Opatija – europsko ”sajmište“ medicinskih ideja i patenata

Tramvaj pred Mandrijom

Za Liburnija.net piše dr. sc. Amir Muzur

Tko danas kao turist siđe s autobusa na opatijskoj Slatini, preskačući lokve asfaltne neravni i zahrđale lance oduvijek ”privremenog“ parkirališta, teško da može zamisliti da je to isto naselje još prije nepunih stotinu godina bilo stjecištem europske aristokratske, političke i umjetničke elite. Zahvaljujući prvenstveno (ali ne i isključivo) trima figurama – dvojici rođenim Bečanima, generalnom direktoru Društva južnih željeznica, Friedrichu Juliusu Schüleru, i predsjedavajućem Lječilišnog povjerenstva (od 1899.) Juliusu Glaxu, te Vološćaku, gradonačelniku (od 1895.) Andriji Štangeru – Opatija je u tri desetljeća svog zasad najvećeg uspona (1884.-1914.) izgradila više desetina hotela i vila, uredila nekoliko prvorazrednih parkova, riješila pitanje odvoza i spaljivanja smeća (na Preluci), elektrifikaciju, telefoniju, vodovod i kanalizaciju (barem za glavnu ulicu), lokalni transport (tramvaj, koji je od 1908. vozio od Matulja do Lovrana), groblje i, uopće, infrastrukturu koja je u ta vremena smatrana uzornom.

Sve to bilo je u službi glavne gospodarske orijentacije tadašnje Opatije – zdravstvenog, lječilišnog, medicinskog turizma ili velnesa. Postavši 1889., posebnim zakonom s potpisima cara Franje Josipa I. i premijera grofa Taaffea, i službeno ”kurortom“, Opatija se našla pred problemom pred kojim se nalaze manje-više svi ambiciozni poduzetnici svih vremena: kako se izboriti za vlastitu nišu na prezasićenom tržištu, privući pažnju i zasjeniti konkurenciju.

Julius Glax

Treba reći da je Opatija vrhunski odgovorila na ovaj izazov: zahvaljujući agresivnom lobiranju, botaničarske i putopisačke priče o opatijskom djevičanskom gaju čitale su se u svim boljim bečkim salonima, a serija autoritarnih liječnika kalibra Schröttera von Kristellija, osnivača prve laringologijske katedre na svijetu, Virchowa, Billrotha, Felicea Giacicha, pionira pomorske medicine i tolikih drugih, dokazivala je u svojim izvješćima ljekovite učinke opatijskog morskog aerosola i propagirala u svojim pismima vlastito oduševljenje ovdašnjom klimom i vegetacijom. Rezultat ovakve kampanje bilo je probijanje Opatije na drugo mjesto po posjećenosti među k. u. k. destinacijama (prvo su zadržali Karlovy Vary), posjet nekoliko careva, kraljeva, prinčeva, stjecanje ili građenje vila nekih četrdesetak grofovskih i vojvodskih familija koje i danas ”drmaju“ Europom, boravci barem sedam nobelovaca (Einstein), pisaca (Joyce, Čehov), kompozitora (Mahler, Puccini), boksača (Carnera), opernih pjevača (Gigli), plesačica (Duncanova), komičara (Chaplin), da ne govorimo o sastancima na vrhu u koje su bile uprte oči čitavog informiranog svijeta (Franjo Josip i Vilim). Last but not least, preporuke Opatije kao idealnog mjesta za liječenje živaca i drugih boli mogle su se čuti diljem europskih ordinacija, pa i u onoj bečkog profesora Sigmunda Freuda.

Leo Sternbach

Na tako ”pripremljeni“ teren jasno je da su počele pristizati desetine liječnika iz srednje i istočne Europe i otvarati specijalističke sanatorije i ordinacije. Među prvima je, još 1884., ordinaciju otvorio mađarski Židov Albert Szemere (1846.-1922.), a prvi sanatorij (Quisisana, danas hotel Opatija), ako ne računamo Quarnero/Kvarner, podigao je Ignaz Schwarz kapitalom svog tasta, štajerskog pivničara Reininghausa.

U probijanju Opatije na lječilišne karte Europe, ali i u vlastitom proboju na dinamičnoj internoj opatijskoj ”tržnici“, liječnici i ljekarnici pokazivali su visok stupanj domišljatosti i mara. (Da je Opatija znala poslužiti kao poligon za testiranje i nemedicinskih inovacija, dokaz je priča o prijeporu oko uvođenu napona od 750 V, jedinstvenog u Monarhiji, za potrebe tramvaja 1908.)

