FOTO: Putopis PD Lisina – Međugorje, Sarajevo, Mostar, Titov bunker, Modro jezero…

admin 11 years ago Naš kraj

Suradnja Planinarskog društva Lisina iz Matulja i bloga Liburnija.net nastavlja kroz jednu zanimljivu formu, koju po prvi put predstavljamo na našim stranicama. Zahvaljujući angažmanu Miloša Vrenca iz PD Lisina kroz posljednjih tjedan dana objavljivali smo svojevrsni putopis, koji je nastao u susjednoj Bosni i Hercegovini. U nastavku teksta nalazi se četvrti, ujedno i posljednji dio putopisa, koji je posvećen fakultativnim aktivnostima – od posjete muzeju ‘Bitka na Neretvi’, preko Mostara, Međugorja, Imotskog, Titovog bunkera u blizini Konjica pa sve do Sarajeva… Uživajte do slijedećeg putopisa.

Matulji – Boravak u Hercegovini svih šest dana bil je ispunjen cjelodnevnim aktivnostima. Praktički smo motel u Konjicu napuštali u ranim jutarnjim satima, a dolazili smo na spavanje kasno navečer. I dolazak i odlazak nisu bili niš manje atraktivni i manje ispunjeni, nego sami pohodi na masive Čvrsnice i Prenja, te rafting.

Prvo zaustavljanje na kavu bilo je u Macoli, odmorište na autoputu prema jugu, uz obvezatno slikanje uz balzamiranega medota. No, veći odmor i lunch paket bil je u Imotskom. Stali smo na vrhu mjesta, uputili se pogledat Modro jezero, uz Crveno, sinonim gradića Imotskega. Zastaje dah od ljepote prizora. Tu ustanovljujemo da se više manje svi snabdijevamo planinarskom opremom kod istog dobavljača – Intersport McKinley, slikamo ih za staklenik. Spuštamo se u centar mjesta, ručamo iz naših robnih rezervi. Temperatura zraka jako je visoka, najava za nešto ča će nas pratit cijelo vrijeme našeg boravka u Hercegovini. Krećemo u pravcu Risovca i Blidinjskog jezera. Kratko se zaustavljamo, slikamo se uz jezero i krećemo dalje na polaznu točku za uspon do doma i vrha Veliki Vilinac.

Drugi dan, a nakon spuštanja u dolinu Diva Grabovica, zaustavljamo se u Jablanici, posjet muzeju ”Bitka na Neretvi“ uz kratki sat povjesti o jednoj od proučavanijih bitki iz II svjetskog rata. Bitka koja se izučava i predaje i na američkom vojnom učilištu West Point. Temperatura je paklena, piće Radler popularno je i u Hercegovini, a kreće se i na prve ćevape, naravno uspješno.

Po završetku raftinga trećeg dana, Vijeće mudraca zaključuje da je glavni grad Federacije jako blizu i da bi bilo šteta ne vidjeti ga, oćutit duh Orjenta. Moje uspomene iz Sarajeva su već izblijedile. Davno je to bilo, pred više od 22 godine, kada sam zadnji put bil na baščaršiji. Šetnja i nostalgija za mladosti pomalo me preuzimala. No, to više ni grad iz mojih uspomena. Po mnogo čemu je drugačiji, a opet isti. No, preustil san se šetnji, bozi, kafgi, kolačima iz snova, uz nezaboravnu baklavu. Rasuli smo se po uličicama u manjim grupama, obilazili trgovinice, kupovali sitne poklončiće za doma, a neki su probali pušit i nargilu, a ki videt ćete na slikah. Kupovali smo i laksativ, ali sa zadržanim djelovanjem. Ustanovili se da djeluje tek po ”promjeni zraka“!

