Feljton: Društvene igre, Opatija i turizam

bridge_200x200…za Liburnija.net piše: Oleg Mandić…
…donosimo feljton o povijesti društvenih igara i njihovom utjecaju na opatijski turzima…
…danas pročitajte uvodni tekst o pogledu na jedan fragment specifične društvene fenomenologije…

Prateći povijest kulture i civilizacije susrećemo se učestalo s fenomenom igara, pa ih tako možemo i pratiti u običajima raznih naroda. One su pak, svaka ponaosob, od bezazlene razonode do strastvene igre na sreću i ozbiljnog natjecanja, imale svoj utjecaj na razvitak kulture.

Alfons X. Mudri (1221-1284) u svom Libro de los juegos (1283: 'Knjiga o igrama') - igre na sreću i igre razuma

Alfons X. Mudri (1221-1284) u svom Libro de los juegos (1283: 'Knjiga o igrama') - igre na sreću i igre razuma


Neki čak, poput nizozemskog sociologa J.Huizinga, idu tako daleko da u igri vide preteču kulture: jer “igra je slobodna djelatnost, koja nije nametnuta neposrednim potrebama postojanja, ali zato zahtjeva dosjetljivost i otkrivački duh, pa samim time i shodno tome – unapređuje razvitak civilizacije”. Sigurno je da su igre proizašle iz potrebe za razonodom, za tjelesnom i duhovnom relaksacijom, te da bavljenje njima može pružiti zadovoljstvo slično onome što ga daje trenutak u procesu stvaranja. Ali isto je tako znakovito da igre u toku povijesti nisu prošle razvojni put od jednostavnih do složenih oblika.
Tijekom tisućljeća bilo je neizmjerno mnogo igara. Nemoguće ih je sve nabrojiti. Mnogi su ih pokušali klasificirati u grupe prema njihovim značajkama, ali sve se ipak svodilo na dvije osnovne grupacije što ih je još krajem XIII stoljeća uočio i elaborirao španjolski kralj.
Igre na sreću. Igra na sreću počela se pojmovno razlikovati od općenite predodžbe o igri u onom času kada je prvobitno nedužnim igrama spretnosti i snage, kojima je jedina svrha bila razonoda, pridodan igrački ulog koji pojačava napetost glede ishoda borbe. Tu je prisutan aleatorni moment, pa se te igre u većini jezika svode na zajednički nazivnik – hazard (riječ hazard arapskog je porijekla: izvedenica od riječi az-zahr što na arapskom znači “igra kockom”). Ovamo spadaju sve igre u kojima o dobitku odlučuju sudbina i slučaj, a ne vlastita sposobnost. One klasične su: kockanje, rulet, lutrija, poker i baccarat.
Igrači šaha (iz knjige Libro de los juegos Alfonsa X. Mudrog - 1283.g Sevilla)

Igrači šaha (iz knjige Libro de los juegos Alfonsa X. Mudrog - 1283.g Sevilla)


Igre razuma. Kao što im samo ime kaže, to su igre o ishodu kojih odlučuju individualne, prvenstveno intelektualno-psihičke sposobnosti igrača.
Tu spadaju one najdrevnije poput šaha, kao i one novijeg datuma poput “Memory” i kompliciranih kompjuterskih igara. Ovdje valja naglasiti i to, da i igra razuma, poput bridža (bridge) na primjer, igra li se za visoki novčani ulog, postaje hazardnom igrom.
Društvene igre. Postoji, međutim, još jedna razlika. Čitav niz igara čovjek može upražnjavati sam; ali onog časa, kada mu je za uspješno izvođenje igre neophodan drugi čovjek ili mnoštvo ljudi – tada igra dobiva svoju društvenu komponentu i postaje društvena igra.
U našoj je pak (hrvatskoj) sredini pojam društvene igre nešto drugačiji, ili bolje rečeno – restriktivnijeg je značenja. Godine neposredno iza II. svjetskog rata vide naglu popularizaciju šaha, a s time se pojavljuju i dileme oko toga da li je šah sport ili nije. Takva su razmišljanja razriješena pedesetih godina, kada je u organizam sportske obitelji pridružen šah kao društvena igra. Tako je društvena igra dobila i javno priznanje svoje sportsko-natjecateljske komponente, ali je ujedno znatno limitiran krug tih igara. Društvenim igrama su u apsolutnom smislu smatrane samo one igre koje su od športske organizacije bivše Jugoslavije takvima bile priznate: u početku samo šah, a tokom vremena pridružili su mu se dama, go i bridž.
Igrači kockica na antičkoj grčkoj amfori

Igrači kockica na antičkoj grčkoj amfori


…pratite i dalje feljton o povijesti društvenih igara – sutra donosimo tekst o opatijskoj šahovskoj tradiciji…

error: Content is protected !!