FOTO: Turneja Siberia 2017 – Pročitajte kako se Dario Saletnik snašao na putovanju Sibirom @ Matulji

Dario Saletnik

Njegovo putovanje, na koje je krenuo 12. lipnja iz Matulja, i dalje traje – u utorak se nalazio u Mongoliji, a o svojim dogodovštinama redovito izvještava na blogu koji možete pratiti na ovom linku.

Matulji – Dario Saletnik, pustolov iz Matulja, već je gotovo tri tjedna na svojoj „oktanskoj ekspediciji“ po Sibiru, a događanja koja je prošao u svojoj Beloj štrigi svakodnevno objavljuje i na blogu.

Saletnik je krenuo iz Matulja 12. lipnja, pa preko Mađarske, Slovačke, Poljske, Latvije i Litve stigao do Rusije čiju je granicu prešao petog dana svog putovanja.

– Na rusku stranu stižem točno u 9 sati i po iskustvu znam da će potrajati sigurno sat, eventualno dva. No, na veliku “radost” i veselje zaključujem pregled točno u 3 sata poslijepodne, znači samo 6 sati (slovima:šest). No to je dio ovakvih putovanja i za takve situacije treba biti pripremljen, odnosno još doma objesit živce na nekakvu kuku da miruju, prenio je Saletnik svoje iskustvo.

Osmog dana putovanja stigao je u Samaru i u komadu odvozio punih 860 kilometara.

– Plan je jedno, realnost malo drukčija.Oko 4 poslijepodne vidim čuvane stajanke, ali se mislim, šteta mi je tako rano stati. Pa još, pa još, pa u 10.30 uvečer konačno jedna čuvana, ali u katastrofalnom blatu. Nema veze, samo da je ograđena, sa stražarom.Toliko je bilo blata,da se nisam usudio ići niti do tuša, napisao je na svom blogu matuljski avanturist.

U utorak, 28. lipnja i 17. dana ekspedicije „Siberia 2017“, boravio je u Mongoliji, a za razliku od ljudi na Mediteranu koji su se „kuhali“ na temperaturama iznad 30 stupnjeva Celzija, Saletnik se suočio sa suprotnim problemom.

– Ujutro temperatura 7 stupnjeva Celzijevih, kava nikako da zavrije, mislio sam se istuširati, ali nema šanse, zima je. Polako krećem prema Bujanti, selu na putu prema glavnoj cesti. Prekrasni pejsaži, ceste kao i jučer, boljih nema. Prolazim Bujantu, selo sa svega par kuća. Inače ova vožnja jučer i danas bila bi nezamisliva bez ove dvije navigacije koje imam, makar sam ja pristalica karata. Naime, cesta na karti je jedna, a u realnosti imate po dva-tri-četira ussporedne “ceste”, koje se negdje križaju, a negdje i ne. Pritom stalno valja biti na oprezu da ne skreneš kamo ne treba, table ne postoje. Danas sam prvi put vidio i te njihove planinske deve. U susret mi dolazi jedan motor, bolje reći motorić, nešto mi na njemu čudno za lokalce. Ima na kacigi Go pro kameru. Staje i on, pozdrav, dečko iz Koreje, ide za Kazahstan, Rusiju i “mejbi” u Evropu. Priča da je prošao pustinju Gobi i par puta se izgubio i ktome još i pao, ali sve dobro prošlo.Slika za uspomenu i vozim dalje, do grada nema još puno. Konačno Kovhd, grad otprilike dvostruko veći od Matulja, nije baš neka impresija. Potražim taj hotel, koji je opisan u jednom engleskom vodiču kao najbolji, međutim to je netko valjda napisao štamparsku grešku. Ali dosta je za danas, odvozio sam 300 kilometara, makar za 13 sati. Bitan je tuš , i wi-fi. Zvali su neku curu doma, koja malo govori engleski, ostali niti „A“, niti od ruskog (naime, u Mongoliji puno ljudi srednje i starije dobi zna ruski). Mongolski inače ne razuminem niti jednu riječ, naveo je Saletnik.

Cjelovite opise s putovanja možete pratiti i na njegovom blogu na ovom linku.

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net