(G)LO (K/B)ALNO – Ne idem tamo više nikada…

admin 13 years ago Dnevna Kolumna , Kolumna

Za liburnija.net piše Robert Kurelić…
”Turizam je jedini/najvažniji motor opatijskog gospodarstva“, fraza je koju smo, u raznim oblicima, toliko puta već čuli da nam doslovno izlazi na uši. Manifestacije ili nedostatak istih, cjelogodišnja sezona, radno vrijeme, buka… ključne su riječi koje se kao mantra ponavljaju kad god se načne tema o Opatiji i ekonomiji. Spasit će nas luksuzni turizam?
Ili možda masovni? Nijemci, Englezi i ostali gosti iz zemalja visokog standarda? Svojevremeno sam u jednim dnevnim novinama čitao reportažu iz Grčke iz koje se ispostavilo kako grčki ugostitelji i hotelijeri preferiraju domaće goste. ”Nijemac naruči salatu, a Grk janjetinu“ bi otprilike bio siže te reportaže. I naše ugostiteljstvo, barem ono kavansko-prehrambeno, vjerojatno više zaradi od domaćih gostiju i lokalaca od rujna to svibnja nego od stranih turista u dva mjeseca sezone.
Talijanska satirična emisija ”Le Iene“ je jednom analizirala način rada ugostitelja u Veneciji. Zaključili su kako cijena uopće nije fiksna, odnosno fiksna je samo za strance koji plaćaju iznos naveden u cjeniku. Talijani, pak, plaćaju 2/3, a lokalci koji pričaju ”Veneto“ dijalekt samo 1/3. Neki bi rekli diskriminacija, drugi bi pohvalili lokal patriotizam i njegovanje dobrih odnosa sa ”svojima“.

Slovenski sustav vinjeta ustrojen je tako da maksimalno smanji cijenu rezidentima, odnosno onima koji redovito koriste autoceste, a do kože ”oguli“ tranzitne posjetitelje, tim više što ne postoji desetodnevna, već samo tjedna vinjeta, pa prosječni gost koji ostaje 8 dana mora kupiti barem dvije. No sustav je takav, kakav je i ni pritisak Bruxellesa, Beča i Rima nije slomio slovensku odlučnost.
Nije mi namjera zagovarati davanje posebnih prednosti lokalnom stanovništvu koje su, uglavnom ionako nemoralne sa stajališta poslovne etike, a često i protuustavne (u dnevnopolitičkom miljeu stalno se pojavljuje motiv preferiranja lokalnog stanovništa u natječajima za zapošljavanje što je zakonom zabranjeno). Ne, želim se osvrnuti na jedan vrlo kompleksan i zabrinjavajući trend koji se raširio Liburnijom, a vjerojatno i čitavom Hrvatskom, ako ne i šire. Taj bi trend najbolje mogli opisati prijevodom kultnog engleskog filma ”Snatch“ : Zrdpi i bježi.
Svi smo čuli anegdotu kako bi prosječni djelatnik u turizmu najviše volio da stranac plati aranžman, ostane doma i pošalje svoju fotografiju koja bi, zatim, bila izložena na krevetu koji je rezervirao. Nažalost, u zadnje vrijeme čuo sam ili svjedočio zabrinjavajućem broju primjera ponašanja koje bi moglo strane goste natjerati da ponovno razmisle o atraktivnosti bankrotirane Grčke ili anarhičnog Egipta.
I – kao dodatni bonus – princip guljenja i nepoštivanja klijenata, odnosno gostiju je, u našoj tradicionalnoj nediskriminirajućoj maniri, podjednako ”zakačio“ i domaće i strano.

Primjer 1.
Jedan poznati opatijski kafić podigne tendu taman kad počne kiša što je prisililo sve goste na panični uzmak ili bijeg. U redu, tenda će puknuti pod teretom vode i naletom vjetra, ali zašto se onda gostima donose piće i računi netom prije planiranog podizanja tende?
Primjer 2.
Isti taj kafić proda bocu viskija grupi koja slavi momačku večer, a pet minuta kasnije redar uredno ”zamoli“ društvo da se ”pokupe“ jer je radno vrijeme gotovo. Zar konobar koji je bocu donio i naplatio nije znao da je ”fajront“? U Engleskoj postoji ”last call“ odnosno posljednja narudžba pola sata do sat vremena prije zatvaranja kako bi gosti mogli u miru popiti zadnju narudžbu. Kod nas takav respekt prema gostima od kojih se živi, nažalost nije zaživio.
Primjer 3.
Dobrostojeća obitelj iz Njemačke skoro dva desetljeća jede u jednom ičićanskom restoranu. Gospodin X veli kako sumnja da mu uvijek malo ”napuhnu“ račun, ali nedavno je četiri porcije špageta sa škampima platio astronomskih 2,000 kn….
3 kile škampa bila je stavka na računu. Dotični Nijemac i njegova obitelj zakleli su se kako više nikada neće kročiti u taj restoran.

Primjer 4.
Lokalno društvo i prijatelji iz Zagreba proveli su večer u jednoj vološćanskoj konobi i pri tom naručili ”Dvaput po 20 deka ovčjeg i kozjeg sira“. Na kraju večeri na računu je iskazano 60 deka kozjeg i 60 deka ovčjeg sira. Cijena? Sitnica. Samo 240kn za kozji i preko 100 za ovčji. Na primjedbu da nisu naručili kilu i dvadeset nego 80 deka dobili su odgovor za anale logike: ”Pa bilo vas je više i mi smo malo više narezali. Uostalom, POJELO SE“. Društvo je račun platilo… pa ipak se, kako je dotična gospođica rekla, ”pojelo“. Međutim, desetak ljudi prekrižilo je taj lokal za sve vijeke vjekova.
Primjer 5.
U jednom vološćanskom kafiću jedna je gospođica čekala i čekala, no nikako nije mogla dočekati da konobarica (koja je ”sređivala svoju frizuru“ i ”razgovarala sa prijateljicom“) primi njenu narudžbu. Kada je konačno upitala može li naručiti odgovorila je prijateljica ”Ne možeš“! Dotična gospođica na kraju je ipak uspjela steći milost osoblja i naručiti kavu i, barem zasad, nema namjeru izbjegavati taj lokal koji joj je najdraži i spremna je oprostiti lapsus koji se dogodio. Ali ne i zaboraviti.

Ovakvih je primjera još jako puno, ali dovoljno je i ovo da ilustrira koliko je gost, bilo strani ili domaći, postao neka vrsta tereta i smetala koji bi, zapravo, trebao biti sretan što uopće i dobije uslugu koju pošteno plaća. Ovotjedna kolumna Aleksandre Kućel Ilić, objavljena u Novom listu, načela je ovu temu, ali se o njoj može još puno toga napisati. ”Guljenje stranaca“ već se odavno smatra ”normalnim“ (iako to nije!), ali sada se prešlo i na ”guljenje lokalaca“, istih onih od kojih ugostitelji očekuju da im krpaju proračun u dugim zimskim mjesecima.
U crtićima redovito neka komična patka pili granu na kojoj sjedi. Šteta što se taj motiv počeo prelijevati i u opatijsko gospodarstvo. Šteta, jer neka mjesta iz ovih primjera bila su mi draga, a uskoro bi se na njih mogli primijeniti stihovi legendarnih pulskih pankera:
Ne idem tamo više nikada
Ta su vrata zatvorena
Za ljude kao što smo mi
Nitko više ne mari…

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net