[FOTO] Jesensko izdanje projekta Opatija Coffeehouse Debates obilježile izvrsne panel-diskusije

Među događanjima koja se iščekuju svakako treba navesti predavanje docenta Nebojše Zeliča “Što je dobar život?” koje se priprema za 22. listopad (u Lovranu), kao i izlaganje mlade riječke umjetnice Nele Dunato koja će govoriti o svom radu, ali i o tome kako je strast prema umjetnosti pretvorila u profesionalni posao, unutar projektnog pravca “Kulturni forum” (u Opatiji).

Lovran/Opatija – Prošlih su tjedana, s početkom jeseni i nakon izvrsne panel-diskusije o ulozi stručnjaka u javnom odlučivanju, organizatori iz Udruge “Kulturni front” donijeli nova zanimljiva događanja u sklopu projekta Coffeehouse Debates. Značajan interes za aktivnosti ovog projekta doveo je do širenja nekih događanja na područje Lovrana, gdje se od početka ove godine, u prostorima Galerije Laurus, održavaju prigodna predavanja popraćena dugim i kvalitetnim raspravama. Prvo predavanje ove jeseni tako je u Lovranu održala docentica Iris Vidmar Jovanović koja je govorila o cenzuri u umjetnosti, dok je svega nekoliko dana kasnije uslijedilo i prvo jesensko predavanje na opatijskom području, zahvativši uvijek relevantne teme evolucijske psihologije i marketinga, u izvedbi doktoranda Matije Torbarine.

Prvo izlaganje, punog naziva “Etika umjetnosti i moral umjetnika – cenzura u domeni umjetničkih praksi” dodirnulo se prakse koja je prisutna već tisućama godina, ali se zadnjih godina javlja u novim oblicima i na nove načine. Naime, cenzura umjetničkih djela zbog njihova sadržaja nije ništa novo – često čitamo o zahtjevima da se neke knjige, poput Flaubertove “Gospođe Bovary”, povuku s popisa školske lektire, ili da se pak neke skulpture, poput Meštrovićevih “The Bowman and the Spearman”, uklone iz javnih prostora. Iris Vidmar Jovanović, docentica s Filozofskog fakulteta u Rijeci i predstojnica Katedre za estetiku, pažnju skreće na dva ponešto drugačija oblika cenzure.

Prvi zahvaća slučajeve kada se umjetnička djela cenzuriraju ne zbog svog sadržaja, već zbog metode kojom su nastala. Neki će tako smatrati kako trebamo cenzurirati ili zabraniti umjetnička djela s čijom se porukom ili sadržajem slažu, ako su ta djela nastala (ili je poruka prenesena) na nemoralan ili neprikladan način. Primjerice, kada je umjetnik Guillermo Vargas u galeriji izložio izgladnjelog psa, te se samo umjetničko djelo sadržavalo od procesa izglađivanja ove životinje, a sve s ciljem upozoravanja na problem gladi u svijetu, mnogi su bili duboko pogođeni sredstvom (izgladnjivanje) koje se koristilo da bi se prenijela ova poruka.

Djelo zbog toga smatraju nemoralnim budući da, iako je poruka ispravna, koristi nedopuštena sredstva koja nanose bol ili ugrožavaju život nevinog stvorenja. Drugi oblik cenzure umjetničkih djela također nije vezan uz njihov sadržaj, već uz karakter ili prošlost njihova autora. Djela brojnih umjetnika tako postaju predmet poziva za cenzuru zbog kaznenih radnji, ponašanja ili izjava koje su dali njihovi autori. Optužbe za razne oblike seksualnog zlostavljanja za koje se terete Kevin Spacey i Placido Domingo, ili izjave o transseksualnim osobama koje je dala J. K. Rowling, navode neke da njihova umjetnička djela smatraju manje vrijednima ili da se zalažu za njihovu cenzuru.

