FOTO, VIDEO: Opatijci u sjećanje na Vukovar – grad heroj…

sjecanje_vukovar_opatija-1 …a grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.
…prvu svijeću simbolično zapalio je Marin Cvetković…
…u nastavku pogledajte video isječak i fotogaleriju…
Opatija – Paljenjem svijeća i prigodnim predavanjem, jučer je obilježeno 20. godina sjećanja na pad grada heroja – Vukovara. Mnogobrojni građani, okupili su se u večernjim satima, te zapalili svijeće, koje su položene ispisale – Vukovar.
Prvu svijeću simbolično je zapalio Marin Cvetković, otac Marina Cvetkovića, poginulog hrvatskog branitelja, nakon čega je održana minuta šutnje, u sjećanje na vukovarsku žrtvu, ali i sve poginule hrvatske branitelje.
sjecanje_vukovar_opatija-9
– Hvala vam što ste došli, da se poklonimo žrtvama Vukovara. Ovo je sjećanje na grad heroj, i sve one ljude koji su hrabro i časno branili grad, ali i Hrvatsku, kazao je Marko Ćorić, ispred Hrvatske demokratske zajednice, organizatora ovog obilježavanja.
Osim paljenja svijeća na Mrkatu, u opatijskoj gimnaziji ‘Eugen Kumičić’ održan je poseban školski sat posvećen Vukovaru i događajima pred 20. godina, nakon čega su učenici i profesori položili svijeće na spomeniku palim braniteljima Liburnije kod vile Antonio.
Za sam kraj donosimo esej ‘Priča o gradu’ – Siniše Glavaševića – legendarnog novinara i voditelja Radija Vukovar, koji je do samoga kraja ostao u Vukovaru…
Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.