Dvije omiljene kastavske zdravstvene djelatnice doktorica Ćulumović i sestra Anđelka otišle u zasluženu mirovinu

Davor Žic 4 years ago Novosti

Početkom listopada u mirovinu je otišla liječnica obiteljske medicine, doktorica Sabina Treber-Ćulumović, a pretposljednjeg dana 2019. godine isto je učinila i patronažna sestra Anđela Šimić.

Kastav – Kastavci su se prošle godine oprostili od dvije omiljene zdravstvene radnice. Početkom listopada u mirovinu je otišla liječnica obiteljske medicine, doktorica Sabina Treber-Ćulumović, a pretposljednjeg dana 2019. godine isto je učinila i patronažna sestra Anđekla Šimić.

Doktorica Treber-Ćulumović točno četvrt stoljeća provela je u kastavskoj ambulanti na Šporovoj jami, brinući se o sve većem broju pacijenata kako se povećavalo stanovništvo „grada na brege“. Mnogi od njih ostali su iznenađeni brižnošću i požrtvovnošću liječnice koja je prije dolaska u Kastav radno iskustvo stjecala kao specijalist školske medicine u riječkim zdravstvenim ustanovama.

– Radila sam u Kastvu 25 godina, a usprkos odlasku u mirovinu i dalje sam vezana uz svoje pacijente. Trudila sam se dati i više nego što su oni od mene očekivali. Sjećam se kad sam jednog pacijenta otišla obići u bolnicu, što je meni bilo normalno – da liječnik obiteljske medicine nastavi brinuti o svom pacijentu i tijekom bolničkog liječenja – a njega je šokiralo.  Bila sam radoholičar, uvijek sam bila dostupna na privatni broj, rijetko sam odlazila na godišnji, no kad čovjek voli svoj posao, onda ti ništa nije teško i sve ti je lijepo, kazala je doktorica Ćulumović, koja je u ordinaciji zamijenila još jedno poznato ime kastavske medicine, doktoricu Maju Brozović.

Empatična i topla osoba, doktorica Ćulumović kaže kako će i dalje ostati dio života Kastva i njegovih stanovnika.

– Mi smo mala sredina, ja živim u Kastvu i osjećam se kao dio ove sredine. I dalje sam u kontaktu sa svojim pacijentima, svi imaju moj privatni broj na koji me mogu dobiti kada im nešto treba, a ja ću se truditi i dalje pomoći svima kojima mogu. Kastavci su topli i dragi ljudi, vrlo pozitivno reagiraju i na najmanju pruženu ruku, kazala je liječnica.

Istaknula je kako je odluka da ode u mirovinu bila iznenadna, pa nije niti bilo vremena za velike oproštaje od pacijenata.

– Zapravo, za to nije nitko znao osim moje obitelji i prijatelja. Naime, prvo sam dobila od ministarstva produženje do 2022. godine. No, kako sam htjela u Kastvu napraviti nešto više, otvoriti zdravstvenu ustanovu, a stalno sam nailazila na birokratske prepreke, shvatila sam da to što silno želim neću dočekati za svog radnog vijeka i odlučila sam da ću ipak otići u mirovinu. Tako sam s 1. listopadom otišla u mirovinu. Nitko nije ni znao da odlazim, osim bližeg kruga ljudi, ostali su se iznenadili, ali svima sam rekla da imaju i dalje moj broj telefona, kazala je liječnica, koja je uz iskustva u kastavskoj ordinaciji prije nekoliko godina zabilježila i jedno nesvakidašnje iskustvo „na terenu“.

Naime, prije četiri godine, otprilike u ovo blagdansko vrijeme, napustila je svoju ordinaciju u Kastvu kako bi otišla u Slavonski Brod pomagati izbjeglicama.

– Bila sam najstariji liječnik koja je išao raditi s izbjeglicama i jedan od rijetkih volontera, imala sam strašnu potrebu da idem pomoći,. Bila sam jako sretna što sam imala tu priliku, biti dio tima koji je prije četiri godine pomogao ljudima u teškoj situaciji, koji su bježali od rata i smrti. Među njima su bili mnogi intelektualci, obrazovani ljudi, koji su govorili jezike… Bila je to jako lijepo iskustvo. Naravno, bilo je i trenutaka kada bi krenule suze zbog teških sudbina, ali mi smo se trudili svakome pomoći i to nas je ispunjavalo zadovoljstvom, rekla je dr. Ćulumović.

