Izgubljeni zavičaj (feljton)

... ako ljudi panično bježe iz grada na selo u potrazi za mirom, onda mora da će uskoro u gradu biti više tišine...

... ako ljudi panično bježe iz grada na selo u potrazi za mirom, onda mora da će uskoro u gradu biti više tišine...

“Međutim, moram reći upravo tako – kavez.”
(Slobodan Novak, “Pristajanje”)

Dolazim na posao u jutarnjima satima. Palim radio. Preplavljuje me zvuk “Honky Tonk Bluesa”. Original, Stonesi. Taman se spremam skinuti jaknu kada zazvoni telefon. “Gud molning, sar”, obraća mi se melodični ženski glas, “maj nejm iz Akiko Blablavaši. Aj em koling from Tokijou, Đapan. Did aj spik to Koroejšn kompani nejmd Novi list?” Polako svladavajući početni “wow” u sebi, nabacim smiješak od uha do uha i upinjem se da koristim svoj najbolji engleski naglasak: “Yes, this is Novi list, what can I do for you?”, odgovaram. “Skjuz mi sar, vat iz jor pozišn in Novi list?”, pita dalje Akiko, Akiko, sunce joj žarko! “I am a journalist” – “Vaaat?” – “A journalist… I write articles” – “Ou.” – “I like Japan very much. Its culture, movies and everything. I wrote a thesis about haiku poetry and I like zen very much…”, blamiram se ja. “Ou. Ken aj spik tu d menadžr of jor kompani?”, pita Akiko, a ja joj dajem broj centrale dok mi smiješak na licu zamjenjuje mrgudnost.
Pun mi je kufer Liburnije više. Sjedim na kavi s kolegicom, kažem joj da mi treba promjena sredine. “Ajmo na izlet”, ispali ona, a ja se mrštim. Kako da joj objasnim da ne želim na “izlet” ići s NJOM, niti s BILO KIM koga srećem svaki dan. Ne želim uopće ići “na izlet”, hoću se preseliti nekamo za stalno. Promjena treba biti potpuna. Mostovi moraju biti spaljeni. Malo kasnije vozim se cestom od Matulja prema Permanima, a ispred mene tri kamiona. Krećemo se brzinom dvadeset na sat. Postao sam već alergičan na prašinu građevinskog materijala iz njihovih kipera koja svakog dana sipi po prednjoj haubi mog automobila. Dok kišem, tiho psujem one koji tako dolaze ovamo kupiti svoj mir, bježeći iz grada. Svoje kućice, svoje slobodice, svaku udaljenu tri metra od najbližeg susjeda. Ne’š ti slobode. A svaka treća osoba koju sretnem razgovor započinje riječima: “Bio sam neku večer u Opatiji, ali brate oli je prazna…” Navodno je bolje u Matuljima, kažu da su oni novi centar Liburnije.
...Marino, mi neznamo čakavski, možemo s tobom?

...Marino, mi neznamo čakavski, možemo s tobom?

Zaključujem… ako ljudi panično bježe iz grada na selo u potrazi za mirom, onda mora da će uskoro u gradu biti više tišine. U Rijeku dolazim u popodnevnim satima, taman uspijevam izbjeći prometnu gužvu. Sivi kišom isprani asfalt sjaji se poput zrcala dok naručujem kavu u “Bardu”. Nakon prvog gutljaja sve je drukčije, bolje, lakše se diše. “Što si u kavu stavila?!”, vičem za konobaricom, a ona se samo smješka i ne odgovara. Dolazi mi prijatelj, “furešt”, intelektualac, profesor u školi. Bitno mi je samo da ne govori čakavski. Šalimo se, po tko zna koji put pokrećemo svoj Klub očajnih čitatelja. Volimo beletristiku, a zadojeni hrpom besmislenih informacija iz novinskih članaka knjige čitamo tempom kojim ih piše Slobodan Novak. Prva knjiga koju trebamo pročitati je “Izgubljeni zavičaj” upravo Slobodana Novaka. Baš prikladno, pomislim.
Neki dan upoznao sam jednog riječkog pjesnika čije sam pjesme ranije obožavao. Kaže mi da živi i radi u Kijevu. “Mogu s tobom?”, pitam ga u šali. Bilo kamo, samo da nije mrtva Opatija. “No, promjena mora doći iznutra”, kažu instant zen priručnici. Stvar je navodno u glavi. Ili možda u gradskim glavarima. “You are only as healthy as you feel” , izgovara frenzični De Niro u “Taksistu”, dok zaziva kišu da spere “smeće” s ulica. Prognoza vremena za vikend na Liburniji: u petak i subotu kiša, u nedjelju smirivanje vremena, u ponedjeljak sunce. Jej!
Marino Marabatsu-san (aka Marino Maljavac)
Ovaj tekst objavljen je u suradnji s Udrugom za oboljele od egizstencijalističke krize, kao dio programa Izliječenje kroz pisanje. Ok, nije, al mogao bi biti… (up. ur)

Foto: Sanja Prodan

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net