Halucinacija Davora Žica: Park

stupici_smEto, povijest se ponavlja. Sjećate se da sam vam rekao da svaki puta kad odem iz Opatije, nešto veliko se dogodi? E, pa, nije to izostalo niti dok sam provodio tjedan dana godišnjeg odmora na Krku – dok sam ja vrijeme između oblačnih i sunčanih sati kratio razmišljanjem o tome isplati li se prošetati do plaže, u mom radnom gradu odvijala se prava kriminalistička priča…
Hm, park? Kako to mislite – park? Nemam pojma o nikakvom parku, jer odlučio sam tijekom svog odmora informacije dobivati tek povremenim posjećivanjem službenih stranica Grada Opatije. Ali, što god da mislite da se dogodilo u parku, ne može se ni u najluđoj mašti mjeriti s nevjerojatnim zločinom koji je potresao čitavo moje krhko tjelo dok sam s gradskih stranica upijao informacije o njemu kao da čitam najuzbudljivije detektivske romane.
Čuli ste i sami za taj nevjerojatan zločin, pričalo se o njemu za kafanskim šankovima i sanjalo pod kafanskim stolovima, ali – priče radi – ponovo ću ponoviti bit. Dakle, kako javlja ”gradska Hina” 3. kolovoza – ”tijekom dana ukradena su četiri brončana stupića s nogostupa ispred hotela Istra. Krađa je prijavljena policiji, a prema informacijama kojima raspolažemo, djelatnici hotela uočili su određene detalje koji mogu pomoći policiji pri utvrđivanju identiteta počinitelja”.
Kažem vam, čisti krimić. Imamo zločin epskih proporcija, kakav bi i Poirotu od straha usukao brčiće, a dojam pojačava i fotografija objavljena na gradskom internetskom glasilu – dvoje ljudi šokirano prolazi pored rupa u asfaltu, a muškarac – češkajući tjeme i naboravši čelo – kao da kaže: ”ujebote, pa taman sam ih ovdje ostavio, nije prošlo pet minuta”…
Šok i nevjerica zavladali su mojim umom, a strah se proširio od očnih živaca do nožnih prstiju brzinom… pa, brzinom munje, pretpostavljam, koja je kao električni izboj valjda tu negdje s brzinom rada živčanih sinapsi…
Hvala bogu da nisam brončani stupić, jer ne znam kako bih se od straha mogao vratiti u Opatiju i ”posaditi” pred hotel Istru, sjećam se da sam pomislio, ugasivši brzo kompjuter i pokrivši se plahtom preko glave. U očaju i iščekivanju proveo sam čitav dan, sve do sutrašnje sretne vijesti – ”zahvaljujući pomoći građana, pripadnici opatijske policije otkrili su kradljivce četiri bronačana stupića koji su jučer tijekom dana ukradeni s nogostupa ispred hotela Istra”. Tada mi je – iako nisam brončani stupić – zaista laknulo, jer znao sam da radim u gradu gdje ni najgori zločini ne mogu proći prešućeni i neotkriveni. S ponosom sam pročitao nastavak teksta.
”Gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić tijekom današnjeg susreta s predstavnicima policijske postaje iz Opatije iskoristio je prigodu da pohvali ovako učinkovitu i brzu reakciju opatijske policije, te je zahvalio i građanima na njihovoj pomoći. Ističe kako je to primjer suradnje, zajedničkog i odgovornog odnosa prema gradu u kojem žive”.
Hm? Ne, nema ni ta izjava veze s nikakvim događajima iz parka… Opet vi s tim parkom, ne znam što vam se mota po glavi. Pa jel’ vi znate da se u Opatiji u samo jedan dan dogodio i razriješio stravičan zločin, a vi i dalje tupite o nekakvom parku… Samo želite pokvariti uspjehe naše vlasti i policije, gamad nezahvalna.
Jebo vas park, da vas jebo…
Iron Maiden – Murders In The Rue Morgue

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net