FOTO ĐIR – Po lijepoj kastavskoj šumi

FOTO ĐIR – Po lijepoj kastavskoj šumi

Foto: Josip Orlando Hrvatin

U nastavku teksta pogledajte zanimljiv foto đir pod nazivom ‘Po lijepoj kastavskoj šumi’ te impresije koje donosi Josip Orlando Hrvatin….

Kastavskom šumom krećem se tridesetak godina. Hodam putevima, stazama, obilazim dolce i livade. Vidio sam i slikao kuće i gospodarske zgrade-skadnje (Cari, Tati) i  vojne objekte, rovove za vojsku i topove, koje su kopali totari, civili, pod komandu organizacije Todt njemačke nacističke vojske 1944/1945. kad su nacisti očekivali napad Saveznika s mora. Vide se puškarnice, kućice od financi i kunfini na granici It-Ju, koje su gradili Talijani od Rapalla naprijed. Mislili su zauvijek ostati „braniti nas od nas samih“ pa su u  stražarnici, koja je na putu od Kastva prema selu Obadi,  napisali „alle porte della patria non si dorme“.

To i pitanje jednog hodača na izlazu iz šume „a zašto su rađeni ovi zidovi“ misleći na ogradne suhozide potaklo me je na ovaj zapis. Osim kamene arhitekture zidova u ljepote kastavske šume spadaju brojne kamene skulpture koje je izradio najveći umjetnik-priroda i igra povijuša (škrebuti) u pravljenju brojnih „slova i brojki“.

Stoljećima su vrijedni kastavski klesari-kmeti gradili za svoju porabu- laze,  šternice, škaline, počivala.  I pojila, u kamenu isklesana.

Pronašao sam i skloništa koja su služila kmetu pri kopanju njive, za sklanjanje od nevremena. Jedina dva takva poljska zakloništa se već urušavaju. Jedno je blizu Cari, stazom prema Spinčićima, a drugo nedaleko Obadi. Gradnja je slična kao da ih je radio isti artižan. Zrakom su udaljena oko četiristo metara. Znamo što je skadanj, kubić, kuća, tornica, šternica. Sve su to izgradili Kastavci.

Kmet, seljak je od dolaska okupatorske talijanske vojske mogao ići na svoj posjed samo kad je imao Prolaznicu, na talijanskom Lasciapassare. Sve se je pisalo na njoj, poljsko oruđe-kosiri,kose, plašćanica, ponjava, burad, sjekira te koliko će se čega dovesti natrag, drva, sijena, kolci, lišće i dr. Granica je bila na mjestu Pul križá, na križanju kolovoza Spinčići-Kastav-Obadi pa na sjever i jug. Na tom mjestu je kamena ploča s natpisom Uspomena za mir 1918. i kasnije još jedna „Mir juden dobre voji, Spinčići 1991.“ Na ravnici blizu raspela s križem je šterna s dva preljevna korita. Ne bi vuk pojeo onoga tko bi se sjetio ugraditi poklopac po vrhu grla! Na tom je mjestu bila i baraka s posadom vojnika Kraljevine Jugoslavije, a kojih dvije stotine metara stazom na sjever bila su željezna vrata. U zemlju usidrena željezna ploča je jedina ostala na stazi. Ono na zapad je bilo talijansko.

Ivo Jardas je u knjizi „Kastavština“, po meni bibliji Kastavštine, napisao „Kastafšćina i va njoj čakavšćina j’ uvde i tamo! Kastafci z jenu i drugu stran žice su Kastafci, i niš drugo lego Kastafci, i ustat te Kastafci za vinovek, amen!

Tati i Cari su sela sa samo jednom zgradom, ali suhozidi, pojila i šterna (Cari) su još tamo. Na samoj stazi do zgrade je još dobrodržeća tornica. U okolici Cari raste šimšir (busol), i  ljekovita pavenka. Ipak smeta srušeno drvo već treću godinu pa ometa prolaz ljubitelju kretanja. U sela treba voditi učenike i studente buduće građevinare, privatno je vlasništvo ali da se konzervirati. Dobri ljudi iz Udruge „Dragodid“ – naprijed.

Tati su nadesno staze za Majni vrh-skrenuti na sjever, uvrh. Zgrada još ima sačuvane detalje kvalitetne gradnje u kamenu-stepenice, korito, voltu nekadašnjeg ognjišta i naravno prezide.

Danas prezide ruše divlje svinje. Jedan nas je miroljubivi vepar ugodno iznenadio pa smo umjesto branja šparoga uživali gledajući ga.

Ljudi  u šumi je malo, ki tr ki, najčešće biciklisti, trkači, lovci, izletnici, kastavskega kmeta nema. Ipak hvala onima koji su ugradili nove klupe i stol i betonirali postolje ispod njega. Mnogi me pitaju ima li medvjeda pa im odgovaram da tragova o njemu ima, ali ga ja nisam vidio.

Biti će prava šteta, zauvijek, ne popraviti što se još da. Kastav može imati u replici zakloništa svoj prepoznatljiv suvenir po uzoru na Istrane koji su od kažuna napravili međunarodnu atrakciju. Kastavci sve mogu.

Kamena arhitektura kastavske šume je svakome tko malo promisli prilika za „skinuti kapu“ i pokloniti se majstorstvu. Mislim da je to prilika i za izradu foto publikacije o okolišu grada Kastva.

Josip Orlando Hrvatin – Po Lijepoj Kastavskoj šumi

Flickr Album Gallery Powered By: WP Frank

Josip Orlando Hrvatin / PodUčkun.net

 

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net