‘Nogu pred nogu’ put Majevog vrha

admin 13 years ago Naš kraj

…poseban je doživljaj koračanje među kamenim suhozidima, kojima su omeđeni dolčići i šumski posjedi…

…na stupu visine 70-tak centimetara s jedne strane je natpis u dva reda ”I 1920“, a s druge strane ”J 1920“, govoreći tako s koje je strane od 1920. godine bila Italija, a s koje ondašnja Jugoslavija…

Kastav – Uputite li se u bilo koje godišnje doba u šetnju šumskim cestama, kolnim putevima ili pak šumskim stazicama šume Loza ona će svim izletnicima, šetačima, rekreativcima pružiti poseban doživljaj. Ovi zimski mjeseci, kada su krošnje stabala izgubile lišće možda su najljepše razdoblje za pješačenje na neki od lijepih razglednih vrhova, a ovoga puta predlažemo uspon na Majev vrh visok 411 metara.

Na Majev vrh može se doći iz više smjerova. Ako krećete iz centra Kastva najjednostavnije i najljepše je do Majeva vrha po šetnici ”puž“. Ova šetnica vodi zanimljivim predjelima šume Loza, prolazi kroz Eko stazu ”Loza“, obilazi jame ostatke nekadašnjih japnenica, simbole nekadašnje ”Rapalske granice“,penje se na Majev vrh, a potom se preko Belićeva brega vraća nazad u Kastav.

Za prelazak ove kružne staze potrebno je nekih stotinjak minuta hoda. U ovoj priči uputit ćemo vas na Majev vrh iz Spinčića, gdje se na proširenju pokraj trgovine ili kod boćališta može parkirati auto. Uz boćalište, asfaltiranom strmom cestom treba se popeti do kraja asfalta na ”vrh rebri“, kako i danas lokalno stanovništvo naziva ovu točku. Ako pogled skrenete unatrag on će vam sezati u dubinu na mjesto Spinčići, pa sve dalje do Kvarnerskog zaljeva. Put dalje nastavlja šumskom cestom, pokraj očuvanih suhozida i mnogih prezida i dolčića, koji su danas neobrađeni i zapušteni.

Spomen je to na nekadašnji način života, na vrijedne žuljave ruke kastavskih težaka, koji su obrađivali komadiće škrte zemlje ne bi li tako prehranili svoje mnogobrojne obitelji. Nakon 15-tak minuta hoda dolazimo na križanje šumskih cesta, one koja iz Spinčića vodi dalje prema šumi Lužina i one koja od sela Obadi vodi na Belićev breg i naprijed prema Kastvu. Tu se nalazi kameni križ na čijem postolju stoji natpis ”USPOMENA NA MIR 1918.“ U narodu se ovaj lokalitet naziva ”pul križa“, a upravo tu se dolazi na trasu šetnice ”Puž“ kojom ćemo nastaviti u smjeru Majeva vrha.

U neposrednoj blizini križanja nalazi se na 362 metra nadmorske visine odmorište s drvenim stolom i klupama nazvano ”Spinčićev breg“. Nekoliko koraka dalje stoji betonska cisterna, uz koju se nekad prema pričanjima starijih, nalazila drvena baraka u kojoj su bili smješteni jugoslavenski graničari. Putokaz pokazuje da nam od ovog odmorišta do Majeva vrha treba još 25 minuta hoda. Šumska cesta ovdje prelazi u uži kolni put, a ubrzo potom i u šumsku stazu koja vijuga između brojnih dolaca i vrtača.

Ovaj dio staze je možda i najljepši jer je poseban doživljaj koračanje među kamenim suhozidima, kojima su omeđeni dolčići i šumski posjedi. Koliko je samo kapi znoja proliveno i truda i muke uloženo u izgradnju stotina i stotina metara kamenih suhozida, koji još uvijek odolijevaju vremenu. U šumama prevladavaju stabla hrasta i jasena, a brojno osušeno drveće i srušena stabla prolaznicima daju do znanja da o njima više nitko ne brine, da ih nitko ne čisti i ne održava. Na jednoj maloj čistini, na povišenju stoji betonska stražarnica i granični betonski stup međaš iz 1920. godine.

Na stupu visine 70-tak centimetara s jedne strane je natpis u dva reda ”I 1920“, a s druge strane ”J 1920“, govoreći tako s koje je strane od 1920. godine bila Italija, a s koje ondašnja Jugoslavija. Stup ima i oznake ”69“ i rimski broj ”VII“, koji u biti predstavlja broj stupića u određenom području. Zanimljivost je svakog ovog graničnog stupa da na svojoj glavi ima crtama označen smjer gdje se nalazi slijedeći granični kamen.

