[FOTO/VIDEO] Otvorena izložba slika Snježane Žane Boyd ‘Otisci postojanja’ @ Volosko

Nikola Cvjetović 3 years ago Kronika

Što je sve autorica istaknula na otvorenju provjerite u priloženom video isječku u nastavku…

Volosko – Samostalna izložba slika Snježane Boyd Žane ‘Otisci postojanja’ nedavno je otvorena u Galeriji –Atelijer Žana- Boyd. Kako je autorica istaknula prilikom otvorenja izložbe, radovi su nastali tijekom učestalih samoizolacija u prošloj godini, kada je osjetila potrebu da zaroni u vedre boje.

– Autorica Snježana Boyd izabrala je crno platno da prikaže beskraj i nepoznanicu, ono nama nevidljivo. Akromatska – crna – nazivana „NEBOJA“. Riječ sastavljena od NEBO+JA. CRNE PLOHE SVEMIRA su izazovne, nepredvidive i vjerojatno izuzetno sadržajne, kao i naš život ovdje – sada. U Svemiru ne postoje prave linije ni kutevi. Izbor 3D platna kvadratnog oblika (6 cm) ukazuje na naša ograničenja, okvire izvan kojih nemamo mogućnost uvida ni djelovanja. Krećemo li se unutarnjim rubom kvadrata, poslije prave linije nailazimo na oštar zaokret od 90 stupnjeva koji nas usporava i preusmjerava ili zaustavlja. Točno takav je naš život ovdje. Zagledamo li se u centar platna i počnemo mislima razvlačiti crnu boju, kutevi će nestati iz našeg vidokruga. Širimo li pogled u crnilo dalje oko sebe, naći ćemo se u ovalnoj plohi ili u kugli. Naći ćemo se u crnilu Svemira. U Svemiru je sve u vrtnji, treptajima, u pokretu. Ako je i postojala kocka, svi rubovi su izbrušeni. Zašto bi Svemir stvorio kocku koja predstavlja ograničenje kretanja? Zašto ju je čovjek izmislio? U Svemiru ne postoje oblici pravih linija. Postoje samo naša mjerenja i određene energije koje se pravocrtno gibaju (ili se to nama samo tako čini). Autorica ovim radovima na crnom platnu prikazuje sjaj, moć i snagu planeta kroz guste premaze akrilne boje koja je na određenim mjestima porozna i krhka, jer kao i sve drugo, planete imaju svoju ravnotežu: snage i slabosti. Sjaj, snaga i moć sunca i planeta naglašena je akrilnom bojom. Reljefno nanesena boja na pojedinim mjestima nestaje i planeta ili sunce postaju porozni, prozirni a iza njih se nazire crnilo nepoznanice, jer u Svemiru ništa nije savršeno i dovršeno. Bez obzira na snagu i strukturu materijala, sve ima neki nedostatak, nešto nedovršeno, troši se, ostavlja i skuplja otiske i ožiljke. Snaga i slabost daju suncu, izvoru energije, ravnotežu za održavanje cjelokupnog sustava kojem teži svaki element. Tintom na bazi ulja nježnim potezima iscrtane su bezbrojne zvijezde koje se udružuju u skupinama ili mrežama energije. Tragovi isijavanja svjetlosti pojedinih zvijezda iscrtani su u obliku rasplesanih balerina. Njihova bijela boja (NEBOJA) je protuteža nevidljivom crnilu koje sve povezuje, a djeluje statično. Ravnoteža između „nemirnih“ zvijezda i „statičnog“ crnila u kojem plutaju. U tom crnilu nalazi se otisak ljudskog bića i ne može se zaključiti, jesu li zvijezde formirale prostor za ljudsko biće ili je ono to učinilo samo, kreirajući pritom novu skupinu zvijezda. Manjim okolnim planetama koje su na većini slika oslikane ljubičastim akrilom, a plutaju u zvjezdanom ili potpuno crnom prostoru u neobaveznoj formi ili su u polukružnom gibanju, prikazana je dinamika beskrajnog prostora. Dinamika koja postoji i u prostoru kojeg vidimo i u prostoru koji je suviše udaljen, pa ga doživljavamo kao prazninu. Na svim slikama se pojavljuje, pa čak i dominira Sunce jarkih boja, koje osim energije, simbolizira toplinu nasuprot crnilu prostora koji osjećamo kao hladnoću. Svjetlo i tama, harmonija Svemira, napisao je o izložbi Željko Čurčić.

Nagle promjene koje mjesecima potresaju sve sfere života pojedinaca i suživota na globalnoj razini potakle su Snježanu Boyd na šira razmišljanja. „Otisci našeg postojanja vidljivi su u vremenu. Cjelokupan život znači da je naš dom svugdje, a ne samo u ovom trenuku na Zemlji. Naša je evolucija mali dio evolucije Svemira koji nam stoljećima šalje nova događanja i „stanovnike“ (entitete) očekujući da se međusobno prilagodimo i postignemo harmoniju. „Da li ih netko stvara ovdje u laboratoriju ili negdje gore?“ – nije to najvažnije pitanje. Važan je kolektivni identitet čovječanstva i njegova evolucija kojom kreće prema onom većem, širem, trenutno nepoznatom. S vremenom sve mijenja formu, kvalitete i svrhu, pa tako i naš sadašnji dom, naša Zemlja. Priprema li nas „nešto/netko“ na preživljavanje u budućem promijenjenom postojećem staništu ili za neko drugo mjesto? Odgovor ne možemo znati. Važno je da zajedničkim snagama i pozitivnim djelovanjima pronađemo put promjene u kojoj mi i buduće generacije možemo postojati – kvalitetno i dostojanstveno. Očito je da nam Svemir poručuje: „Skrenuli ste s pravog puta“, jer trenutna događanja izazvana virusom opasnim za preživljavanje pojedinca poljulala su poredak i suživot na svim nivoima.

Snježana Boyd – Žana rođena je u Zaprešiću, živi i radi u Opatiji. Kao četvrta generacija samoukih slikara, uz oca je u djetinjstvu isprobavala sve tehnike slikanja. U zrelim godinama (2016.) vratila se slikarstvu. Nakon godinu dana stvaranja postavila je prvu samostalnu izložbu, otvorila atelijer-galeriju, debitirala na međunarodnom likovnom natječaju, osvojila Prvu nagradu i započela vrtoglavu slikarsku karijeru. Do sada je imala je četiri samostalne izložbe u Rijeci, Zagrebu i Opatiji te 27 grupnih, žiriranih i međunarodnih izložbi u Hrvatskoj, Zurichu, Milanu i online žirirane grupne izložbe u SAD, a osvojila je i niz nagrada i priznanja.

Organizator izložbe je Udruga “Ex Tempore Volosko” Opatija, pokrovitelj Grad Opatija, a sukladno mjerama predostrožnosti koje se provode u svrhu zaštite ljudskog zdravlja, publika će izložbu moći razgledati do 18. travnja.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net