Kastavska starina kroz običaje, legende i priče…

admin 13 years ago Naš kraj

…Ivo Jardas – barba Zvane Matijašev desetljećima je svojom bilježnicom i olovkom išao od sela do sela, od kuće do kuće, od starca do starca, bilježio sve ono što mu je narod pričao…
…na promociji knjige, njeni prezentanti su u više navrata ovo djelo su nazvali ‘Biblijom Kastavštine’…
Kastav – Ove jeseni, u Kastvu i u Ronjgima predstavljena je knjiga Ive Jardasa ‘Kastavština’. Radi se o drugom reprintu ove vrijedne knjige u izdanju ‘Naklade Kvarner’ d.o.o. Novi Vinodolski i Ustanove Ivan Matetić Ronjgov, Viškovo.
Davne 1957. godine objavljena je knjiga Ive Jardasa ‘Kastavština’ s podnaslovom ‘Građa o narodnom životu i običajima u kastavskom govoru’ kao 39. knjiga ‘Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena. Knjiga je ubrzo postala nezaobilazna građa u etnološko – etnografskim istraživanjima, a poradi svoje jednostavnosti i nenametljivosti postala je pristupačno i čitljivo štivo najširoj publici. O njezinoj čitanosti najbolje govori podatak da je ponovno objavljena 1994. godine.

Prema riječima Franje Butorca iz ‘Naklade Kvarner’ osnovna motivacija za drugi reprint Jardasove ‘Kastavštine’ bila je činjenica da je ovu knjigu zadnjih godina teško pronaći i u antikvarijatima, što je u biti dokaz da onaj tko ima ovu knjigu ne želi je olako ispustiti iz ruku.
‘Kastafšćina se zove vas on kraj, ki j’ nekada spadal pod kastafsku pravicu. To će reć pod kastafsku kapitaniju, sučiju i pod kastafski komun ale općinu. To j’ kraj, reduć od reškega jardina pul more pasat Preluk blizu Voloskega. Onput kuntro Leprincu pak po gore Lisine nad Brgud. O’ tamo mej Škalnicu i Lipu na Lisac, pak prek Pake i Gumanca do Police. Tamo se vrne va Trstenik. Ontrat gre kunfin po gore nad Studenu i na Zvir. Napred gre z vodun Rečinun na reški kunfin.’ – tako u knjizi ‘Kastavština’ (str. 9) njen autor definira područje koje je potpadalo pod nekadašnju kastavsku kapitaniju čije je središte bio grad Kastav.
Ivo Jardas – barba Zvane Matijašev desetljećima je svojom bilježnicom i olovkom išao od sela do sela, od kuće do kuće, od starca do starca, bilježio sve ono što mu je narod pričao… Tako je radio u Grožnjanšćini, gdje je službovao kao učitelj, a posebno na njegovoj rodnoj i dragoj Kastavštini, u kojoj je provodio većinu svog slobodnog vremena. Bilježio je tako vrijednu građu, dan za danom, iz godine u godinu, a osobito u razdoblju između dva svjetska rata. Tijekom svog predanog i upornog rada prikupio je obilnu etnografsku građu, običaje, legende i priče, koje je dopunjavao svojim osobnim dojmovima, razmišljanjima ali i sjećanjima na djetinjstvo u Marčeljima. To svoje vrlo opširno životno djelo pisano na čakavskom narječju sistematizirao je u rukopis knjige ‘Kastavština – građa o narodnom životu i običajima u kastavskom govoru’ i 1939. godine predao na štampanje ‘Jugoslavenskoj akademiji’. Zbog nastalih ratnih prilika rukopis knjige tada nije bio štampan.

Poslije oslobođenja, po savjetima Akademije rukopis je nadopunjavao snimanjem etnografskih objekata, te pričama iz Zapadne Kastavštine, koja prvotnim rukopisom, zbog ondašnje okupacije, nije bila obuhvaćena. I tako nadopunjena knjiga objavljena je 1957. godine. U njegovu neumornom radu na prikupljanju građe bodrili su ga i pomagali: Ivan Matetić Ronjgov, dr. Milovan Gavazzi, Mate Balota, pa i sam Matko Laginja.
Na predstavljanju reprinta knjige ‘Kastavština’ posebno upečatljivo bilo je izlaganje nećaka autora Knjige Ive Jardasa mlađeg, danas vitalnog 82-godišnjaka, koji se sa suzama u očima, prisjećao svog barbi Zvaneta i njegova neumornog rada: ‘Naš barba Zvane bio je neumoran u ljubavi za svoj kraj, skroman, pobožan, suosjećao je sa svakim našim čovjekom i njegovim brigama. Za barbu Zvaneta nije postojao godišnji odmor. Već od malih nogu znao me uzeti za ruku i s njim sam obilazio sela. Točno je znao gdje treba poći, a razvio je odličan sistem kako iz najstarijih ljudi izvući ona znanja koja su mu bila potrebna. Pripovijedali su mu kako su njihovi stari živjeli i što se sve događalo na ovim prostorima, a on je sve uredno bilježio. Nekad se teško živjelo u Kastavštini, ali usprkos svim nedaćama koje su ih pratile ljudi su uspjeli opstati na ovom predivnom i vrijednom prostoru’.

