RAZGOVOR Ivana Eterović: Lijep je osjećaj biti nagrađen priznanjem za svoj rad, posebno zato što je volonterski rad često nevidljiv

Nikola Cvjetović 3 years ago Novosti

— Ovakva su priznanja jak poticaj za nastavak rada u trenucima malodušja koji se s vremena na vrijeme mogu pojaviti. Hvala najprije Izvršnom odboru Planinarskog društva „Opatija“ na prijavi, a onda i članovima povjerenstva na dodjeli priznanja, istaknula je Ivana.

Opatija – Povodom Međunarodnog dana volontera, Udruga Žmergo, Gradsko društvo Crvenog križa Opatija i Udruga za razvoj kulture mladih Kulturni front dodjeljuju priznanja najboljim volonterima Liburnije u 2020. godini u desetak kategorija, s ciljem promocije i razvoja volonterstva, prepoznatljivosti volontera i vrednovanja njihovog doprinosa zajednici, sukladno Natječaju za najvolontere Liburnije “VoLi”. U čak tri kategorije titule ‘najvolonterke‘ pokupila je vrijedna Ivana Eterović iz Planinarskog društva Opatija, što je ujedno i bio povod za naš razgovor.

Proglašena si za volonterku godine na području Liburnije. Kakav je osjećaj dobiti ovo sjajno priznanje?
Ivana Eterović: Iako nitko od nas koji se bavimo volonterskim radom ni ne pomišlja na to da bi za to mogao dobiti kakvo priznanje, moram priznati da je lijep osjećaj biti nagrađen takvim priznanjem za svoj rad, posebno zato što je volonterski rad često nevidljiv. Ovakva su priznanja jak poticaj za nastavak rada u trenucima malodušja koji se s vremena na vrijeme mogu pojaviti. Hvala najprije Izvršnom odboru Planinarskog društva „Opatija“ na prijavi, a onda i članovima povjerenstva na dodjeli priznanja.

Osim najvolonterke Liburnije, također pripala ti je titula Koordinatorice volontiranja i Volonterke Lovrana?
Ivana Eterović: Najaktivnija sam u opatijskom planinarskom društvu, gdje sam kao predsjednica stalno uključena u koordiniranje njegova rada i volontera, ali živim u Lovranu, gdje već deset godina volontiram i u Katedri Čakavskoga sabora Lovran. Povremeno se uključujem i u rad drugih udruga s područja Liburnije i bliže okolice.

Kako si se odlučila za volontiranje, odnosno što ti je bio ‘okidač’ za izdvajanje svog slobodnog vremena u korist zajednice?
Ivana Eterović: Kada sam se učlanjivala u udruge u kojima danas volontiram, nisam odmah imala planove o volonterskom radu, nego je volontiranje došlo nekako prirodno. S vremenom sam vidjela da svojim znanjima, sposobnostima i vještinama mogu pridonijeti unapređenju rada tih udruga, pa su broj utrošenih volonterskih sati i opseg aktivnosti počeli sve više rasti. Kada čovjek radi ono što voli, ništa mu nije teško, iako treba pripaziti da se u tome ne pretjera.

Koje aktivnosti provodiš u volonterskom statusu?

Ivana Eterović: U Planinarskom društvu „Opatija“ sudjelujem u školovanju djece, mladih i odraslih kao voditeljica male planinarske škole i jedan od predavača na općoj planinarskoj školi, vodič sam društvenih izleta, sudjelujem u uređenju planinarskih putova i staza te u izdavačkim i promidžbenim aktivnostima, bavim se osmišljavanjem i prijavom projekata te pripremom projektne dokumentacije. U Katedri Čakavskoga sabora Lovran bavim se uredničkim radom kao glavna urednica znanstvenoga časopisa Zbornik Lovranšćine i članica Uredništva književne biblioteke Liburnijski lapiš te sudjelujem u organizaciji znanstvenih i stručnih skupova.

Kako naše društvo doživljava volontere? Kakva su tvoja iskustva?
Ivana Eterović: U objema udrugama u kojima sam najaktivnija uspjeli smo uspostaviti dobru suradnju s institucijama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini (Grad Opatija, Općina Lovran, Javna ustanova „Park prirode Učka“, Istarski planinarski savez, Hrvatski planinarski savez), koja uspješno traje već godinama. Svi se oni trude podržati naš rad u najvećoj mogućoj mjeri. Ipak, imala sam i negativnih iskustava. Neki misle da volonteri rade to što rade samo iz koristoljublja i ne razumiju da je materijalna korist nešto što nas najmanje zanima. Umjesto da cijene to što svoje slobodno vrijeme ulažemo u korist zajednice, katkad smo dovedeni u položaj da moramo dokazivati svoje dobre namjere.

Izdvoji jedan detalj ili anegdotu koja ti se u volonterskoj ulozi najviše urezala u sjećanje?
Ivana Eterović: Kada smo pokretali prvu malu planinarsku školu 2016. godine, nitko od nas nije mogao ni sanjati o tome kakav će uspjeh ona polučiti. Iako je prethodno bilo pokušaja da se djeca u većem broju uključe u rad našeg društva, sustavan rad s djecom i mladima zamro je davno prije, nakon smrti bračnog para Jelušić. Na završetku drugog ili trećeg izleta male škole, kada smo se vraćali u planinarski dom na Poklonu, srce mi je bilo puno kad sam vidjela ozarena dječja lica, zadovoljne roditelje jer su im djeca sretna i starije planinare sretne što se djeca i mladi nakon mnogo godina vraćaju u naš planinarski dom. U tom sam trenutku shvatila koliku promjenu unose ne samo u život djece i roditelja nego i planinarstvo općenito vrijeme i trud koje ulažemo svi mi vodiči, ali i ostali aktivni članovi. Djeca i mladi unijeli su novu energiju u naše planinarsko društvo i danas tu djecu doživljavamo u punom smislu riječi kao svoju, pogotovo one koji su ostali aktivni, pa u šali često znam reći da su to moja lažna djeca.

I tvoje matično društvo, Planinarsko društvo Opatija ponijelo je titulu Volonterske organizacije. Po tome ispada da je Poklon pogodno volontersko ishodište? I kojim aktivnostima ste zaslužili ovu titulu?
Ivana Eterović: Tako je, Planinarsko društvo „Opatija“, koje upravo ove godine slavi svoj 70. rođendan, ponijelo je titulu najbolje volonterske organizacije, na što sam kao njegova predsjednica osobito ponosna. Temelj njegova rada, kao i ostalih neprofitnih organizacija, isključivo je volonterski rad. Pravo je zadovoljstvo i čast voditi takvu udrugu i Izvršni je odbor zahvalan svima koji svoje slobodno vrijeme tako nesebično ulažu u boljitak Društva. Danas brojimo više od 250 članova, od kojih nisu svi aktivni, ali oni koji jesu uključeni su u brojne aktivnosti: vođenje izleta, održavanje planinarskog doma na Poklonu, uređivanje planinarskih putova i staza, edukacija članstva, promidžbene i izdavačke aktivnosti, održavanje „hladnog pogona“ (vođenje administracije), osmišljavanje i prijava projekata i dr. Iako su trenutno zbog epidemiološke situacije društveni izleti zamrznuti, a planinarski dom na Poklonu zatvoren, pozivamo sve one koji bi nam se voljeli pridružiti da nam se slobodno jave.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net