FOTO: Podmladak PD Lisina planinario po Rabu
U nastavku teksta pročitajte izvještaj koji potpisuje Melita Doričić koja je vodila pomladak Planinarskog društva Lisina na planinarenje po otoku Rabu. Fotogaleriju s izleta pogledajte na ovom linku…
Rab – Prošle nedjelje u organizaciji PD Lisina krenuli smo put otoka Raba u 7 ujutro iz Matulja. Uobičajena polazišna točka i vrijeme. Dalo se vidjeti da će vrijeme biti dobro. Za ne vjerovati, ali nitko nije kasnio s obzirom na to da se vrijeme mijenjalo na zimsko računanje vremena, sat unazad. Profesorica Gordana Begić je kao i obično izvršila prozivku i svih smjestila. Bilo je 37 malih gladnih usta i 5 odraslih osoba. Pun autobus je krenuo.
Neki su još bili pospani, nekima se nije dalo ali osjećaj da se ide na izlet, bio je jači od njih. Trajekt s Jablanca polazio je u 9:15. Bili smo točni. Izašli smo van autobusa i pojeli prvi jutarnji obrok. S Velebita je puhala burica koja je bila u jačanju, a dok smo se vozili trajektom kroz kanal, bila je još jača. Djeca su uživala na toj vjetrometini. Uživala su dok im je bura mrsila kose i uvlačila se ispod njihovih jaknica. Fotkanja tj. „selfija“ sa svih strana i poza nije nedostajalo. Dječjeg smijeha također.
S Mišnjaka smo se autobusom otputili prema Rapskom polju, naselje Mundanije. To nam je bila polazišna točka prema Kamenjaku. Prvi dio puta kroz naselje je bio asfaltiran. Iza jedne kuće pri vrhu naselja, skrenuli smo na markirani planinarski put. Uspinjali smo se lagano. Put je bio očekivano kamenito neravan. Djeca su počela njurgati i puhati kao i obično. Nisu svi, ali većina koji smatraju da je svaki napor nepotreban. Ohrabrujući ih, stigli smo do jednog dijela uspona gdje se lijepo pružao pogled na Rab i njegove zvonike. Sunce je stvaralo još dodatni filter koji je uljepšao cjelokupnu sliku. Nakon 15 ak minuta stigli smo na Vidilicu dr. M. Tomašića. Prekrasan vidik s te kule pružao se na Rab i greben Osorčice na Lošinju. Zanimljivi podatak je da sam samo u jednom smjeru izbrojala 13 raznih improviziranih vratašca koje smo morali otvoriti i zatvoriti. Služe za ograničavanje kretanja ovaca po pojedinim parcelama. To je ujedno bilo i nagradno pitanje na koje nitko nije odgovorio.
Za 15 minuta stigli smo na najviši vrh Raba, Kamenjak. Na 408 mnv bilo je vrlo burno ali smo se ipak zadržali nekih 20 minuta i opet nešto stavili u usta. Miris niskog mediteranskog raslinja i pogled na ogoljeli dio otoka te ostavlja bez daha. S vrha se pruža široki pogled preko velebitskog kanala na sjeverni Velebit, prema Prviću, Krku, Grguru i Golom otoku. Bijeli oštri kamen koji je karakterističan na samom vrhu poslužio je djeci da naprave svoje piramidice. To su učinili i mnogi posjetitelji prije nas.
Vraćamo se istim putem nazad, na isto mjesto gdje nas je autobus ostavio. Krećemo prema trajektu i nazad na kopno. Idemo do Zavratnice – najljepše uvale na Jadranu.
Zavratnica me izgledom podsjeća na nekakav norveški mini fjord. Osim što je strmim kanjonskim liticama obrubljena, ima jedinstven spoj azurno-kristalno plave boje s tim bijelim kršem i kamenom. Nažalost, premalo ljudi zna za ovaj biser. Zbog svoje iznimne ljepote to je zaštićeni krajolik i sastavni dio Parka prirode Velebit. Must see!
I Zavratnica ima svoj vidikovac. Pruža se lijep pogled na susjedne otoke i naravno, vrijeme je za nešto prigristi. Bože moj, nikad nisam vidjela da djeca mogu toliko jesti! Otkuda to vade? Gdje im to sve stane? Ali neka, potrošili su se. S vidikovca se spuštamo prema Jablancu gdje nas čeka autobus. Na spustu prema pustom Jablancu nailazimo na planinarski dom Miroslava Hirtza. Vrlo lijepo uređen dom. Kao i njegov prilaz.
Sjeli smo u autobus i krenuli prema Rijeci. Putem su se pjevale pjesmice, čuli razni glasni smjehovi i prepričavale dogodovštine s ovih ili onih avantura. Neki su htjeli i zadrijemati ali to jednostavno nije bilo moguće.
Sve u svemu, bila je to još jedna avantura o kojoj će jednom pričati. Bili su zadovoljni, umorni ali i sretni. Nije bilo incidenata. Bilo je „živih“ dječaka ali uspjelo se i s njima izaći na kraj.
Nadam se nekom skorom pohodu s tom djecom, od kojih i ja ponešto novo čujem. Puni su znanja i informacija. Ali isto tako voljela bih da više vremena provode u prirodi i budu spretniji u kretnji oko sebe. I da se uključi čim više djece u ovakve pohode.
Fotogaleriju s izleta pogledajte na ovom linku…
Melita Doričić / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net