[RAZGOVOR] Robert Perčić: Povećanje općinskih prihoda pametnim razvojem gospodarstva najveća je pomoć i za sport

– Svakako bi bilo dobro sportsku politiku iskoordinirati koliko je to moguće sa susjednim općinama i gradovima, jer ne treba na klubove istog sporta u susjedstvu gledati kao na konkurenciju već kao saveznika i priliku da se ostvare još bolji rezultati, istaknuo je Perčić.

Mattulji – Robert Perčić, predsjednik Nogometnog kluba Opatija i menadžer u najvećem svjetskom brodaru i jednoj od najvećih logističkih kompanija na svijetu – Maersk, dobro povezuje dvije javne djelatnosti koje često izazivaju najviše pažnje javnosti: sport i gospodarstvo. Razgovarali smo s njim o tome kakve su poveznice između te dvije društvene sfere, kakvi su potencijali Matulja u sportu i gospodarskom razvoju, ali i zbog čega je na ovim izborima podržao Vedrana Kinkelu kao kandidata za načelnika Općine Matulji.

Kao sportaš i kao gospodarstvenik, imate iskustva s dva velika područja nužna za kvalitetno funkcioniranje javnog života. Kako ocjenjujete situaciju u Matuljima u jednom, ali i drugom području?

Na prvi pogled moglo bi se reći da sport i gospodarstvo nemaju puno poveznica. No, bez jakog gospodarstva nema na žalost ni puno od sporta, čak ni za najmlađe, a kamo li na nekoj ozbiljnijoj razini. Kroz gospodarstvo se osiguravaju sredstva općine ili grada koja se onda usmjeravaju između ostaloga i u sport, kao i druge javne potrebe. Postojanje jakih i zdravih gospodarstvenika pomaže u financiranju sporta i kroz sponzorstva i donacije, tako da smatram da su te dvije grane usko povezane. Gospodarstvo u Matuljima leži na malim i srednjim poduzetnicima (ako isključimo sveprisutne trgovačke lance) kojima se treba olakšati u svakom pogledu. Jako puno stvari se danas može i mora digitalizirati i ubrzati kako bi se poduzetnici bavili poslom, a ne papirologijom. Kad smo kod sporta, puno toga se u općini napravilo u posljednje vrijeme (dvorana, amfiteatar s vanjskim igralištem), no puno toga još uvijek je na leđima entuzijasta i volontera. Sport mora biti pristupačan svima koji se njime želi baviti i općina mora osigurati da ne predstavlja prevelik izdatak roditeljima (trenutno je nerealno očekivati da će apsolutno sve biti besplatno). Kako dolazim iz masovnog sporta kakav je nogomet, mislim da je dobro podržati sve masovne sportove upravo zbog pristupačnosti i mogućnosti da se njime bavi veći broj djece odjednom. Svakako bi bilo dobro sportsku politiku iskoordinirati koliko je to moguće sa susjednim općinama i gradovima, jer ne treba na klubove istog sporta u susjedstvu gledati kao na konkurenciju već kao saveznika i priliku da se ostvare još bolji rezultati.

Miklavija je dugi niz godina isticana kao potencijalni zamašnjak lokalnog, ali i županijskog gospodarstva. Dok su u Bakru zonu Kukuljanovo „dizali“ uglavnom na trgovačkim centrima, Matulji pokušavaju ići drugim putem. Hoće li u tome uspjeti i hoće li se to dogoditi uskoro?

– O Miklaviji se priča kao o potencijalu već više od jednog desetljeća i na žalost, u proteklom se razdoblju nije uspjelo puno napraviti. Nedostajala je jasna vizija o tome u kojem smjeru se Miklavija želi razvijati, koje kapitalne projekte želimo na Miklaviji i na koji način to postići, na koja vrata pokucati i kako do tih vrata doći. Danas u poslovnom svijetu potencijalne investitore treba zainteresirati sa pripremljenim i razrađenim projektima, kalkulacijama i izračunima u kojima će i oni naći svoj interes a samim time se odlučiti za ulaganjem. Po mom mišljenju Miklaviju se mora pripremati u logističko-proizvodnom smjeru te iako blizina luke više nije ključan faktor za odabir lokacije, ona je svakako prednost koju moramo znati iskoristiti. Ako se u tome uspije a siguran sam da se može, Miklavija bi kroz 2 do 3 godine mogla biti jedna od većih regionalnih logističko-proizvodnih zona s nizom logističkih centara renomiranih svjetskih brendova i isto takvim proizvodnim pogonima iz kojih bi se proizvode plasiralo dalje po Europi.

Matulji su prepoznatljivi u brojnim sportovima, no dva koja su nekako bila najpopularnija su automobilizam i košarka. Koliko toga lokalna vlast može napraviti da pomogne sportašima? I kakva je vrsta pomoći uopće potrebna?