Grad je bil pun vjerskih simbola, došli smo inače u vrijeme Ramazanskoga Bajrama, islamskoga praznika koji obilježava kraj Ramazana. Taj mjesec posti se od izlaska do zalaska sunca. Baščaršija je uzavrela spuštanjem mraka, svi restorančići i čevapčinice bile su prepune. Kako je zabranjeno točenje alkohola u to vrijeme, zov ”B“ vitamina riješili smo posjetom stoljetne pivnice sarajevske pivovare. To je zdanje koje treba posjetit, ne samo zbog lijepe kolekcije ”B“ vitamina, već i zbog arhitekture. Posjet Sarajevu bil je kratak, ali zato ispunjen do u sekundu.

Četvrti dan prije podne, pred polazak za dom na Bijelim vodama, posjetili smo još jedan relikt naše nedavne prošlosti! Bili smo u podzemnome gradu, u Titovomu bunkeru u neposrednoj blizini Konjica. Vojni objekt i sada vojarna armije BiH. Uz prethodnu najavu i ulaznicu od 10,00 €, u nešto više od sat vremena obilaska, vidjeli smo kako elita liječi svoje fobije. Očito sve su elite jednako iste! Vrlo ljubazan časnik potrudio nas je provest objektom, pokazat najinteresantnije dijelove. Objekt koji može izdržat atomski udara, gdje 350 ljudi u dubini od 180 metara pod zemljom preživi autonomno 6 mjeseci. Tu su telefonske linije sa svim tadašnjim glavnim gradovima republika i autonomnim pokrajinama, sa svim sličnim i inim objektima. Klima i danas besprijekorno radi i neophodna je za opstanak objekta. Tu su sale za sastanke, spavaonice i sanitarni objekti, operacione sale, zubarska ordinacija, jednom riječju – mali grad.

Posljednji dan, dan povratka bil je rezerviran za posjet Mostaru i Međugorju. Na zapadnoj obali Neretve još su jako vidljivi tragovi iz nedavne prošlosti. Izbušene fasade i ruševine. Prvo ča upada u oči je disproporcija cijena u odnosu na Jablanicu, Konjic i Sarajevo. Tu se utjecaj turizma i brojnost stranaca jako osjeća. Komercijalizacija na svakom koraku. Šetamo malim mahalama starega grada, a „padaju“ turska ( odnosno Bosanska kako bi rekal Sead iz Bijelih Voda) kagfa i nezaobilazna baklava.

Izlaskom iz Mostara i vožnjom dolinom Neretve, nižu se plantaža za plantažom vinograda čuvene hercegvačke sorte grožđa i vina Žilavka. Tu na temu području sigurno ni problem sa sladkorom va grozju. Kako smo se počeli dizat i napuštat dolinu Neretve, pogled na vinogradi se je lepši. Dokle god pogled seže vide se beskonačni redi vinove lozi.

Međugorje je košnica i u sred podneva i po nesnosoj vrućini gužva je. Impozantna je crkva Svetega Jakova, čija dva zvonika dominiraju mjestom. Kratko smo razgledali samo mjesto. Žal nan je ča nimamo više vremena, za obilazak mjestra ukazanja treba nekoliko ur. Posebna je atmosfera ka vlada mestom. Treba doć ponovno i na miru provest tu celi dan. Mladi Zagorci usred restorana sopu na gitare i tiho kantaju. Pomalo neobična atmosfera.

Napuštamo Međugorje i par kilometar pred graničnen prelazon nailazimo na oštariju s velun terasun, i na janjca kega upravo skidaju sa ražnja. Nastavak je logičan. Nakon gotovo dve ure gozbe, pasujemo granicu, spuštamo se na autoput i uz kraća zaustavljanja, va Hangare smo na 10 večer. Hercegovačka avantura je finila!

Putopis PD Lisina – Imotski, Blidinje i Neretva
[nggallery id=960]

Putopis PD Lisina – Sarajevo
[nggallery id=961]

Putopis PD Lisina – Titov bunker (Konjic)
[nggallery id=962]

Putopis PD Lisina – Mostar
[nggallery id=963]

Putopis PD Lisina – Međugorje
[nggallery id=964]

Prvi dio putopisa pročitajte na ovom linku.

Drugi dio putopisa pročitajte na ovom linku.

Treći dio putopisa pročitajte na ovom linku.

Tekst i foto: Miloš Vrenc / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net