Liburnija u srcu trokuta ekoloških ‘bombi’ – opasnost za zdravlje prijeti sa svih strana

Liburnija.net: Termoelektrana Plomin

Na sjeveru ”vreba” slovenski deponij u Jelšanama na kojem su pohranjene azbestne ploče, sa istoka se širi smrad Marišćine (pre)bogate toksičnim benzenom, a na zapadu se sprema nova opasnost iz Plominskog zaljeva.

Matulji, Kastav, Opatija, Lovran, Mošćenička Draga – Liburnija bi se u vrlo skorom vremenu mogla naći u, ekološki i zdravstveno gledano, iznimno nezavidnom položaju, stješnjena u trokutu velikih zagađivača. Sa sjeverne strane, naime, već dugi niz godina gornjim matuljskim područjima prijeti ”polulegalno” odlagalište otpada smješteno u Jelšanama, tik uz granicu Slovenije i Hrvatske. Naime, na tom su prostoru, koje je bilo namijenjeno tek privremenom zbrinjavanju komunalnog otpada i odavno je probilo sve rokove za svoje zatvaranje, ”pospremljene” i azbestne ploče, čije čestice nošene zrakom vrlo lako mogu stići do Rupe i okolnih predjela. No, nije ni ostatak liburnijskog kraja siguran od slovenskog deponija, jer kroz kraški teren razne toksične supstance vrlo lako nađu svoj put do morske obale.
Ipak, najizravnije su pogođeni ”gornji krajevi” Općine Matulji, čiji se stanovnici tijekom vjetrovitih dana guše u smradu odlagališta. Nije smrad najveći problem – predstavnici Mjesnog odbora Rupa u više su navrata kroz medije spominjali drastično povećanje u broju oboljelih od karcinoma u njihovom kraju, što se (in)direktno povezuje i sa deponijem u Jelšanama.

Opasnost za zdravlje mještana Liburnije vreba i sa istočne strane, gdje pokretanje deponija Marišćina prate brojni logistički, ali i još više uznemiravajući – ekološki problemi. Krizni Eko stožer Marišćina – Eko Kvarner Halubje nedavno je objavio alarmantne podatke mjerenja zraka na toj lokaciji, koje je provedeno od strane međunarodne, nevladine, nepolitičke i neprofitne organizacije za zaštitu okoliša Alpe Adria Green.

– Najveće odstupanje od graničnih vrijednosti zabilježeno je na području platoa privremenog skladištenja baliranog otpada ”Marišćina”. Prema Uredbi o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku, dopuštena granična vrijednost za benzen iznosi 5 mikrograma po metru kubnom (μg/m3) (ili 0,005 mg/m3) za vrijeme usrednjavanja od jedne godine (srednja godišnja vrijednost). Izmjerena koncentracija benzena u zraku na spomenutoj lokaciji Marišćine na dan 11. rujna, 2012. godine iznosila je 0.448930579 mg/m3, odnosno koncentracija benzena prelazi graničnu vrijednost za 89.78 puta. Krizni Eko Stožer Marišćina – Eko Kvarner Halubje ovim putem ponovno ističe postojanje izravne opasnosti kako za stanovništvo Općine Viškovo putem zraka tako i za cijeli okoliš, prije svega za tlo i izvor vode. Izvršenim mjerenjem dokazano je da je opasnost, kako predviđeno, uzrokovana baliranim otpadom na području Marišćine, iz kojih se u proteklih 3 mjeseca svakodnevno odvija emisija otpadnog plina s kancerogenim benzenom. Zbog kancerogenih učinaka, izlaganje benzenu može biti štetno. Dugoročna izloženost benzenu uzrokuje nefunkcionalnost osnovnih ljudskih organa poput mozga, srca, bubrega, jetre i pluća a utjecaj se također može očitovati i na DNK-u. Ono što je zabrinjavajuće, je činjenica da brojna istraživanja dokazuju da izloženost benzenu uzrokuje rak, odnosno uglavnom leukemiju, kazala je glasnogovornica Kriznog Eko stožera Marišćina, Gorana Bardak.

Liburnija.net: Jučerašnji prosvjed na Korzu

Možda i najveća opasnost za kvalitetu zraka i zdravstvenu sigurnost stanovnika Liburnije tek nas očekuje na zapadu, jer u Plominu je najavljena gradnja nove elektrane, i to pogonjene ne-ekološkim energentom – ugljenom. O toj su prijetnji u nekoliko navrata raspravljali matuljski vijećnici, koji su tražili da se na području Općine Matulji postave uređaji za mjerenje kvalitete zraka koji bi mogli usporediti sadašnje stanje s onim koje ćemo imati nakon gradnje ”novog Plomina”, a još je dalje otišao načelnik Mošćeničke Drage Ratko Salamon, koji smatra da bi se Liburnija trebala uključiti u raspravu oko Plomina III, te je najavio pisanje pisama državnim tijelima i HEP-u.

– U fazi smo pisanja pisma kojeg ćemo uputiti na više adresa. Nitko nas ništa ne pita, a od Plomina smo udaljeni četiri i pol kilometra i zapravo smo puno bliže nego neke istarske općine koje će možda dobiti priliku ubirati ekološku rentu ili glasati na referendumu. Stavlja se zagađivač na rub naše županije i ponaša se kao da je između Istre i PGŽ-a dignut . PGŽ se nije uključio u rješavanje ovog pitanja, kao ni Liburnija, pa smo se mi odlučili pokrenuti inicijativu. Još uvijek se ne zna na koji će energent biti termoelektrana, a o takvim bi se stvarima trebalo pitati i Liburniju. Ako dođe do referenduma i ako mogu glasati Vodnjan i Buje, zbog čega ne bi mogli i mi, kazao je Salamon, a prenio Novi list.

Dakle, opasnost po zdravlje stanovnicima Liburnije prijeti sa svih strana. Uzme li se u obzir da je naša najosnovnija gospodarska grana turizam, a naša najvrijednija ponuda čist zrak, more i prirodne ljepote, čini se da bi se nadležne institucije, ali i obični građani, morali smoći snage da smisle pametan odgovor na ove prijetnje.

Davor Žic / Liburnija.net

error: Content is protected !!