Kuća koju je izgradila ljubav – Zahvaljujući dobrim ljudima snovi su postali stvarnost
Nervoza je dostigla svoj vrhunac kako je auto došao u dvorište. Izlazak iz auta, aplauz, suze… i pogled pun nevjerice prema poznatim i nepoznatim gostima koji su pucali od ponosa.
Kućica ko iz snova. Slatka mala prizemnica s lijepim ulazom sa stražnje strane i simpatičnim unutarnjim rasporedom. Kućica je nova, a sve osim temelja je obnovljeno u kompletnoj rekonstrukciji i adaptaciji. Lokacija sjajna, jedna od onih za koju se otimaju agenti za nekretnine ‘jer da se malo graja ošiša Riječki zaljev je kao na dlanu’. Oko kućice okupilo se mnoštvo ljudi. Neki u trlišu, neki skužirani kao da planiraju dočekati jutro nakon noćnog lumpanja, ali svi u nekom grču koji je teško riječima opisati.
Gledaju kućicu iz snova, koja je do prije nekoliko tjedana bila ružno pače i dive se kako su svojim rukama i odricanjem oplemenili četiri zida pred urušavanjem i krov koji je bio poput cjediljke U njihovim pogledima miješaju se slike objekta pred raspadanjem koji nije bio dostojan da u njemu živi bilo koje živo biće, a kamoli mala djevojčica s mamom, i kućice iz snova u kojoj bi svatko od njih poželio živjeti.
No, uz nervozu probija se i strah. Kako će reagirati? Hoće li im se dopasti? jer zadatak koji su si dali nije bio nimalo lagan. Ne, on se nije odnosio na puko obnavljanje kuće, već vraćanje vjere u ljudsku solidarnost i dobrotu te pokazati da Eni i mama nisu same. Oni ne bi stajali ispred kućice da nije bilo inicijative Nikite Dajčer, čije srce nije moglo podnijeti da jedan mala duša živi u takvim uvjetima zakinuta za stvari na koje njezini vršnjaci ni ne obraćaju pažnju. I tako je krenulo… Nemir u čekanje nakratko je unio gost iznenađenja,
Tony Cetinski koji je u pratnji supruge donio i poklon iznenađenja za malenu Eni. Red fotkanja, red selfija, uz malo nadglasavanja i odbrojavanje je moglo početi… Jer, zvijezde ove priče tek su trebale stići. Nervoza je dostigla svoj vrhunac kako je auto došao u dvorište. Izlazak iz auta, aplauz, suze… i pogled pun nevjerice prema poznatim i nepoznatim gostima koji su pucali od ponosa.
Jer svatko tko se našao tamo pomogao je koliko je mogao i znao – materijalom, znanjem, radom, novcem, donacijom hrane za radnike… Rezanje vrpce samo je dodatno otvorilo navalu uzbuđenja i emocija u prvom razgledavanju njihovog obnovljenog doma. Nevjericu su zamijenile suze radosnice i otkrivanje svih kantuna novog/starog doma. A onda novi šok, novi laptop, Tonyjev poklon koji je uručio osobno uz napomenu – ‘radni stol imaš, al je šteta da zjapi prazan’. I tako, zahvaljujući dobrim ljudima snovi su postali stvarnost, a fešta je mogla početi ispred kućice iz snova. Ali ne one o kojoj se sanja, već one u kojoj se sanja.
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net