Izborni leksikon: A kao Akteri

admin 11 years ago Dnevna Kolumna , Kolumna

Multimedijalni on-line magazin Liburnija.net pokrenuo je feljton vezan uz predstojeće lokalne izbore. Svakih nekoliko dana objavit ćemo novi autorski tekst, a kroz sljedećih nekoliko mjeseci analizirat ćemo političku situaciju i izborne šanse aktera u svih pet jedinica lokalne samouprave.

Ugrubo govoreći, mogli bismo pronaći tri vrste sudionika u izbornom procesu – birače, političare i medije – koji se s različitim stupnjem involviranosti i motiviranosti u njega uključuju. Ugrubo, zato što između ove tri skupine aktera svakih izbora postoje i određena preklapanja – teško je, naprimjer odrediti u koju skupinu spada član neke stranke koji nije nominiran za određenu funkciju: je li on ”aktivni birač” koji se trudi čim više približiti ”izbornoj akciji” ili je on ”pasivni političar”, koji i bez izravne kandidature sudjeluje u kampanji lijepljenjem plakata, agitiranjem kod članova obitelji i prijatelja, obilaženjem stranačkih skupova, nošenjem stranačkih ”ratničkih boja”?

Usto, naravno – i svaki predstavnik medija jest birač, koji svoje osobne stavove teško može ostaviti ”po strani” dok obavlja svoj posao, pa iako aktivno izbjegava ”navijanje” za određenu stranu, uvijek je pod utjecajem određenog ”skupa ideja” (da izbjegnemo riječ ideologija) bliske programskim odrednicama pojedinih stranaka ”poredanih” unutar spektra određenog pojmovima ”ljevice” i ”desnice”. Doduše, liberalni, socijaldemokratski ili konzervativni svjetonazor malu ulogu igra na lokalnoj razini, no njegov je utjecaj ipak prisutan, primjerice, u pitanjima treba li fokus kampanje u Opatiji staviti na probleme nedovoljno brzog razvoja gospodarstva (liberalni pogled), poboljšanja uvjeta života ugroženih skupina kroz mjere socijalne politike, izgradnju ”socijalnih stanova” ili izdašnijeg subvencioniranja Marketa za potrebite (socijaldemokratski pogled), ili pak ”bijele smrti” opatijskog stanovništva i potrebe da se zaustavi iseljavanje domaćeg življa i useljavanje ”stranaca” (konzervativni pogled). Naravno, mnogi će reći da su svi ovi problemi komplementarni, a njihovi uzroci jednaki ili slični, no još se nije pojavila politička opcija s tako opsežnim programom koji bi ih sve objedinio u zajedničku koncepciju upravljanja gradom.

Od tri navedena aktera izbornog procesa, biračima ćemo se baviti u sljedećem izdanju ovog predizbornog serijala, političarima se praktički bavimo čitavo vrijeme, stoga se isplati prvi dio Izbornog leksikona posvetiti onima čiji je utjecaj često zanemarivan (možda i jer ga je teško precizno izmjeriti) – medijima. Pritom ćemo poći od pretpostavke da su u svojim izvještajima mediji neovisni i objektivni, ili barem suzdržani od izravnog iskazivanja interesa, budući da čista objektivnost ne postoji iz gore navedenih razloga. To, svakako, nije uvijek slučaj, jer svjedoci smo niza ”navijačkih” medija (među koje ne ubrajamo listove, radiopostaje i televizijske stanice u vlasništvu lokalne samouprave) koji često pokušavaju (uspješnije ili manje uspješno) prikrivenim porukama birače usmjeriti prema određenim političkim strankama.

Međutim – još uvijek pretpostavljajući – birači će vrlo brzo prepoznati kojoj opciji takvi mediji ”naginju”, pa će i njihove vrijednosno ”sumnjive” poruke ”dekodirati” iz tog ugla; ovisno o opciji kojoj i sami pripadaju (tako se, recimo, drastično razlikuje način na koji osobno pristupam informaciji ovisno o tome je li objavljena/obrađena u Večernjem ili Jutarnjem listu).

I u tim slučajevima rjeđe će se raditi o očitoj manipulaciji činjenicama, a češće o ”agenda settingu” ili ”postavljanju dnevnog reda”, odnosno, odlučivanju koje će se informacije prenositi i u kojem obimu/obliku – veliki članak na desnoj strani novina donosi dobru ”vidljivost” i dodaje na značaju određenoj temi, dok ga mala vijest u kutu lijeve strane gotovo da čini manje značajnim od pukog ignoriranja i neobjavljivanja.

Uzevši sve navedeno u obzir, možemo zaključiti da se osnovni ”imidž” glavnih političkih aktera na našem području manje-više podudara neovisno o mediju koji ga je ”stvarao”, jer se zasniva na činjenicama, a ne na njihovoj interpretaciji koja može biti podložna osobnim preferencijama.

