…na Kafe: Danijel Liber

kafeOpatija – Volim imati posla s pametnim ljudima. Točnije, onima koji svoj zadatak izvrše po ”pravilu službe”. U osnovi nebitno je dal’ je riječ o izvještaju s utakmice ili pripremi razgovora. Jedan od tih je i Danijel Liber. Sportaš plodonosne karijere, trenutno vrši funkciju direktora VK Opatije i dopisnik ”s raznih bazena” za naš magazin.
Ovom rečenicom moj uvod prestaje; Uživajte u zanimljivoj priči o sportu, Savezu, Opatiji, pravdi, nepravdi…

...iznad Vološćice u prostorijama kluba...

...iznad Vološćice u prostorijama kluba...


Uvod…
Vaterpolo sam počeo igrat 1982. u VK Opatija. Prolazim sve reprezentativne selekcije i sa 16 godina sam već standardni član 1. ekipe VK Opatija koja tri puta osvaja ondašnju drugu jugoslavensku ligu.
Početkom devedesetih prelazim u Kopar za kojeg nastupam dvije godine, a zatim se vraćam u Opatiju koja se tada natječe u prvoj hrvatskoj ligi.2001. godine dolazim u Primorje sa kojim igram u finalu Kupa Hrvatske te u LEN kupu i kvalifikacijama za Ligu prvaka nakon čega odlazim u Italiju, u talijanskog drugoligaša Modenu gdje praktički završavam profesionalnu karijeru.
Kakva je situacija u Opatijskom sportu?
Situacija u opatijskom sportu iz mojeg kuta gledanja je očajna. Iako se neki neće složiti mislim da Opatija više nema vrhunskih sportaša a pogotovo rezultata u onim najatraktivnijim sportovima a tu prije svega mislim na nogomet, košarku, rukomet, vaterpolo…Nešto se malo drže pojedinci u karateu i jedrenju ali sveukupno gledajući sve je to vrlo slabo.
Dovoljno je spomenuti da više čak ni ne postoje nekadašnje perjanice opatijskog sporta a to su prije svih bile rukometašice i stolnotenisačice Opatije koje su godinama nastupale u prvoj ligi, a nedavno je praktički ugašen i košarkaški klub.
Glavni krivci za ovakvo stanje su nedefinirana sportska politika Grada Opatije i Sportskog saveza jer se iz gradskog proračuna financira više od trideset klubova od čega u nekim sportovima primjerice jedrenje, karate a do nedavno i stolni tenis ima po nekoliko klubova te nedostatak neophodne infrastrukture (dvorana, bazen i sl.)
Naravno da se u takvoj situaciji a da bi se zadovoljilo sve, novci dijele po principu “svakome malo, a nikome dovoljno” što u konačnici dovodi do vrlo slabe kvalitete opatijskog sporta. Rješenje vidim u promijeni sportske politike, odnosno u odabiru prioritetnih sportova putem kojih bi se Opatija na najbolji način promovirala u zemlji i inozemstvu.
logo
O tom pitanju je bilo govora prije nekoliko godina čak su se i klubovima dostavile ankete o tome koji bi sportovi trebali biti favorizirani, međutim do dana današnjeg se nije ništa učinilo.
Što se tiče vaterpola, imamo korektne odnose sa Gradom i Športskim savezom iako nismo baš potpuno zadovoljni pogotovo sa rješavanjem problema na plivalištu u Voloskom na kojem u ljetnom periodu imamo sve više i više problema sa održavanjem treninga zbog kupača kao i sa novcem koji dobivamo za korištenje bazena na Kantridi i u hotelu Kristal.
Najdraže utakmice?
Teško mi se odlučiti pošto sam stvarno dugi niz godina bio aktivan i u tom periodu odigrao na stotine utakmica ali u svakom slučaju najviše su mi u sjećanju ostale utakmica protiv Biograda 1989.godine na Voloskom u prvenstvu ondašnje lige i tadašnji prekrasan ambijent koji su stvorili gledatelji (njih preko 1500) te možda i najvažnija utakmica u mojoj karijeri, finale kupa Hrvatske 2002.u kapici Primorja protiv dubrovačkog Juga.
Osim te dvije utakmice veliku sreću i radost doživio sam prije dvije godine kada je naš klub dobio organizaciju velikog sportskog spektakla, prijateljsku utakmicu između tadašnjih svjetskih prvaka naše reprezentacije i reprezentacije Italije koju smo besprijekorno organizirali na našem plivalištu i za to dobili bezbroj pohvala čime smo pokazali da Grad Opatija pa i cijelo ovo područje zaslužuju bazen i stabilnog vaterpolo prvoligaša.
Seniorske reprezentacije Hrvatske i Italije u Voloskom

Seniorske reprezentacije Hrvatske i Italije u Voloskom


Opatija tvoje mladosti?
Kada danas vidim kako se mladi zabavljaju ne mogu a da se ne sjetim zlatnih opatijskih vremena sredinom i krajem osamdesetih kada je Opatija doslovce gorjela vikendom, u to vrijeme je egzistiralo desetak disco klubova na potezu od Preluka do Medveje, bile su pune terase opatijskih hotela i puno mladih ljudi iz svih dijelova svijeta.
Na početku dok još nismo posjećivali diskoteke u ljetnom periodu je obavezno svaki dan bilo na repertoaru kupanje na starom kupalištu Jadran na Lidu u sklopu kojeg je bio kultni caffe bar “Toni” gdje smo provodili dvije trećine dana a navečer obavezno “švercanje” na ljetnu pozornicu gdje uopće nije bilo bitno koji film igra…
Kasnije kada sam imao nekakvih 16,17 godina krenuli smo u disco klubove pri čemu najljepše uspomene vežem uz legendarnu Madonu i 72 gdje sam, i to ne samo ja , proveo najljepše godine života.
Što se tiče sporta u to vrijeme mi smo veliki dio vremena provodili na igralištima igrajući nogomet, košarku, vozeći bicikle dok danas djeca pored kompjutora i raznih igrica nemaju volje za to što se reflektira i na sport u cjelini.
Danijel Liber

Danijel Liber


Nikola Cvjetović
…a kafe su s nama popili: Slavica Mrkić Modrić, Mladen Sinožić, Marijana Kalčić Grlaš, Ines Greblo, Riccardo Staraj, Sandi Krstinić i Neven Varljen.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net