Halucinacija Davora Žica: Đavolja posla

Hoću Richardsa!

Hoću Richardsa!

Do usijanja se užarila atmosfera u Pozdemnom kraljevstvu tih dana, jer Princ Tame bio je nadrkan više nego obično. Onako raspižđen bjesnio je po sumpornim hodnicima i vulkanskim grotlima, nabijajući nasumične nesretnike na kolčeve i štipajući im bradavice… Niti omiljena razbibriga nije mu mogla podići raspoloženje, pa mu je na tjednom kolegiju para već šištala kroz rogove. No, tamo ga je dočekala nova porcija loših vijesti.
– Vaša Izopačenosti, imamo problem! Naime, čini se da ljudi sve imaju sve manje dobrih namjera, pa nam nedostaje materijala za popločavanje ceste za pakao. Činilo se da ćemo nešto uspjeti dobaviti nakon najava hrvatske vlade o ekonomskom oporavku, ali ispada da su im namjere ipak bile izopačene… Uglavnom, kritično nam nedostaje cestovna podloga, što već uzrokuje zastoje u prometu. Eno, Keith Richards je već godinama mrtav, a nikako da nam stigne, izvijestio je pakleni pročelnik za planiranje. I zaradio hitnu dekapitaciju.
– Kako se to moglo dogoditi, zarežao je Lucifer, a kiselina iz njegova daha otopila je konferencijski stol.
– Pa otkad ste službu za planiranje zaliha nabili na kolac i zavrnuli im bradavice, nitko se nije mogao sustavno baviti tim problemom… Ljudi iz Hrvatskih autocesta, koje smo uzeli na privremenu zamjenu, nikako da počnu nešto raditi, a računi se gomilaju… Platili smo nedavno par milijunčića judinih škuda za pločice, a radnici su pokrali materijal i u susjedstvu napravili nova vrata Svetom Petru, objasnio je pročelnik za ljudske resurse.
– Pička mu materina, znao sam da nisam smio izmisliti HAC! Oteli su se kontroli… Ali kako ćemo sad riješiti ovaj problem s dobrim namjerama… Ne mogu dobiti zadovoljštinu bez Richardsa! Hoću rješenja, inače ću vas svih zaposliti u kabinetu Biance Matković, pjenio se Beelzebub.
Nekoliko trenutaka užasnute tišine provuklo se prostorijom, dok je demonski kolegij zamišljao radove na svakodnevnim selidbama tepisona, a tada se javio Melalo, donosioc bolesti uma.
– Mislim da imam rješenje za vas… Znate, Opatija…, istisnula je gotovo nečujno dvoglava ptica, tražeći odobrenje u očima Sotone iz kojih je kuljala vatra.
– Što s njom? To je dobar izvor naših mušterija, imam ugovor s toliko političara da ćemo moći rekreirati sjednice Gradskog vijeća kao posebnu metodu mučenja zlobnih novinara… A i onaj pjevač evergrina će ovamo za par godina, prodao je dušu za savršenu frizuru i prekrasnu kosu… Jedino smo omanuli s onim žutim pločicama, nadao sam se da će biti više žrtava. No, govori!, zaurlao je Šejtan.
– Pa znate, ima tamo jedna cesta koja bi nam se odlično uklopila, zaustio je Melalo, ali mu je đavo brzim potezom kandže otfikario glavu, dok su ga u šoku gledala dva oka druge glave…
– Jesi ti normalan! Sve te godine širenja epilepsije pomutile su ti pamet… Nova Cesta?! Pa one šahte i rupe, to je takvo mučenje za ljude da bi se prema njoj vječnost u paklu činila kao piknik! A kako bih onda uživao u njihovom užasnutom vrištanju, kad bi uživali k’o Igor Puž kad pobijedi u badmintonu! A još i ti radovi, ako misliš da je sad gužva, nisi još čekao da Komunalac završi iskopavanje… Ja želim Richardsa odmah, a ne do kraja 2012. godine, ako bude lijepo vrijeme! Odmah to mijenjate, prolomio se glas Levijatana tako snažno da se na Učki otopio snijeg i potopio ičićansku lučicu.
A negdje na Tošini, Keith Richards je nervozno trubio pred semaforom…
AC/DC – Highway To Hell

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net