FOTO Veliki interes za posljednju ovogodišnju debatu – Tamara Crnko održala predavanje ‘Globalno siromaštvo i pravo na migracije’
Nakon predavanja je uslijedila duga i zanimljiva rasprava, kroz koju su obrađeni brojni primjeri iz medija, a u kojoj su sudjelovali brojni sudionici i slušatelji. Mnogi su tako ostali u prostorijama Udruge “Kulturni front” i dugo nakon kraja predavanja, pa čak i dugo nakon što je završila ‘službena’ rasprava…
Opatija – Zadnje ovogodišnje predavanje u sklopu projekta Opatija Coffeehouse Debates početkom ovog tjedna održala je Tamara Crnko, doktorandica na Filozofskom fakultetu u Rijeci, koja je pred tridesetak zainteresiranih slušatelja govorila o imigraciji kao jednom od oblika rješavanja problema globalnog siromaštva.
Deveto predavanje u sklopu aktivnosti ‘Predavanja mladih znanstvenika’ održala je Tamara Crnko koja je diplomirala na kulturalnim studijima a trenutno je zaposlena na istraživačkom projektu koji se bavi pitanjem dobrobiti, pripadnosti i društvene pravednosti. Bavi se globalnom etikom i politikom imigracije, o čemu piše i doktorsku disertaciju, te drži nastavu i seminare iz kolegija iz Etika međunarodnih odnosa i Antička filozofija.
Crnko je predavanje otvorila istaknuvši kako se neće baviti pravom na migracije općenito, već će se baviti pravom na migracije kao oblikom odgovora na teško siromaštvo prisutno u nerazvijenim dijelovima svijeta. Naime, ističe Crnko, postoji više načina kako možemo odgovoriti na probleme teškog siromaštva prisutnog u brojnim afričkim i nekim azijskim i južnoameričkim državama. Prvi je model ‘izvoza pravednosti’, odnosno rješavanja problema na mjestu gdje je nastao, u samim slaborazvijenim državama, kroz slanje pomoći u obliku novca ili resursa (hrana, odjeća, lijekovi), kroz djelovanje humanitarnih organizacija, kroz razvojnu pomoć koja teži jačanju gospodarske proizvodnje tih država, ili pak kroz vojnu intervenciju ako se u ovim državama događa sustavno i teško kršenje ljudskih prava. Drugi, manje izravan ali i dalje značajan pristup, podrazumijeva strukturne reforme međunarodnih institucija i promjene nepravednog globalnog poretka, primjerice kroz ograničavanje trgovine resursima kako se ne bi podržavali nedemokratski režimi koji prodaju resurse neke države ali zaradu ne koriste za unapređenje blagostanja njezinog stanovništva. Ovaj pristup, primjerice, zastupa Leif Wenar s King’s College London, koji je pred dvije godine o ovoj temi održao predavanje u Kavani Continental, u sklopu projekta Opatija Coffeehouse Debates. Treći pristup, kojim se Crnko bavi u sklopu svoje disertacije, fokusira se na korištenje imigracijskih politika – imigracija se ovdje vidi kao alat kojim se nastoji ojačati ekonomija siromašnih zemalja, kroz direktno (emigracija) ili indirektno (slanje novca natrag u domovinu) djelovanje.
Dosadašnja filozofska rasprava, smatra Crnko, ne prati dovoljno empirijske i ekonomske pokazatelje koji upućuju kako je upravo imigracija najbolji način rješavanja problema siromaštva. Naime, politički filozofi kao što je Thomas Pogge smatraju da imigracijske politike ne mogu biti dobro rješenje: broj siromašnih je naprosto prevelik da bi svi mogli migrirati u razvijenije zemlje (ili, kada bi mogli, to bi rezultiralo groznim posljedicama vezanim uz stabilnost razvijenih zemalja), imigranti često nisu oni najsiromašniji, već ljudi koji imaju dovoljno sredstava (ali i drugih resursa, sposobnosti, znanja) da krenu na put i snađu se u drugim državama, a ove političke često dovode i do jačanja nejednakosti jer podržavaju odljev mozgova, tako što najsposobniji i najbolje obrazovani građani iz siromašnih zemalja, koji bi trebali povući naprijed gospodarstvo, odlaze raditi za veće plaće u razvijenije zemlje, čime nerazvijene (uz sirovine koje su bile eksploatirane stoljećima) sad gube i ljudski kapital.
Iako ovi argumenti zvuče smisleno i jako, Crnko naglašava kako nisu podržani aktualnim ekonomskim istraživanjima. Ona pak pokazuju da su migracije efikasne u rješavanju globalnog siromaštva, štoviše, višestruko efikasnije od drugih programa, poput razvojne pomoći ili humanitarnih programa. Naime, migracije rješavaju problem siromaštva kroz transfer viška zarade: 2009. godine imigranti su u svoje nerazvijene zemlje slali dvostruko više sredstava nego što je to činila međunarodna zajednica, a ta je pomoć dovela do smanjenja smrtnosti djece, povećanja pismenosti, jačanja lokalne proizvodnje i slično. Primjerice, sredstva koja imigranti iz razvijenih zemalja uplate ljudima koji žive u Kirgistanu iznose čak 33% BDP-a, a kod mnogih drugih siromašnih zemalja iznose oko 10% BDP-a tih država. Istraživanja tako pokazuju da je imigracijska politika značajno bolje rješenje globalnog siromaštva nego druge metode, iako se na njih treba gledati kao na jednog od mogućih rješenja koje treba biti kombinirano s drugima.
Nakon predavanja je uslijedila duga i zanimljiva rasprava, kroz koju su obrađeni brojni primjeri iz medija, a u kojoj su sudjelovali brojni sudionici i slušatelji. Mnogi su tako ostali u prostorijama Udruge “Kulturni front” i dugo nakon kraja predavanja, pa čak i dugo nakon što je završila ‘službena’ rasprava, uživajući u čaju i ugodnom razgovoru o zanimljivim temama vezanim uz imigracijske politike i globalno siromaštvo.
Organizatori iz Udruge “Kulturni front”, Amadria park hotela i Filozofskog fakulteta u Rijeci najavili su zimsku stanku, ali i nastavak projekta krajem siječnja, kada će projektne aktivnosti otvoriti doktorandica Mia Biturajac svojim predavanjem o stoicizmu kao filozofskoj poziciji, ali i kao načinu života.
Veliki Interes Za Posljednju Ovogodišnju Debatu – Tamara Crnko Održala Predavanje ‘Globalno Siromaštvo I Pravo Na Migracije’
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net