Pri uređenju šetnice ”puž“ ovdje je postavljena informativna tabla ”RAPALSKA GRANICA“ s prikazom granice i natpisom na četiri jezika u kojem između ostalog stoji: ”Rapalskim ugovorom sklopljenim 12. XI. 1920. godine, nakon Mirovne konferencije u Parizu (1919.) dogovorena je granica između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS. Kastavština je podijeljena na dva dijela i odcjepljena od Istre.“

Približavajući se Majevu vrhu, kao bitnoj razglednoj točki, predlažemo da ponekad skrenete sa staze i pratite kamene granične stupove prema rimskim brojevima VI, V, IV… i tako sve do broja I, koji se nalazi na stijenama Majeva vrha. Zemljana staza obilazi sa sjeverne strane stjenovite obronke Majeva vrha, a bezgraničnu tišinu prekidat će vam jedino zvuk šuštanja otpalog lišća pod vašim nogama.

Vrh je sada već vrlo blizu, još samo nekoliko koraka i evo izlaza iz šume na stjenovitu glavicu na čijoj najvišoj točki stoji još jedan granični stup. On sadrži sve one oznake kao i drugi betonski međaši, ali je veći od njih i nema na sebi rimskog rednog broja.

Očito je to znak da je ovo neka strateški važna točka, a da je tome tako osvjedočit ćete se čim malo bolje pogledate okolinu. Prema jugu pogled puca direktno na kastavski zvonik, kojeg danas nagrđuje metalni stup dalekovoda. Upravo sad kad je šuma bez lišća prelijepo je s vrha promatrati okruženje.

Pogledi sežu u daljinu , prema istoku sve do zasnježenih vrhova Grobničkih Alpi i Velebita, na jug do Kvarnerskih otoka, a na zapad do Učke i Ćićarije. Kroz krošnje stabala posebno je zanimljiv pogled na istočni dio Kastavštine, koji je danas napučen mnogobrojnim kućama. Vrijedi ovdje posjesti se na neki od kamenova i uživati u prekrasnom okolišu, a oni koji su željni malo avanture neka nakratko odlutaju među stijene Majeva vrha u potrazi za nekim čudnovatim oblikom izbrazdanih stijena ili nekim drugim zanimljivim detaljem koji je stvorila priroda.

Natrag se treba vratiti istim putem sve do križanja ”pul križa“, a onda preporučamo posjet napuštenom selu Cari, do kojeg treba nekih 10-tak minuta hoda od šumske ceste. Prolazi se uz podzidanu lokvu s vodom, šternu, te kamene suhozide i prezide, koji iz godine u godinu sve teže odolijevaju zubu vremena i bujnoj vegetaciji koja ih prožima.

Na informativnoj ploči ”Cari” između ostalog stoji zapisano: ”Napušteno selo Cari karakterističan je primjer nekadašnjeg narodnog graditeljstva u Kastavštini. ”Grunat“ su činile kuće za stanovanje uz koje su bili izgrađeni ”skadnji“ za životinje i sijeno, a ”umejak“, plodna obradiva zemlja, stvoren je krčenjem šume, podzidavanjem i prezidavanjem krškog tla, nanošenjem zemlje na lijehe i male njive uz rubove šume, oko ponikvi, vrtača i dolaca.“

Posljednji stanovnik Cari, Ivan Spinčić – Ive Carov, napustio je selo 1943. i otišao u partizane, kad se vratio zgrade su već bile polusrušene uslijed neodržavanja. Danas su sve zgrade urušene i u izrazito lošem stanju, a na to je osim ”zuba vremena“ značajan i ljudski utjecaj, jer su skinute i otuđene mnoge kamene ”erte“ oko prozora i vrata. Na zgradi koja je služila za stanovanje naziru se ostaci ”tornice“ – dodatnog dijela kuće polukružnog oblika u kojem se nalazilo ognjišće s otvorenom vatrom. U blizini je još jedna šterna s betonskim grlom.

Radi se o vrlo zanimljivom kompleksu, koji je usprkos lošem stanju vrijedno pogledati, a još bi bilo vrjednije kad bi se iznašao načina da se ovaj kompleks uredi i obnovi, kao spomenik nekadašnjem teškom
životu ljudi u Kastavštini.

Od Cari vam još preostaje 15-tak minuta spusta, najprije šumskim puteljkom do šumske ceste, a potom dalje do Spinčića – početne točke naše današnje šetnje. Preporučujemo vam da iskoristite nekoliko sati slobodnog vremena za šetnju po svježem zraku do Majevog vrha, a usput posjetite i selo Cari, sigurno nećete požaliti…

Dean Jurčić / Liburnija.net
___________________________________________________________________________________________
Liburnija.net; Vaše online novosti iz Liburnije – Opatija, Kastav, Matulji, Lovran i Mošćenička Draga

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net