Prve dane mirovine provela je radeći ono što dosad nije – odmarajući.

– Da, puno sam se davala, imala puno pacijenata, stalno sam se trudila biti dostupna i osjećala sam se na koncu umorna i emotivno iscrpljena. Zato sam se prvih desetak dana mirovine samo odmarala, a to činim i dalje. Želim sada svoje vrijeme posvetiti onima kojima nisam stigla zbog posla – svojoj obitelji i najbližima, a osobito unuku, zaključila je dr. Ćulumović.

Patronažna sestra Anđelka Šimić već više od 40 godina neizostavan je dio života gotovo svake kastavske obitelji, jer na svom području – od samog središta Kastva prema njegovim zapadnim dijelovima – ušla je praktički u svaku kuću i s njenim žiteljima dijelila sreću novog života, ali i bolesti i teške trenutke.

– Čitav svoj radni vijek, ne računajući stažiranje, provela sam ovdje u Kastvu, već 41 godinu dio sam ove sredine i u njoj sam bila veći dio života nego u rodnim Vinkovcima. Višu medicinsku školu završila sam 1979. godine u Zagrebu i došla ovdje gdje sam ostala čitave svoje karijere. Volim Kastav i njegove ljude. Ovo je mirno, toplo, autentično mjesto u kojem osjećam da su ljudi iskreni i vjerni sebi, svojim običajima, nije hladno kao veliki grad koji je često konglomerat svega i svačega, kazala je sestra Anđelka u uredu u kastavskom Domu zdravlja, često tijekom razgovora uzimajući pauzu da odgovori na poziv koje zabrinute mame i pomogne joj savjetom ključnim za uspješno svladavanje prvih dana i mjeseci života bebe.

Upravo taj dio posla, kako je kazala, najviše će joj nedostajati, jer voljela bi da je mogla i duže ostati raditi.

– Već sam tražila produženje, jer trebala sam u mirovinu još u svibnju, no ostala sam eto do kraja ove godine. Prekrasan je ovo posao i nikad dan nije isti. Uvijek je nešto novo, novo rođenje, novi životni ciklus, koji pratiš kroz godine dok ne odrastu u zrele ljude… Pratiš tu obitelj od novorođenčeta do najstarijeg člana, postaješ dio njihovog života, jer moraju ti vjerovati kako bi ti prenijeli svoje probleme, bojazni, tegobe. Nije samo tako ući nekome u kuću, pitati ih čime se hrane, od čega boluju i kako je bolest krenula, to su neke od najintimnijih stvari koje mogu podijeliti. A na patronaži je da otkrije problem, ne samo medicinski, nego i svaki drugi – socijalni, životni, opisuje svoj radni dan patronažna sestra koja je podignula na tisuće kastavske djece.

– Nema ljepšeg osjećaja od onog kada podigneš dijete od svega nekoliko dana, pa ti se nevino nasmiješi… Kad znaš da ćeš majci, koja se često još ne snalazi s novom odgovornošću, pomoći da prebrodi strahove i nauči se brinuti za svoju bebu, kada pratiš kako odrastaju generacije. Evo, nedavno sam išla kroz Brnine i razmišljala o tome kako već treću generaciju brinem o tim ljudima, kako se vrti ciklus života, ljudi se rađaju, odrastaju i stare, ali i dalje ostaju na svome i lijepo je vidjeti da se ti dimnjaci nisu ugasili, da su mladi nastavili tradiciju starijih, istaknula je Anđelka Šimić.

I ona sama prisjeća se onih čiju je tradiciju nastavila, pa ističe kako je za nju presudno bilo vrijeme što ga je provela uz doktoricu Maju Brozović „koja nas je naučila ne samo medicinskom znanju, nego pravdi i moralu jer je uvijek bila radišna, moralna i iskrena osoba“.

– Tih četrdeset godina je prošlo brzo, jako brzo. I, iskreno, nije mi svejedno napustiti ovaj posao, jer bilo mi je tako lijepo, tako dobro raditi ga i upoznati sve te divne ljude Kastva, zaključila je sestra Anđelka.

Tekst je preuzet iz novog broja lista Glas kastavski.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net