Jacques Houdek: Pred svoj prvi nastup na Ljetnoj pozornici osjećam veliku tremu i strahopoštovanje @ Opatija

Jacques Houdek

Jacques Houdek

Vanna je možda gošća koju bi ljudi očekivali i povezivali samnom. Stilski smo bliski, pjevali smo neke pjesme skupa, nastupali zajedno. Imamo neku povijest zajedničku. A Doris je možda neočekivana, jedan neočekivan spoj, iako je to glazbeno gledano jako, jako logično…

Jacques Hoduek, jedan je od najkvalitetnijih vokala na hrvatskoj glazbenoj sceni, otud i inspiracija za naziv njegovog koncerta koji će se održati u petak, 12. kolovoza na Ljetnoj pozornici: ”Gospodin Glas pjeva za Vas”. Na svoj prvi solistički koncert na Ljetnoj, ”Gospodin Glas” dovodi i slavne goste – Vannu i Doris, te jednog pjevača u usponu – Alena Đurasa, kojeg je ”mentorirao” u showu The Voice. U razgovoru za PodUčkun.net otkriva kako se osjeća pred jedan od datuma koji su, kako je sam kazao, oni koji se pamte u karijeri.

jacques_houdek_vanda_winter_milenij_opatija_soul_2015_3

– Imam veliki respekt, veliko strahopoštovanje… Kad se vraćam u prošlost, sjetim se 2003. godine kad sam ovdje pjevao ”Na krilima ljubavi”. Prvu pjesmu koja me ”gurnula” na scenu, jer iako sam počeo pjevati 2000. godine, 2003. se dogodio taj moment kad me publika ”ubrala”. Baš na toj pjesmi… Valjda sam bio neobičan jer sam bio korpulentan, drugačiji, a čak sam nešto malo i plesao na toj pozornici. To je bilo vrijeme Dore kada je tu bio veliki orkestar i veliki šator je natkrivao pozornicu. Od tada sam nastupao nekoliko puta, uvijek kao neki gost, u raznim kombinacijama, međutim nikad solistički. Zahvalan sam na povjerenju da pokušam ostvariti jedan lijepi koncert.

Postoji li pred takav koncert neka pozitivna trema, uzbuđenje?
– Apsolutno. Jedini koncerti pred koje ne postoji trema su oni ”rutinizirani” koji nisu manje lijepi ili zabavni. To su koncerti kad sjedneš s bendom u kombi i voziš se – deset, dvanaest, petnaest gradova, većinom su to nastupi na otvorenim trgovima. To je onda jedna lijepa rutina gdje se zabavljaš, no kad se rade ovakvi koncerti onda je to velika odgovornost prema publici, prema njihovim očekivanjima i ima puno više elemenata o kojima treba voditi računa. Od pripreme, promocije, posebno se rade aranžmani za neke pjesme, učiš svoje pjesme ispočetka. I tu postoji taj jedan ”ogroman moment” koji ja ne volim, jer koliko god htio to ”maknuti sa strane”, on ipak stvara jedan pritisak koji oduzima od kvalitete izvođača. Jako je teško sam sebe ”išamarati” i reći: ”Opusti se. Daj sve od sebe”. Odnosno, lako je to reći, ali kako to napraviti? Jer moja publika uvijek s pozornošću sluša i očekuje neke tonove, neke fraze dobro poznate iz pjesama… Trudim se to pretvoriti u pozitivnu motivaciju.

jacques_houdek_tereza_kesovija_2015_hotel_milenij_opatija_4

Uz vlastite skladbe, pjevat ćete i neke domaće i strane pjesme za koje ste kazali da ste vezani. Možete li navesti neke od njih?
– Tu zaista nemam ograničenja. Volim se dotaknuti nekih naših velikana, na koncertu s Ninom Kraljić u Lisinskom u travnju sam se čak usudio pjevati ”O jednoj mladosti” Josipe Lisac. Pjesmu koju godinama volim i čitav život respektiram iz daleka. Tako se ponekad usudim otpjevati Vicu Vukova, Ivu Robića… Volim se sjetiti nekih ljudi kojih više nema, tako smo se na nekim koncertima ovog tipa prisjećali i Dine Dvornika, i Toše Proeskog, i Kemala Montene, i Vinka Coce kojeg sam obožavao. Uvijek postoji emotivna spona prema nekim ljudima. Što se tiče stranih izvočađa, jedna od mojih ključnih karakteristika jest da sam izrazito širokog spektra u glazbenom smislu, i koliko god smatrao da mi je to prednost, ponekad to može biti i mana. Jer nikad ne mogu biti potpuno profiliran u određenom žanru. Volim različite vrste glazbe, pa si tako volim ispuniti i neke želje – od Franka Sinatre do neke moderne produkcije Johna Legenda. No u ovakvim prilikama odabirem otpjevati ponešto talijansko, neku napolitansku pjesmu, nešto što pripada u ovakav prostor i što ima smisla i zbog internacionalnih gostiju, ali i što će naši ljudi prihvatiti sa zadovoljstvo. Gledam i otpjevati neke izazovne pjesme mojih glazbenih uzora, što je opet široka tema…

Dvije gošće su na koncertu. Jedna je Vanna s kojom ste surađivali dosad, a druga je možda i pomalo iznenađujuća. Doris Dragović…
– Vanna je možda gošća koju bi ljudi očekivali i povezivali samnom. Stilski smo bliski, pjevali smo neke pjesme skupa, nastupali zajedno. Imamo neku povijest zajedničku. A Doris je možda neočekivana, jedan neočekivan spoj, iako je to glazbeno gledano jako, jako logično…

Davor Žic / PodUčkun.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net