(G)LO (K/B)ALNO – Promišljanje o Drugim Vremenima

Objavljeno 10.11.2009.

Engleski luksuz je ugrožen, stiže rabat i PDV za njegov spas

Engleski luksuz je ugrožen, stiže rabat i PDV za njegov spas

Za Liburnija.net piše Robert Kurelić

Nekoć davno u prizemlju hotela ”Jadran”, preko puta ”Kvarner Expressa” postojala je jedna knjižara. U to vrijeme sumraka krv su nam pili mitološki vampiri iz udaljene i mrske nam metropole koja je započinjala slovom B kao, uostalom, i sve ugnjetavajuće metropole hrvatske povijesti koje su nam ostale u lošem sjećanju. U međuvremenu bijaše svjetlo, stigoše demokr(o)acija, tranzicija i ostale blagodati modernog zapadnog društva za kojima smo slinili svaki puta kada bi otišli u Trst, to čarobno, nestvarno mjesto puno šarenih izloga i – barem prije dolaska Duty Free Shopova – originalnih plastičnih Mastersa i Transformersa nasuprot gumenih lažnjaka koji su se prodavali na štandovima na Slatini.

kurelatxt1

Ako ste mislili da će ovo biti još jedna naricaljka za minulim jugoslavenskim vremenima, prevarili ste se. Meni je osobno puno draže da su šareni izlozi sada kod nas, a da su – malo zluradosti (ili kako bi se to stručno reklo: Schadenfreude) nije na odmet – brutti Slavi sada uglavnom uspomena koje se sa suzom u oku prisjete tršćanski trgovci kada su prisiljeni proglasiti stečaj i prodati svoju trgovinu kako bi ona postala još jedan dodatak China Town-u koji se polako, ali sigurno širi od željezničke stanice prema Corso Italia.

Kad je stigao novi ”Milenij” ponizno mu je svoje mjesto ustupio ”Jadran” i nestao u ropotarnici povijesti zajedno s ”nepoćudnim” Triglavom, Avalom i Slavijom, a ceh retro-moderizaciji povratka u ”K und K” vremena platili su i Dubrovnik, Palme i Esplanade. Njihovo mjesto zauzeli su Mozart, Savoy, Palace i Bristol u nadi da će se strane goste duboke platežne moći dovabiti u velikom broju već i samom habsburškom nomenklaturom. Godine prolaze, a legenda o luksuznom turizmu živi dalje i svake se godine ponavlja kao mantra.

Poznata je Goebbelsova izjava da stoput ponovljena laž postaje istina. Možda je opatijska mantra o jadranskom Monte Carlu na dobrom putu. Iz ustiju opatijskih čelnika u Božje uši odnosno pozlatile im se riječi, reklo bi se u narodu. Ako se Opatija ipak preobrazi bez ulaganja u sadržaje, onda svakako treba skinuti kapu i odati počast generacijama upornih opatijskih čelnika i dodijeliti im kakav počasni doktorat za uspješno dokazivanje premoći uma nad materijom. A naša knjižara? Moderno zapadno društvo ne stavlja više kulturu na pijedestal društva, već je to mjesto rezervirano za njegovo veličanstvo, da parafraziram dragog li nam guvernera, dolar, euro, franak ili što već. Skromna se knjižara, kojoj nije više bilo mjesta u novom Mileniju, gdje sad stanuju svjetski velikani poput Ganta i Porchea, premjestila za stotinjak metara. Prepoznavši druga u nevolji, primila je suvenirnicu u svoja njedra da bi joj se taj isti suvenir, poput kakvog squattera, raširio čitavim prostorom, tako da na kraju od šume porculanskih tanjurića kineske izrade s natpisom ”Opatya” još se jedva jedvice mogla pronaći kakva knjiga, uglavnom kuharice i turistički vodiči. Nekad dobro opremljena knjižara skončala je, po već uhodanom hrvatskom običaju, kao još jedna žrtva ”tranzicije”, a knjigu su Opatijci ponovno mogli pronaći tek kada je na zgarištu nekadašnje knjižare u čitavom svom šarenilu niknuo Tisak Medi(j)a (slovo ”J” u ovom mileniumu, čini se, volimo izbjegavati).

Recesija je zakucala na vrata engleskih shoping centara, pustoš u jednom od njih

Recesija je zakucala na vrata engleskih shoping centara, pustoš u jednom od njih

Da se razumijemo, nije moja namjera naricati ni nad sudbinom knjižare koja to u svojim posljednjim danima više nije ni bila te je stoga njezina eutanazija zapravo bila čin humanosti. Moje suze prije su usmjerene ka samoj knjizi koja nam se eto, na jedvite jade, konačno ponovno vratila u Opatiju i sudbini koja je očekuje u skoroj budućnosti. Svi koji nisu prespavali zadnjih desetak godina znaju da nam država i narod punim trkom, u petoj brzini štoviše, jure prema novoj metropoli slova B. Dotična je metropola ovaj put, doduše, znatno zapadnije od one posljednje, ali i u njoj, po svemu sudeći, obitavaju mračna stvorenja iz slavenskih legendi koja se hrane našom krvlju. Krv je, ipak, više metafora za dolare, eure, franke ili što već, odnosno u našem slučaju nekoliko desetaka kvadratnih kilometara mora, nekoliko milijardi kuna u zajedničku blagajnu (od kojih 45 milijuna eura za nerazvijenu Englesku, takozvani britanski rabat) i niz drugih zahtjeva koji idu protiv naših uhodanih dobrih starih običaja kao što su transparentnost javnih natječaja, medijske slobode ili pravna država.

