Halucinacija Davora Žica: Zagorski snovi

zagor1Svitalo je. Ne nad zagrebačkim glavnim kolodvorom, već nad opustjelom darkvudskom močvarom duboko u srcu Amerike. Neuobičajeno za njega, Čiko se ustao uz prve sunčeve zrake, i sad je, zgrbljen nad ofucanim štednjakom, kuhao jutarnju kavu. Neuobičajeno za njega, Zagor je još uvijek spavao. Činilo se da ima noćnu moru – teško je disao, obilato se znojio i prevrtao po mreži za spavanje.
” Neuobičajeno za njega”, pomislio je Čiko, “Zagor obično nema noćne more”. Odlučio je intervenirati, pa je glasno zalupao tavama što su visjele iznad vatre. Upalilo je, jer ”Duh sa sjekirom” skočio je ”kao gromom opaljen”.
– Tako mi bubnjeva Darkwooda! – uskliknuo je preneraženi Zagor, izazvavši komešanje u ptičjoj populaciji što je tavorila nad malom kolibom usred ničega.
– Imao sam užasnu noćnu moru. Sanjao sam da se nalazim u Opatiji u predvečerje. Kakva rupa! Kakva pustinja! Na daleko nema živih ljudi, a osvijetljeno je lošije nego indijanski logor za vrijeme ratnih nemira… Užas! Takav mir, tišina, spokoj, mrtvilo… Nisam takvu stravu osjetio još od vremena kad sam se borio s četom svemirskih Komanča! Srećom, bio je to samo san – rekao je Zagor nadglasavajući urlik kojota.
Zagor

Similar articles

Tjedni retrovizor

2 years ago

Tjedni retrovizor

2 years ago
error: Content is protected !!