, kroz koje čitalac nazire detalje iz sadržaja knjige čiji naslov je dakako zelene boje. ″Opatijski gradski perivoji″ . Ime i prezime autora, bez titule. Tvrd uvez. Vanjština knjige govori mnogo o sadržaju. Poput lica u ljudi. Vesna Rožman meni osobno nije bila pojam. Neka mi to oprosti. Sada pod tim imenom prepoznajem autora jedne od mojih najljepših knjiga. Jednu od onih koje, kao slučajno imamo na stolu, kad nas posjećuju neki strani ljudi kojima treba pokazati da i mi o dizajnu knjiga ponešto znamo. Nije baš otmjeno, ali ljudi smo, a hvaliti se je ipak tako ljudska osobina.
Ime prof.dr.sc. Mladen Obad Šćitaroci jest onaj okvir koji jamči da je sadržaj u znanstvenom smislu besprijekoran. Fotografije su poučne. One onim nadobudnim ″majstorima″ fotografije opremljenim digitaliziranim ″idiot″ fotoaparatima poput mene, tako jasno ukazuju na neke razlike u uratku da tek preostaje daha za ono: ″Bravo Majstore!″, a majstor je ovog puta bio Damir Fabijanić!

Svi ostali, koji su se na ovaj ili onaj način bavili nastankom ove knjige bili su sigurno na nivou spomenutih. Navedeni su na unutarnjoj korici. Nisam svestrani znalac pa ih ne mogu ocjenjivati, stoga bi ih i pohvaliti bilo neumjesno. Bar iz mog kuta promatranja. 
Kad se govori o knjizi, onda je autor u prvom planu. Ja nisam kritičar, još manje stručnjak za perivojno nasljeđe. O autorici je bilo dovoljno riječi na prezentaciji knjige javnosti. Nije čest slučaj da se političari, stručnjaci i suradnici tako slažu u procjeni nekoga ili nečega. O gospođi Koraljki Vahtar – Jurković prigodni govornici su izrekli same pohvale. Osobno znam da je period između dvaju malih oznaka uz ime autorice na knjigama iz 2004. (Mr. sc.) i ove iz 2010. (Dr.sc.) bio ispunjen radom koji tim malim oznakama daje njihov puni smisao.
I na kraju jedno posebno hvala za onaj mali prozorčić na samom hrptu knjige. Nije ostao nezapažen, baš  kao i decentna kamelija utisnuta na stranice poglavlja. Kao predsjedniku Udruge ljubitelja kamelija iz Opatije, bilo bi neoprostivo, ne reći to u ime svih onih koji čine našu Udrugu.
Za autoricu jedno veliko ″Bravo!″, a knjiga je ionako dobila svoje počasno mjesto na mojoj prepunoj bibliotečnoj stalaži. 
                              
                                         

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net