Otvorenje izložbe Refleksije: Ferenczi Zsuzsa i Orosz Károly predstavit će se lovranskoj publici
Ferenczi Zsuzsa je umjetnica tapiserija i goblena, dok je Orosz Károly keramičar i samouki kipar…
Lovran – Otvorenje izložbe Refleksije umjetnika iz pobratimljenoga XVII. Okruga Grada Budimpešte održat će se ovog petka, 1. lipnja u 19 sati u Galeriji Laurus.
Ferenczi Zsuzsa je umjetnica tapiserija i goblena. Rođena je u Budimpešti 1960. godine. Završila je Gimnaziju primijenjenih umjetnosti tekstilnoga smjera. U svom umjetničkom stvaralaštvu najviše je posvećena kreiranju zidnih tapiserija na okomitom razboju. Sama boja niti, spaja ih i tako dobiva željene nijanse. Kako sama kaže, tkanje tapiserija je dugotrajan i težak posao od više mjeseci, čak i godina, jer nerijetko tijekom stvaranja mijenja svoje zamisli. Stoga svaku fazu rada dokumentira fotografijom. Fotografija je isto tako njena ljubav, njena preokupacija: Sklona je biti drugačija, inventivna s elementima istraživačke znatiželje i kako sama kaže: “Fotoaparat prodire u unutrašnjost viđenog i pruža nam dotad neviđene forme struktura.” Stoga u nekim umjetničkim radovima bijelu boju postiže na način, da je tiska na površinu kromiranog čelika, koja reflektira igru boja i sliku okoline. Primjena takve tehnike omogućava reproduciranje i mijenjanje dimenzija slika. Fotografije nisu klasično dokumentarne, nego na osebujan način prikazuju predmete, forme, svjetlo. Umjetnica Ferenci Zsuzsa bavi se još i izradom goblena, slikarstvom, ilustracijama, bakropisom. Od 1993. je u braku s kiparom i keramičarom Orosz Károlyem. Sretno se dopunjavanju u zajedničkom i samostalnom umjetničkom stvaranju što potvrđuje više od stotinu zajedničkih izložbi, kako u Mađarskoj, tako i u cijeloj Europi.
Orosz Károly je keramičar i samouki kipar. Rođen je 1956. u gradiću Beretyóújfalu. Nakon mature na Tehničkoj školi radio je sedam godina u mađarskoj zrakoplovnoj kompaniji, no s vremenom se je sve više posvećivao proučavanju narodne umjetnosti, posebno keramike rumunjske pokrajine Transilvanije (mađarski naziv Erdelj). Uz to je proučavao i stručnu literaturu, tako da je upravo na tragu narodne umjetnosti razvijao vlastiti izričaj i tehniku odabravši keramiku kao „najpodatniju“ primijenjenu umjetnost. O svom radu kaže: “Pronašao sam kristalnu glazuru s formama snježnih pahuljica, koje nastaju u procesu kontroliranog hlađenja. Ta tehnika je jedinstvena u svijetu. Kasnije sam se počeo baviti kiparstvom kao i proučavanjem spoja prirodnih znanosti i umjetnosti. Stvaram mobilne skulpture s polariziranim svjetlom, a izrađujem ih od kromiranih čeličnih ploča skrojenih laserom. Bavim se izradom skulptura od bronce, reljefa te reklamnom grafikom.” 1997. godine oboje umjetnika primljeno je u Udrugu kreativnih umjetnika Mađarske.
N. Cvjetović / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net