Halucinacija Davora Žica: Ne zna se…

monokini

Uvijek ima prezervativ u džepiću novčanika. Jer – nikad se ne zna.

Kad napušta kuću, uvijek nosi čisto donje rublje. Za slučaj da završi ”negdje na hitnoj”. Jer – nikad se ne zna.
Nije pobožan, i ne vjeruje baš u Boga. Ali, nedjeljom odlazi u crkvu i svake se večeri prije spavanja pomoli za sebe i svoje bližnje. Jer – nikad se ne zna.

Uvjeren je da su svi političari prodane kurve i da svaki misli samo na svoju guzicu, ali izlazi na svake izbore, razmišlja pažljivo o svom glasu i bira kandidata za koje smatra da je najmanje loš. Jer, nikad se ne zna…

Kad hoda mračnim dijelovima parka noću, izvadi ključ od auta i stisne ih tako da šiljasti dio viri između njegovih prstiju. Ne osjeća se osobito nesigurno, ali – nikad se ne zna.

Nastoji ne misliti o smrti, takve ga misli uvijek ispune čemerom. Ali, već je sastavio oporuku. Za svaki slučaj. Jer, nikad se ne zna.

Svjestan je da su šanse da dobije na lotu višestruko manje od onih da ga udari munja. Zato igra na sigurno: izbjegava visoko drveće dok grmi, i svakog tjedna uplaćuje kombinaciju. Jer, nikad se ne zna…

Nije praznovjeran, ali redovito ”kucne u drvo”. Jer, nikad se ne zna.

Dok šeće ispražnjenim opatijskim ulicama u subotu predvečer, dok gleda kako umjesto hotela i kino-dvorana niču parkirališta, dok čita u novinama o kadrovskim namještaljkama za podobne i dok sluša na šanku o dugovima koji pritišću grad, misli: ”Ovaj grad je već odavno mrtav i sada njegovo truplo samo hrani lešinare. To se zna”.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net