– Bio je tu još i rukomet, nemojmo to zaboraviti! Ipak mi je to bio prvi sport, igrao sam nekih godinu, dvije dana dok se klub „40 Box“ na žalost nije ugasio… Automobilizam je, čini mi se, u krvi naših ljudi oduvijek. Pamtim kao da je jučer bilo odlaske mog tate na Grobnik dok se još vozila velika nagrada bivše države, majica s logotipom HB, 8 na leđima i prezime CHILLI… Školsko igralište puno mladih, igrala se naizmjenice košarka i nogomet. Danas, iako su malo drugčija vremena sport je i dalje jednostavno ljubav, strast, način života. To nije samo igra ili zabava. Sport te nauči da se upornost isplati, ponekad je grub, ponekad darežljiv, nešto naučiš na lakši a nešto na teži način – uglavnom te pripremi na sve što će te kad tad dočekati u životu. Općina mora adekvatno, u okviru svojih mogućnosti, podržati sport iz proračuna i olakšati klubovima rad, pomoći im u osnovnim i esencijalnim stvarima da bi uopće egzistirali. Najviše će im pomoći tako da osigura sama sebi veće prihode kroz pametno gospodarenje svojim resursima. Matematika je jednostavna, što više općina ima to više može i dati sportu, kulturi, stanovnicima. S malim prihodima pretače se iz šupljeg u prazno i sve se svodi na obećanja koja se nikad ili rijetko izrealiziraju. Zadovoljni poslovni subjekti će biti voljni podržati lokalne klubove kada vide da su u njima marljivi i pošteni ljudi – a Matujci su takvi – koji na kraju krajeva rade za opće dobro jer uz roditelje i školu pripremaju djecu za buduće izazove. Na kraju, općina će pomoći sportu tako da odradi svoj dio posla maksimalno ozbiljno i posvećeno, osigura roditeljima osnovne uvjete (vrtić, priliku za normalan rad), gospodarstvenicima zdravu poslovnu klimu i tada vjerujem da ni uspjeh u sportu neće izostati.

Kakvi su gospodarski potencijali Matulja? Može li ova općina stvoriti preduvjete za zapošljavanje većeg broja ljudi, na kvalitetnim i dobro plaćenim poslovima? I što je za to potrebno?

– Po mom mišljenju može i mora. Da se ne zatvaramo, privući investitore, odnosno gospodarske partnere nije ni malo lak zadatak, potrebno je puno preduvjeta i pripreme da se realizira tako velik projekt kao što je Miklavlja i da on zaživi i profunkcionira u punom potencijalu. Potrebno je znati što se želi, po tome pripremiti zonu, pronaći adekvatnog partnera kojemu će se isto prezentirati i prikazati mu njegovu korist u svemu tome. Partnera treba pronaći, dočekat ćemo ga teško. Kad smo kod dobro plaćenih poslova, kako radim već dugi niz godina u velikoj korporaciji, imam možda drugačija iskustva – a to je da se dobro plaćeni poslovi ne dobivaju već se oni moraju zaslužiti i „bolja“ pozicija u firmi nije kraj već početak jer s tom pozicijom dolazi i veća odgovornost, time još više zadataka i tako bi trebalo biti svugdje. Svjestan sam da to kod nas možda nije slučaj baš kod svakog poslodavca da se dobri radnici nagrađuju i promoviraju iz niza razloga (ne samo jer se ne želi), no ako radna zona profunkcionira, otvore se nova radna mjesta, poveća obrt kapitala i potražnja za radnom snagom poraste, onda će se svaki poslodavac boriti za dobrog radnika i imat će sredstva za to. Svaki posao po mom mišljenju mora biti adekvatno plaćen i minimalna plaća mora osigurati dostojanstven život radniku. To će se postići samo rastom gospodarstva i većom potražnjom poslodavaca za radnicima. Zadovoljan radnik je dobar radnik, a onda je zadovoljan i poslodavac. Kada kod nas krene priča da smo mali i da nam je teško boriti se s velikima onda za primjer uvijek uzimam jednu malu Dansku koja je površinom manja od Hrvatske i s manje prirodnih resursa a tako je uspješna država s nizom svjetski poznatih brendova i tvrtki kao što su – Maersk, Jysk, LEGO, Carlsberg, Ecco, Pandora.. Tako da nije stvar u veličini već je stvar u ljudima koji odlučuju i kreiraju preduvjete za uspjeh. Ako se zadovoljavamo s malim stvarima, velike stvari se nikad neće dogoditi.

Na ovim izborima dali ste podršku Vedranu Kinkeli za načelnika Matulja. Što vidite kao njegove osnovne prednosti pred protukandidatima?

– Vedrana sam upoznao tako što me je on prvi kontaktirao kako bi s njim podijelio svoje mišljenje prvenstveno o Miklaviji, a onda i o ostalim temama koje se vežu uz matuljsku svakodnevicu. Od planiranih 30 minuta jutarnje kave ispalo je da imamo puno zajedničkih tema i ideja tako da je to potrajalo nešto duže i zadovoljstvo mi je podržati takvog kandidata u svakom pogledu. Ono što me se na prvu dojmilo kod njega je što svakom problemu pristupa racionalno. Sagledava cjelokupnu situaciju, traži različita mišljenja, cijeni mišljenja ljudi i stručnjaka iz druge domene i tek onda donosi zaključke. Brine ga praktički sve što brine i stanovnike Matulja. Jasno mu je da svako predizborno obećano „besplatno“ mora imati drugu stranu, a to je da ta ista sredstva treba uprihoditi kako bi općina i dalje funkcionirala. Ako do sad nije bilo besplatno, onda očito postoji i valjani razlog za to, jer u životu nema besplatnog: sve na kraju netko plati i slomi se preko nečijih leđa. Besplatno od njega se neće čuti pred izbore, a vidim i znam koliko mu je stalo da to ostvari i onda kaže e „mi smo“ (jer uspjeh dijeli s timom), a ne predizborno „ja ću“ koje se onda zaboravi. Pokazuje sve karakteristike modernog poslovnog lidera i po mom mišljenju je upravo to ono što je Matuljima do sad nedostajalo: mlad i ambiciozni lider koji će općinu voditi i razvijati na moderan način i polagati račune svom poslodavcu – stanovnicima Općine Matulji.

error: Content is protected !!