Franz Tripold (1865.- poslije 1945.), Glaxov zet i osnivač Dobrovoljačkog vatrogasnog i spasilačkog društva, svakodnevno je pratio temperature zraka i mora, bilježio ih i referirao o njima u raznim časopisima i forumima, dokazujući jedinstvenost opatijske klime. Kálmán Szegő (1863.-1933.), pedijatar i pedopsiholog, vodio je dječji sanatorij (danas kompleks hotela Belveder) i objavljivao originalne teze o odgoju djece (koje su uključivale zabranu čitanja novina i izlaganja vlastitog mišljenja). Stephan Isor Stein (1864.-nakon 1935.) otvorio je 1904. ”Opatijski medicinsko-mehanički Zanderov institut i lječilišni pogon“ u vili Dora alias Stein, po uzoru na dvjestotinjak sličnih diljem svijeta. Ovaj je ”institut“ nudio čitav niz sprava za aktivnu i pasivnu tjelovježbu i masažu, već prema doktrini švedskog liječnika i nastavnika gimnastike Gustava Zandera. Da su i domaći sinci znali biti duhoviti, otkriva, nešto kasniji, doduše, izum Ante Grgurine (1877.-1957.), studenta i docenta Medicinskog fakulteta u Grazu i direktora riječke Gradske bolnice, koji će 1927., na ”Liječničkom tjednu“ održanom u Opatiji, izložiti svoju metodu ”hipselofonije“ pri pregledu plućnih bolesnika, kojom se mogu otkriti pleuralni izljev i druge anomalije koje mijenjaju kvalitetu zvuka dobivena grebanjem na prednjoj stijenci prsišta i osluškivanoga na stražnjoj. Spomenimo i da je drugi jedan domaći izumitelj, Viktor Finderle (1902.-1964.), koji će mnogo kasnije, 1952. patentirati vakuum-ekstraktor u porodništvu, od 1928. do Drugoga svjetskoga rata radio u Voloskom.

Aqua maris

Nekada se, iza blještavih kulisa, radilo tek o brzom reagiranju na pomodarske trendove Europe ili svijeta: Opatija je, tako, angažirala Maxa Josepha Örtela, bavarskog profesora i internista, da je premjeri i ustroji kao Terrain-Curort, što je značilo uređenje kilometara i kilometara obalnog puta i šumskih staza podijeljenih prema nagibu i preporučanih raznim kategorijama srčanih bolesnika. U Opatiji je bilo moguće uživati u ”Freiluftkurama“ (aerobiku, rekli bismo danas), najrazličitijim dijetetskim tretmanima (recimo, kure kefirom ili grožđem: na Voloskom je postojao i specijalizirani sanatorij za ”terapiju“ ove vrste, pod vodstvom Béle von Gámána), najmaštovitijim masažama (o masaži Thure-Brandt ne smijemo ni govoriti pred finijom publikom) i najmodernijim kupkama (turskim, finskim, škotskim, svjetlošću, ozonom, dvokomornim i četverokomornim, Finsenovim itd., itd., itd.).

Među najuspješnijim opatijskim liječničkim inovatorima svakako je bio Géza Fodor (1867.-1927.). S poviješću peštanskog studenta (diplomirao 1889.), asistenta na Koranyijevoj klinici, docenta i savjetnika mađarskih državnih željeznica i pošte, Fodor je u Opatiju stigao oko 1898., tražeći bolju klimu za svoj ”teški pleuritis“, ali se brzo aktivirao na opatijskoj sceni, pokrenuvši časopis Zentralblatt für Thalassotherapie (1910.) i uređenje akvarija te postavši stalnim članom Lječilišnog povjerenstva i drugih tijela. U vrijeme Prvog svjetskoga rata seli u Zagreb, radi u vojno-posadnoj bolnici, potom kao nadliječnik direkcije državne željeznice. Znanstveni interes ponajprije ga je vezao za dijabetes i analizu mokraće, ali će u Opatiji ostati upamćen prije svega po patentu nazvanom Marina-Trinkukur, koji je prodavao u svojoj ordinaciji u vili Fodor (alias Camilla). Radilo se samo o filtriranoj i steriliziranoj morskoj vodi impregniranoj ugljičnim dioksidom, ali se o njoj govorilo kao o panaceji koju treba razrijediti, dodavati žlicom u mlijeko, koja kod proljeva djeluje ako se uzima topla, a inače pri sobnoj temperaturi, koja je osobito učinkovita kod dijabetesa i tuberkuloze itd. Nije li izotonizirana Aqua maris ”Jadran“ – Galenskog laboratorija našeg vremena logičan i kuriozan nastavak Fodorove tradicije?