Opisavši dosadašnju raspravu i sukobljena mišljenja, Vidmar Jovanović je pružila i neke preporuke koje nam trebaju pomoći prilikom odlučivanja o primjerenosti cenzure. Založivši se za srednji (umjereni) put, predavačica se nije u potpunosti suprotstavila praksama cenzure budući da umjetnost ima značajan utjecaj na pojedince i na društvo. Neke stvari uistinu nisu prikladne za javnu domenu i trebaju biti cenzurirane. Međutim, to ne znači da trebamo uklanjati sva umjetnička djela koje vrijeđaju nečije moralne osjećaje. Umjesto toga, trebamo se usredotočiti kako možemo, kao pojedinci ili kao društvo, učiti iz umjetničkih djela, čak i kad su ona sadržajno nemoralna, kad su nastala nekom moralno upitnom praksom, ili kada su njihovi autori počinili neke problematične stvari. Na primjeru školske lektire, sustav bi trebao djecu učiti kako pristupiti umjetničkom djelu (pogotovo kod djela koja su nastala pred više stoljeća ili tisućljeća, kad su moralne norme bile značajno drugačije), tako da se ono stavi u perspektivu i da se o njemu kritički i refleksivno promišlja. Uz to, istaknula je da za neka djela karakter umjetnika jest, a za neka nije relevantan. Prilikom rasprave o cenzuri treba se uočiti je li, i u kojoj mjeri, sadržaj nekog umjetničkog djela oblikovan karakterom umjetnika koji ga je stvorio.

Drugo je izlaganje, svega nekoliko dana kasnije, u sklopu projektnog pravca “Predavanja mladih znanstvenika” održao Matia Torbarina, doktorand psihologije sa Sveučilišta u Ljubljani koji radi na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. U zanimljivom izlaganju predavač je istaknuo kako je velik dio naših radnji, odluka i razmišljanja uvjetovan našim evolucijskim nasljeđem. Kroz milijune godina naš se psihološki aparat, prilagođavao tako da najbolje odgovara okolini u kojoj se nalazimo, ili da optimalno iskoristi naše fizičke sposobnosti i karakteristike. Ovo je ostavilo značajan trag u našem ponašanju, te stručnjaci za marketing često znaju usmjeriti promidžbene kampanje za neke proizvode kako bi nam se lakše svidjeli. Primjerice, našu evolucijsku predispoziciju da povjerenje dajemo manjem broju (poznatih) ljudi, što je jako teško (ili nemoguće) u današnjem globalnom svijetu gdje nam cipele dolaze iz Italije, košulje iz Turske a pametni telefoni dizajnom i SAD-a, a sastavom iz Kine (a ne poznajemo nikog tko sudjeluje u njihovom proizvodnom procesu) na tržištu su iskoristili brendovi koji nastoje razviti isti oblik povjerenja ili uzajamnosti koji bi očekivali za primitivnu plemensku zajednicu. Bilo da je riječ o računalima, automobilima ili prehrambenim proizvodima, ljudi imaju tendenciju kupovati one kojima vjeruju, a brendovi nastoje ojačati tu povezanost i povjerenje kroz medijske kampanje, ali i kroz druge metode. Uz to, brendovi često postaju oblici međusobnog prepoznavanja, zbog čega su oko sebe počeli stvarati slike koje često nisu povezane uz sam proizvod. Umjesto toga, brend postaje oznaka neke karakterne crte, sposobnosti ili vrijednosti koju dijele oni koji ga koriste ili konzumiraju.

Torbarina je poseban naglasak stavio i na evolucijski uvjetovane razlike u psihologiji između spolova. Budući da je riječ o značajnoj razlici među jedinkama (unutar iste vrste), spol sa sobom povlači i često izrazito složene evolucijske strategije koje zahvaćaju širok raspon aktivnosti, od strategija razmnožavanja i podizanja potomstva do načina organizacije društva ili zajednice. Imajući ovo u vidu, stručnjaci za marketing znaju da ne mogu igrati na iste elemente kada promoviraju proizvode koje su izvorno namijenjeni muškarcima odnosno ženama. Nakon predavanja je uslijedila duga i zanimljiva diskusija, uz mnoštvo dodatnih primjera i anegdota, a organizatori su s velikim zadovoljstvom istaknuli kako je dijelu publike ova tema dijelom već poznata budući da se unutar projekta Opatija Coffeehouse Debates pred nekoliko godina održavala čitalačka grupa posvećena knjizi “Sebični gen” autora Richarda Dawkinsa.

Organizatori iz Udruge “Kulturni front”, Amadria park hotela i Filozofskog fakulteta u Rijeci najavili su nova zanimljiva predavanja i panel-diskusije, kao i početak nove čitalačke grupe čiji će se sastanci održavati na redovitoj osnovi. Među događanjima koja se iščekuju svakako treba navesti predavanje docenta Nebojše Zeliča “Što je dobar život?” koje se priprema za 22. listopad (u Lovranu), kao i izlaganje mlade riječke umjetnice Nele Dunato koja će govoriti o svom radu, ali i o tome kako je strast prema umjetnosti pretvorila u profesionalni posao, unutar projektnog pravca “Kulturni forum” (u Opatiji).

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net