FOTO Pandemija na riječki način: RIJEKA U KO-rizmi

Miroslav Krpan 4 years ago Naš kraj

Puste ulice, trgovi, terase, igrališta – slika je to i prilika jednog (ne)običnog riječkog nedjeljnog popodneva

 Dan prvi:

Bio je dan 1.veljače 2020.godine, subota. Riječki dan stoljeća, jest sav nekako „cmoljav“, kišan, prohladan, što i nije neobično za doba godine. Pamtit će ga mnogi, ne samo Riječani, već i brojni gosti koji su upravo taj dan odabrali za posjet Rijeci, gradu koji je kao prvi hrvatski grad upravo tog datuma postao Europska prijestolnica kulture. Na ulicama deseci tisuća ljudi.

Dan drugi:

Samo 20-tak dana kasnije, nedjelja, 23.veljače 2020.godine. Još jedan od onih dana koji se, ali ovoga puta već gotovo tri desetljeća, i te kako pamti.

Riječki karneval i Međunarodna povorka. Deseci tisuća sudionika, pet i više put toliko gledatelja tijekom dana diljem središta naše morske prijestolnice.

Dan treći:

U gotovo identičnom intervalu – 20-tak dana kasnije, jedna obična nedjelja, 15.ožujka 2020.godine. Obična ?! Trebala bi biti, ali nije ! I opet ćemo je pamtiti. Kud sreće, što prije zaboraviti. Zašto ?

Eto kratke priče……

NA + 18 – NA KORZU NITI PASA

U danima smo proglašene svjetske „groznice“ – pandemije virusa „Covid-19“ – poznatijeg zaraznog i zdravstveno izuzetno opasnog virusa korona. Naš zdravstveni sustav na čijem je čelu, izgleda konačno pravi ministar kojem je, jedinom, u višegodišnjoj povijesti hrvatskih vlada, „krštenje“ funkcije u stvarnosti bilo „vatreno“. I čovjek radi, rade nacionalni, županijski Krizni stožeri. Trude se i bore da se taj nesretni virus ne širi poput kineskog, talijanskog i sličnih podneblja. Da li su uspjeli, uspijevaju li, vrijeme će pokazati. No, trenutno, rezultati su objektivno – zadovoljavajući, ako se tom riječju sadašnji trenutak može uopće ocjenjivati.

Mi u Rijeci, u PGŽ, još nismo pozatvarali javne objekte, obustavili javni prijevoz i slično. Za sada smo u rangu preporuka, naredbi, sličnih aktivnosti. No, izgleda da se puk nakon svojevrsnog stampeda po trgovačkim, uglavnom prehrambenim centrima, povukao u svoja četiri zida. Dokaz. Jedna obična šetnja užim centrom grada od Konta, preko Školjića, malo uzbrdo do Katedrale, Korzom i Rivom do Žabice, pa onda do Belvedera.

Prazno brate. Most kod Konta – i golubi se preplašili, nema ih, na Školjiću nitko ne toči benzin, a jeftin – ko nikad, uz Mrtvi kanal ne gaču niti bijeli galebi, Fiumara liči na novu šetnicu, neprepoznatljivo za 15,15 sati nedjeljom popodne.

Vitezovićeva, uobičajeno prepuna kafića i terasa – pusta, Garibaldijeva (sada Starčevićeva) suha i glatka ko barut, prazna, terase kod „starog Kraša“ prazne, a pogled na Korzo, kao u 2 sata noću, samo što ne svijetle žarulje, nego sije sunce „sve u 16“ – na više od 18 celzujuseva, koliko je pokazivao jedan od rijetkih riječkih javnih „termometara“. Kad sam se našao na sredini Korza, u jednom se trenutku, prepadoh samoće. U sred bijela dana. Na 50 metara od mene, ni istočno ni zapadno – niti pasa. Izgleda da su u izolaciji i pasi (ili su ih šintari iz Matanićevih „Novina“ spremili sve na sigurno). Ali, jedna od najviših, a najnovije uređenih zgrada na Korzu, odnedavno znamenite trgovačke marke, pa i ona nekad jedina riječka „Na-ma“ (sada jedan drugi dvoslovni brend) – otvoreni i osvijetljeni ko za Novu godinu. Rade – ali za nikog. Jadne trgovkinje. Nadam se da su sigurne od „korone“.

Korzom do „povezanih trgova“, na četiri terase slovom i brojem 8 ljudi za 4 različita stola.

Jadranski trg kao „Bandić selo“, s dvije fontane, koje jedine rade i krase taj Trg riječke burze. Prazan!

Riva je priča za sebe. Ko za Prvi maj, crveni se, ne tulipanima, nego zastavama „2020“, nek se zna. A prometa nema, i nema. Rade samo – semafori. Kultna „bunker“ terasa – mjesta koliko god hoćeš. Samo poneki par ispija kavicu na suncu uz riječko more.

I stigoh do vječne „tužibaba“ teme – Žabica. Tek bus-dva, taksist-dva (hm,…), a u jedan bus, za hrvatsku prijestolnicu, ulazi svega 8-9 mlađih putnika, očito studoša. Da priču zaokružim i s dva važna segmenta svakodnevice: kultura je na prisilnom odmoru, pa tako i RI-hub, a na Omladinskom igralištu – sport i najvažnija stvar na svijetu isto odmara. Zelena površina gdje se uobičajeno može čuti mlade na treninzima ili utakmicama nižih liga – tajac. Tek jedan tatko, sa svojim budućim Messijem, dopikava se loptom.

I to ti je nedjelja popodne u dan kada je Rijeka istinski u KO-rizmi. A što nam tek slijedi. Nije dobro, no, tvrd smo mi orah. Ako budemo sami sebi prijatelji, sami sebi dobri, čuvali sebe, pa onda i drugog, preživjet ćemo. Vratit ćemo se i, proročki, s 3.majem (datumom) osloboditi Rijeku najvećeg zla sadašnjice – „korone“. I nek tome bude tako. Uz tulipane !!

Zimu imali nismo, koronu smo na „bingo“ dobili u goste. Tek tako. A nismo niti platili listić lutrije. Ni sreća više nije što je bila.

Riječani, sužitelji najljepše „zeleno-plave“ županije – glavu gore. Mi to možemo. Za nadati se – pljeskat ćemo sami sebi kroz ini broj dana, tjedana,…..

Hm,…. odrekli smo se „slobode i ljepote“. A i na to nas natjeraše. Oni zli…….

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net