‘Kastavština’ na svojih 450 stranica donosi detaljan opis života nekih davnih vremena, obogaćen s 57 fotografija i crteža, kartom Kastavštine, a za sve one koji slabije poznaju čakavštinu knjiga na 23 strane donosi ‘Tumač manje poznatih riječi’. Ova knjiga predstavlja povratak u prošlost kraja u kojem živimo, u Kastavštinu, kakvu mladi ne poznaju, a oni stariji polako zaboravljaju.
To je knjiga koju možete čitati ‘u dahu’ ili pak s vremena na vrijeme iščitavati poneki njen segment, priču ili običaj, a da nimalo ne izgubi na smislu i cjelovitosti. Upravo zbog toga, na predstavljanju knjige, njeni prezentanti su u više navrata ovo djelo nazvali ‘Biblijom Kastavštine’. Svoje znanje i svoje srce Ivo Jardas darovao je svojim ljudima i svome kraju – voljenoj Kastavštini, a ta činjenica daje mu pravo na mjesto u Aleji kastavskih velikana, uz ostale velikane – Matetića, Spinčića, Laginju, Mandića, Nazora…
Ivo Jardas – barba Zvane Matijašev
Ivan (Ivo) Jardas rođen je 1888. godine u Marčeljima, pučku školu završio je u Svetome Mateju današnjem Viškovu, a Delavsku školu u Kastvu. Bio je pastir, pilar, paler, tesač i rudar u Americi, kamo je pošao sa svojih 17 godina u potrazi za boljim životom. Život u Americi nije ispunio njegova očekivanja, pobijedila je ljubav prema rodnom kraju koja ga je vratila u Kastavštinu. Godine 1913. završio je Učiteljsku školu u Kastvu i dobio ‘Svjedodžbu zrelosti za pučke škole s hrvatskim nastavnim jezikom’. Bio je učitelj u Martinčićima pokraj Grožnjana, na Kantridi u Rijeci, službovao je i u Međimurju i Hrvatskom zagorju, te u Jastrebarskom i Lokvama. Prije umirovljenja 1951. godine upravitelj je osnovne škole u Harambašićevoj ulici u Zagrebu. Kao provjereni narodni učitelj i hrvatski domoljub često je morao mijenjati mjesta službovanja zbog ondašnjih političkih prilika, a zbog svojih ideala tri godine proveo je u zatvorima Austrije.

Međutim, ništa nije moglo slomiti njegov nacionalni ponos i duh.
‘Oni gospodare po našoj zemlji. Srce me boli sine moj, aš maste kosti našeh stareh. Ti puti su oni storili, po teh puteh su k maše hodili i mrtvi nosili. Belo našo kamene, to su kosti našeh stareh. Naša dobra črljena zemljica črljena je od žulji i krvi našeh stareh. Sad moramo mučat, ale moramo imet si skupa jaku volju i jaku veru sami va se. Mijari jakeh ver bit će jena jaka vera, ka bi Ušku va more prehitila. Prit će dan, kad će zagrmet Uška i more će se zapenit, si ovi bregi će drdnjat, sa Istra će se zdignut’. – pisao je Ivo Jardas u crtici ‘Moja zadnja Dobra ruka’ (‘Kitica mažurani’, str. 87 i 88).
Njegova predviđanja su se obistinila, Istra je pripojena matici domovini, a po oslobođenju Ivo Jardas dočekao je i objavljivanje svojih djela; čakavske crtice ‘Kitica mažurani’ 1953., knjige ‘Kastavština’ 1957., te etnografske studije ‘Po grožnjanskom krasu’ 1971. godine. Zadnje dane života, ovaj neumorni snimatelj narodnog života, proveo je u Zagrebu, uvijek noseći u sebi veliku ljubav prema njegovoj Kastavštini.
Umro je 1978. godine.
___________________________________________________________________________________________
Knjigu ‘Kastavština’ može se po cijeni od 150,00 kuna naručiti kod izdavača:
Naklada Kvarner d.o.o. – Novi Vinodolski
tel./fax. 051 245 238; e-mail: naklada.kvarner@ri.t-com.hr
mob. 098 496 219
Ustanova – ‘Ivan Matetić Ronjgov’
tel. 051 257 340
fax. 051 503 790
Dean Jurčić / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net