kurelatxt2

Dok bi se prosječan Hrvat – onaj koji ne vozi Audija A6 preko građevinske firme ili zadarske Ponzi šeme, pardon, sheme – još i složio sa nekim od ovih zahtjeva, s izuzetkom poklanjanja mora, postoji i jedan poseban zahtjev B-vampira koji uglavnom neprimjećeno prolazi u javnosti. Politika je Unije, naime, da ne dopušta 0-tu stopu PDV-a svojim članicama već propisuje minimum od 5%. U Hrvatskoj se to, konkretno odnosi na kruh, mlijeko, lijekove i, pogađate, knjige. Uvođenje nulte stope PDV-a u Hrvatskoj 1999. pozdravili su svi jer je time rasterećen državni porezni pritisak na osnovne potrepštine, kako biološke tako i kulturne. Hrvatska je malo tržište, pa je cijena svih oblika tiskovina, od novina i knjiga pa sve do slikovnica i stripova u samom startu veća od golemih zapadnih tržišta koje broje publiku u desecima i stotinama milijuna.

”Prijedlog o uvođenju nulte stope PDV-a dobrodošla je hrvatskoj knjizi, izdavačima i kupcima“ – izjavio je ministar kulture Božo Biškupić tih davnih dana i bio je u pravu. Poražavajuća je činjenica da se u Hrvatskoj, ali i u svijetu sve manje čita, a sve veći dio tržišta zauzimaju razna ”self-help” izdanja koja više govore o beznadežnosti i očaju čitatelja uslijed krize i ružnijih strana kapitalizma, nego o književnom ukusu. Neću sada moralizirati o tome u kojoj mjeri se gubi pismenost i zamire li hrvatski jezik jer se time već i previše bave raznorazni akademici. Ne, ovdje je riječ o nečemu drugome, što bi Amerikanci najtočnije izrazili kao ”do as I say, not as I do” ili ”čini kako ja kažem, a ne kako ja činim”.

kurelatxt3

Probajte jednom otići na britansku verziju amazona, najveće svjetske online knjižare, pa ćete se možda iznenaditi kada ugledate račun na kojem je iskazan PDV u visini od 0 (slovima: NULA) posto. Englezi su u Uniju ušli dvije godine nakon Hrvatskog proljeća, daleke 1973. godine dok je još Tito bio živ, a Jugoslavija proživljavala svoje zlatne godine u ekonomiji. Pa opet ti vampiri B-produkcije nisu ”Gordom Albionu” nametnuli harač na znanje, ni nakon tolikih desetljeća. Naprotiv, Englezi ne plaćaju PDV na hranu, knjige i ostale tiskovine, dječju odjeću i obuću, vodu i javni prijevoz (uključujući taksi). Irci, Bugari i Poljaci uživaju u ”blagodatima” nulte stope.

Poljski su nobelovci svojevremeno pokrenuli veliku akciju protiv PDV-a na knjige, a nemojmo zaboraviti da njihovo tržište broji četrdeset milijuna. Ja osobno sam veliki pobornik Unije. Prosvjećena sebičnost Adama Smitha najbolji je poticaj svima nama da budemo željni pripadanja velikom tržištu. Jednom kad padnu carine i druga ograničenja međusobne trgovine neće više naši monopolistički distributeri moći držati prenapuhane cijene raznih proizvoda koji u Austriji ili Njemačkoj koštaju 30% manje, u zemljama gdje su cijene najma i rada znatno veće nego kod nas.

Najveći euroskeptici u Hrvata su veliki uvoznici i raznorazni ”ekskluzivni distributeri” koji su od devedesetih na ovamo svoje bogatstvo izgradili na monopolu, neznanju kupaca i prenapuhanim cijenama te je upravo njima veliko, zajedničko tržište najveći neprijatelj. Krilatica globalizacije je ”misli globalno, djeluj lokalno”. Nulta stopa PDV-a općenito, dakle ne samo na knjige, nije dugoročno održiva i to svima mora biti jasno. No, ako već moramo, kako euroskeptici vole reći, ”skidati gaće” kako bi došli pod vlast još jedne grupe B-vampira, valjda imamo pravo negdje podvući crtu.

Sjetimo se one male knjižare koja je nekoć davno stanovala u prizemlju hotela Jadran, preko puta Kvarner Expressa. Kada na dnevnom redu bude nulta stopa, nemojmo dopustiti da nam je tek tako oduzmu. U svakom slučaju ne prije nego li je skinu ”siromašnim” Englezima.

Oznake: , , , , , , , , , , , ,

Vrati se natrag »