Max Joseph Örtel

Još veći stupanj originalnosti pokazali su, očekivano, opatijski ljekarnici. Svjetsku slavu dosegao je Leo Henryk Sternbach (1908.-2005.), izumitelj diazepama (Valiuma, Apaurina) i drugih benzodiazepina i lijekova (izumit će ih, naravno, dugo nakon što napusti Opatiju). Leo Henryk Sternbach rodio se u Opatiji, polazio ovdje osnovnu njemačku školu, a u vrijeme Prvog svjetskoga rata, u oskudici koja nije dozvoljavala zapošljavanje pomoćnika, pomagao ocu, ljekarniku, u obiteljskoj apoteci. S trinaest će godina zauvijek odseliti iz Opatije – najprije u Villach, onda u Graz, potom u Bielsko-Bialu i Krakov (gdje će diplomirati), a 1941. sklonit će se pred nacistima u Montclair u New Jerseyju u SAD-u, gdje će u dubokoj starosti dočekati i preseljenje na bolji svijet.

Otac izumitelja Valiuma za lokalnu ljekarničku povijest nije manje interesantan: Michael Abraham Sternbach, Židov rodom iz Galicije, po riječima vlastitog sina, ”poslan je na studij farmacije vjerojatno zato što je bio slab đak, budući da je farmacija trajala samo tri godine“. Diplomiravši u Lvovu, radio je kratko u Krakovu, a potom otvorio ljekarnu u ekspandirajućoj Opatiji, gdje je upoznao i 1907. oženio mađarsku Židovku Pirošku-Piri Cohn, koja je bila dolazila u Opatiju u vilu svojih roditelja. Sternbachovi su u Opatiji ljekarnu kupili od Kromira & Poriza, a izgleda da su je vodili, barem u početku, zajedno s Camusom, i to u prostoru kompleksa bazara Mandria (na mjestu današnje kavane zatvorenog hotela Paris). U ovom je bazaru djelovala još i pošta (do 1913.), restoran Barbini, Husova košer-mesnica, Körausova staklarija, kao i trgovine suvenirima Palestinaca Abu-Khalila i Kadischeva muzikalijama. Sternbachovi su, pak, živjeli pedesetak metara niže, na glavnoj ulici, u unajmljenom četverosobnom stanu u vili koja je nosila ime Jadran odnosno Gemma. Osim po predsjedanju opatijskom Židovskom općinom (od 1923. do napuštanja Opatije i preseljenja u Krakov, ljeti 1926., pod pritiskom talijanske uprave i loše ekonomske situacije), Sternbach Stariji ostat će zapamćen po patentiranju pastila na bazi ovolecitina (Ovol; danas prihvaćen kao bezopasan ali i neučinkovit dodatak hrani), kao i po drugom svom izumu, Laurolu, ”opatijskoj rakiji s morskom vodom“, baziranoj na ekstraktu lovorovog lišća i propisivanoj za dermatološki tretman reumatizma, ublažavanje boli, smirivanje živaca, otvrdnuće kože, ispiranje ustiju, njegovanje kose i protiv uboda komaraca.

ThalassoTherapia - Opatija

Svoje mjesto pod opatijskim i europskim ljekarničkim suncem tražili su i Mađar Béla Erényi (1872.-1935.), sa svojim pripravkom Diana Franzbranntwein, rakiji nazvanoj po imenu apoteke u Pešti u kojoj je ranije bio radio. Erényi je u Opatiju stigao tek nakon Prvog svjetskoga rata i otvorio ljekarnu u zgradi sadašnjeg hotela Residenz.

I nakon te, prve, zlatne ere u povijesti Opatije, događalo se da netko svojom inovativnošću pogura kotač čitavog grada naglo naprijed. Čedomil Plavšić (1902.-1987.), osnivač Thalassotherapije, uveo je revolucionaran aktivan pristup u rehabilitaciji bolesnika s preboljelim srčanim infarktom i priskrbio projekte i suradnju američkog Ministarstva zdravstva i Svjetske zdravstvene organizacije, a njegov je prvi suradnik, Krunoslav Turkulin, ustrojio prvi kardio-pulmološki laboratorij u tadašnjoj Jugoslaviji. Nije na Opatiji, stoga, da se prepusti plakanju i oplakivanju ”dobrijeh dana“: bilo bi dovoljno da shvati kako i koliko može na bogatoj tradiciji inovativnosti u ljekarništvu i medicini dograđivati vlastiti, pomalo zanemareni, imidž.

Liburnija.net: Ospedale @ Volosca

Liburnija.net: Ospedale @ Volosca

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net