FOTO: Podmladak PD Lisina matuljske osnovne škole posjetili Veliku Paklenicu i Manitu peć @ Velebit
Cilj izleta je bio hrvatska mitska planina Velebit- Nacionalni park Paklenica, a dojmove mališana i njihovih roditelja pročitajte u izvještaju koji potpisuje Robert Koprivnjak, dok veliku fotogaleriju možete pogledati na ovom linku…
Matulji – PD „Lisina“ veliku pažnju posvećuje radu s djecom. Već 22 godine Klaudio i Gordana mlade Matuljce organizirano vode po planinama. Vrijednost projekta pod nazivom „Upoznaj domovinu i susjede“ prepoznala je Općina „Matulji“ , na čijoj potpori se zahvaljujemo.
U nedjelju, 8. listopada, organizirali smo prvi planinarski izlet u novoj školskoj godini u sklopu ovog programa. Cilj izleta je bio hrvatska mitska planina Velebit- Nacionalni park Paklenica. Djeca i roditelji su željni dobrog društva i boravka u prirodi, pa ih nije trebalo puno „nagovarati.“ Profesorica Begić je zagolicala njihovu znatiželji, te je cijeli autobus bio bukiran u tili čas.
U prekrasno nedjeljno jutro, točno u 7:00 (po planu) , 42 matuljska osnovca i 10 starijih (koji su isto u duši djeca) krenuli su jadranskom magistralom ka jugu. U autobusu je bila vesela atmosfera, čak je pala i pjesma. Nakon kavice u Karlobagu, oko 11 sati stigli smo na ishodište našeg puta Nacionalni park „Paklenica“.
Paklenica je pravi raj za alpiniste. Danas na pakleničkom penjalištu postoji oko 400 opremljenih i uređenih smjerova različitih težina i dužina , a sva imaju egzotična imena (od „Kužiš .ebiga“ , preko „Ajme meni“ do najnovijeg „Pipl mast trast as“. Svaki penjač može pronaći ponešto za svoj užitak, a bogami ove nedjelje bilo ih je bezbroj.
Najveći broj kratkih sportskih smjerova nalazi se u Klancima, najužem dijelu kanjona Velike Paklenice, a najpoznatija stijena za penjanje je Anića kuk, u kojemu se nalaze i do 350 m dugi smjerovi različitog karaktera. Legenda kaže da je za ispenjati jedan od najpoznatijih smjerova “Klin” u Anića kuku u Paklenici , poznatom riječkom alpinistu pokojnom Stanisalvu Giliću, u jesen 1966.g. trebalo tjedan dana , uz noćenje u stijeni. Danas to alpinisti ispenju za nekoliko sati.
Nakon sat i pol ne baš laganog uspona stigli smo do Manite peći. Vodič iz NP Paklenica je rekao da još nije imao tako brzu grupu. Djeca su vrlo znatiželjna. Sve ih živo zanima. Vodič se svojski potrudio da ih ne razočara. Ovu pećinu je otkrilo lokalno stanovništvo, početkom 20.st . Bila im je zanimljiva zbog vode kojom ona obiluje, a tijekom sušnog razdoblja je rijetkost u Paklenici. Budući da u pećini nije bilo svjetlosti ni osiguranja, u nju se mogao spustiti samo manit ili lud čovjek. Stoga je dobila ime „Manita peć“. Ona je carstvo stalagmita, stalaktita, stupova, zavjesa … ali, i carstvo šišmiša koji u spilji obitavaju preko zime kada je ona zatvorena za posjetitelje. Nevjerojatno zvuči podatak da je ona otvorena za javnost nakon uređenja davne 1937. godine. Sigurno pogađate da je i ovaj poduhvat osmislio šumarski inženjer Ante Premužić, idejni tvorac i graditelj nadaleko poznate staze u NP Sjeverni Velebit.
Malo špiljarena, pa red-dva naslikavanja, a onda ponovno planinarenje. Spuštamo se u dolinu i nastavljamo ka Planinarskom domu „Paklenica“ gdje smo sjeli i potamanili zalihe sendviča koje su pripremili brižni roditelji, da deca ne budu lačna.
Na povratku do autobusa neuspješno pokušavamo riješiti nerješive tinejdžerske pitalice i zagonetke. A vjerujte znaju ih bezbroj. Slijedeći put se moram puno bolje pripremiti.
Za tren oka došli smo do kraja našeg puta. Nadam se da je izlet ispunio očekivanja djece , da im je bilo zanimljivo i da su naučili nešto novo. Ako ništa drugo barem su neko vrijeme proveli bez mobitela, kompa i play stationa. Družeći se međusobno u prirodi.
I za kraj: „Sen je bilo lepo i si su jako zadovojni“!
Veliku fotogaleriju možete pogledati na ovom linku…
Tekst i foto: Robert Koprivnjak / PodUČkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net