Novogodišnja halucinacija Davora Žica (umjesto čestitke)

Zapalio je cigaretu par sekundi nakon ponoći, oborivši rekord u kršenju novogodišnjih odluka. Dugo je ispuštao dim kroz nosnice, sve dok nije postao svjestan da je nikotinsko peckanje na vrhu njegova grla nestalo, i da je bijeli dim koji ispred sebe vidi tek topla para iz njegovih pluća koja se kondenzirala u dodiru s hladnim zimskim zrakom.

– Jebote, Nova godina, a? Znaš šta mi nije jasno? Koji je jebeni kreten stavio Novu godinu usred zime? To fakat nema nikakvog smisla, jučer zima, danas zima, sve crkava i umire od hladnoće, a mi slavimo novi početak. Bolje bi bilo da se držimo tradicije starih Slavena, pa da u novu godinu krećemo početkom proljeća, kad to simbolički puno bolje leži. Tamo negdje, oko prvog apr – započeo je svoj monolog, no prije nego što se zapravo zagrijao za raspravu, skliznuo mu je lakat s kamenog šanka i stropoštao se posred poda, udarivši čelom o beton. Bilo je potpuno jasno – pijan je kao majka zemlja…

– Koju pizdu materinu uopće slavimo tu Novu godinu? Koje je to točno postignuće koje obilježavamo? To što smo jedan reklamni kalendar zamijenili drugim? To što se uvode fiskalne blagajne? Novi početak? Jebote novi početak ako je sve po starom – galamio je s poda, uzalud pokušavajući pronaći dovoljno snage u klimavim nogama da se uspravi do šanka gdje ga je čekalo pivo i pelinkovac. Nakon nekog vremena odustao je, sklupčao se u polu-sjedeći, polu-ležeći položaj oslonjen na konstrukciju šanka, te opipao toplu smjesu koja mu je curila niz obraze. Neko vrijeme proveo je fokusirajući krvave prste, da bi ih potom oblizao mljackajući jezikom.

– Uzmite i pijte svi, ovo je kalež moje krvi, koja se je prolila zbog vas – govorio je stopalima ljudi koji su se grlili razmjenjujući čestitike i proslavljajući ”najluđu noć u godini”. Nitko se nije pridružio u zdravici. Uspio se nekako osoviti na noge, ali mu klecava koljena nisu dugo zadržala stabilnost. U pokušaju da zadobije ravnotežu, zateturao je par koraka i zubima zagrebao zid. Ostao je ležati neko vrijeme, sve dok ga nije razbudila kišica što je počela sipiti. Koncert je bio gotov, ljudi su se polako spremali kućama, i nitko nije bio previše zainteresiran da pažnju posveti pijanom manijaku što se čitavu večer svađao sa zrakom.

– I što da se onda čestita, kad je sve u kurcu? Čestitam što ćete izgubiti posao? Baš sam sretan što nemate novaca za otplatu kredita? I nadam se da će biti više izbora u kontejnerima? Sve najbolje! Ha, ha, ha – cerekao se luđački mašući rukama po zraku, pokušavajući rastvoriti kapke sljepljene od zgrušane krvi. Pljunuo je u ruku i protrljao oči…

– Napiši nešto tipično atipično… Smislit ćeš već nešto, samo par floskula poredaj u smislene rečenice… Čitatelji to očekuju… Jebote, k’o da je lako smišljati pizdarije iz godine u godinu! I šta da se napiše u takvoj čestitki? Preživjeli ste još jednu godinu? Bravo, bravo! Doista fantastičan uspjeh u ovo vrijeme. Oh, čestitamo, gradska/općinska vlast je zadužila vašu djecu? K’o ih jebe, sami su ih birali! Jebena novogodišnja čestitka… Tko to uopće čita – uzviknuo je i ispovraćao poluprobavljenu francusku salatu po čitavoj prednjoj strani mokre zelene jakne.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net