Stoga, pogledajmo kakvu su to ”medijsku sliku” o sebi stvorili predstavnici ”političke elite” liburnijskog područja, odnosno koje su teme dominirale prilikom medijskog izvještavanja o radu čelnika lokalne samouprave.
Google pretraga za Ivicu Lukanovića otkriva da se kastavski čelnik u prvih par rezultata pojavljuje prvenstveno kao ”vjerojatni kandidat za župana” (još iz vremena kada je Zlatko Komadina bio ministar), zatim kao direktor tvrtke ”Modern Line”, nakon čega slijedi niz različitih primanja i kulturnih događanja, te titula menadžera godine…

Drugim riječima, ”medijski trag” gradonačelnika Kastva pokazuje ”manjak afera”, odnosno prikazuje Lukanovića prvenstveno kao čovjeka vezanog uz kulturu, uspješnog poslovnog čovjeka, te cijenjenog političara koji dobro kotira i prilikom izbora kadrova za istaknute dužnosti poput one župana. Istovremeno, Kastav se prikazuje kao ”nisko-konfliktna” sredina u kojoj se političke svađe trebaju tražiti povećalom. Slična takvom imidžu je i Mošćenička Draga, u kojoj političke razlike ne da ne dolaze do izražaja, nego se čini da ih praktički niti nema. Načelnik Drage Ratko Salomon postao je, pak, najspominjaniji po tome što je najavio povlačenje iz politike nakon ovog mandata, stoga je sasvim sigurno da će njegov ”imidž” ostati siguran od napada i tijekom kampanje.

Načelnik Lovrana Emil Gržin uspio se nekako održati izvan medija, usprkos činjenici da je na isturenom mjestu proveo dvostruko više vremena od svih svojih liburnijskih kolega. Ako bismo se zaigrali oksimoronima, mogli bismo reći da je lovranski čelnik ”poznat po tome što je nepoznat” – rijetko gostuje u medijima, pa čak niti protokolarno, stoga se njegovo najčešće pojavljivanje odnosi na izvještaje sa sjednica Općinskog vijeća. Doduše, i u tako malo medijskog prostora, Gržin ponekad uspije ”baciti bombu”, kao nedavno kada je izjavio da lokalna samouprava treba prodati dionice LRH. Više nego na udaru svojih političkih protivnika, Gržin se u zadnje vrijeme našao na udaru ”zelenih” – u prošlom mandatu zbog svoje privatne tvrtke Ecooperativa, čije bavljenje opasnim otpadom nije bilo drago stanovnicima gornjeg matuljskog kraja, a u ovom zbog ”guranja” projekta izgradnje marine kojem se protivi udruga Eko Kvarner.

Očekivano, najviše je medijskih sukoba eruptiralo u području u kojem politička borba nosi i najveće dobitke – Opatiji i Matuljima. Ovdje su se vrlo često, umjesto samih odluka vladajućih, ”na tapetu” našle njihove osobnosti ili karijere. Gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić ostat će tako upamćen (bez obzira bila to istina ili ne) kao čovjek koji je tužio sam sebe zbog jednih škalina, ali istovremeno i kao ”žrtva urote” oko dionica LRH u koju je upao već prvog dana svog mandata da bi iz nje na koncu ipak pobjedonosno izašao. Među pozitivne mu osobine ulazi i dojam da se radi o ”čovjeku iz naroda” kojem nije strano zaigrati boće ili briškulu sa svojim sumještanima, ali i o tvrdoglavoj osobi koja rijetko sluša prijedloge i sugestije – bez obzira dolazile one iz redova oporbe, građana ili svojih kolega…

Načelniku Matulja Mariju Ćikoviću politički je ”dosje” posljednjih dana postao znatno deblji – dosad su mu se u njemu vodile ”afere” Gajanići i Credo banka, no odsad će morati razmišljati i o posljedicama koje su ostavile prozivke oko suradnje njegove (bivše) tvrtke s Gradom Rijekom te ugovor o predaji sportske dvorane školi…
To su dakle ”medijske slike” s kojima čelnici lokalne samouprave ulaze u političku kampanju, i ostaje im šest mjeseci da naglase one pozitivne dijelove i izglade one negativne. Istovremeno, dok smo s ”profilima” vladajućih dobro upoznati putem medija, političke su biografije oporbenih lidera u većoj mjeri neispisane, zahvaljujući činjenici da nisu imali toliko prilike boraviti pod ”svjetlima reflektora”. To će značiti da sada imaju priliku da se pred biračima ”isprofiliraju” od nule, no jednako tako na tu će ”tabulu rasu” moći ponešto dodati i njihovi politički protivnici…

Mediji će pritom – kao i uvijek do sada – ostati tek platno i okvir za ovo ”slikarsko nadmetanje”.

Davor Žic / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net