RAZGOVOR: Roland Vlahović – Dvije zlatne i dvije srebrne medalje moj su najveći uspjeh do sada

Roland Vlahović

Roland Vlahović

U makete brodova sam se zaljubio još u opatijskoj osnovnoj školi, gdje je profesor Tomac svakog četvrtka poslije podne radio s nas petero-šestero učenika koje je zanimao tadašnji tehnički odgoj. Svaki maketar ima neki svoj stil, a ja najviše volim brodove koji su otvoreni i vidi se kako je brod izgledao iznutra. To je i puno teže raditi, jer nema skrivanja, sve se vidi i u toj sam klasi C3 i najjači. Fotogaleriju koju je Roland snimio u Rusiji pogledajte na ovom linku

roland_vlahovic_kalinjigrad_rusija_brodomaketarstvo_4_01

Opatija – Prije petnaestak dana Opatijac s lovranskom adresom Roland Vlahović vratio se sa svjetskog prvenstva u brodomaketarstvu održanom u ruskom Kalinjingradu s titulom dvostrukog svjetskog prvaka i sa čak četiri medalje – dvije zlatne i dvije srebrne.

Na prvenstvu je sudjelovalo dvjestotinjak brodomaketara iz 15 zemalja s ukupno tristo maketa brodova, a Vlahović je nastupio sa četiri svoje makete te za svaku osvojio medalju. Zlatne medalje osvojio je u svojoj omiljenoj kategoriji C3A – brod u izgradnji, za makete brodova engleske kraljevske mornarice iz 1777. godine H.M.S. Pegasus i H.M.S. Alert, dok je srebrne medalje osvojio u kategoriji maketa na vesla i jedra s francuskim školskim brodom L’Etoile te u kategoriji plastičnih modela s engleskim ratnim brodom Warspite.

Svjetsko natjecanje brodomaketara svake dvije godine organizira međunarodna organizacija NAVIGA, a ove je godine održano u ruskom Kalinjingradu od 4. do 11. rujna. Na prvenstvu je sudjelovala i hrvatska reprezentacija s četiri predstavnika, a s Vlahovićem je u Rusiiji bio i mladi Riječanin Sandro Maljić, kojemu je Vlahović inače mentor.

Svjetskog prvaka smo upitali za dojmove iz Rusije, utiske sa Svjetskog prvenstva, kako se počeo baviti brodomaketarstvom te kako nastaje jedna maketa broda.

roland_vlahovic_kalinjigrad_rusija_brodomaketarstvo_01

Postigli ste veliki uspjeh na Svjetskom prvenstvu, kakva je bila konkurencija i kakvi su dojmovi s natjecanja?
Ovo je moj najveći uspjeh do sada, iako već imam i svjetske i europske medalje, 2012. godine osvojio sam titulu prvaka Europe u Rumunjskoj, 2014. godine titulu prvaka svijeta u Bugarskoj, a sada sam se iz Rusije vratio kao dvostruki svjetski prvak. Rusija je zemlja broj jedan u svijetu što se tiče brodomaketarstva i konkurencija u Kalinjingradu je bila na najvišem mogućem nivou. Tamo je bio i ruski brodomaketar Shevalyev koji je po mom mišljenju jedan od najboljih i prvi put sam ga vidio uživo te mi je jako laskalo što je znao za mene i moj rad i prvi mi je čestitao na medalji, još prije same dodjele odličja. Ponosan sam što sam pobijedio u Rusiji jer je tamo bilo mnogo domaćih natjecatelja koji su slovili za favorite.

Kako Vam se svidio Kalinjingrad te kakav je bio put, budući da je grad jako daleko, između Poljske i Litve, na Baltičkom moru?
Putovali smo 26 sati i bilo je prilično naporno. Najviše su nas“izmorili“ na ruskoj granici, gdje nisu bili dobro upoznati s procedurom uvoza, tj. izvoza maketa brodova, pa iako smo sve papire imali prevedene i ovjerene kod sudskog tumača, držali su nas na granici osam sati. U Kalinjingradu će se 2018. godine održati Svjetsko prvenstvo u nogometu, tako da su pripreme već u toku i puno toga se gradi i uređuje. Grad je pomalo sličan Rijeci, ima luku i kanale. Šoping centri su moderni kao i u velikim europskim gradovima, sve se može kupiti, a i vozni park im je jako dobar. Ljudi su jako ljubazni i lako smo se sporazumjeli, iako oni baš i ne govore strane jezike, ali ruski koji se govori na njihovom području vrlo je sličan našem jeziku, tako da su me u par navrata čak pitali gdje sam tako dobro naučio njihov jezik… Uoči polaska u Rusiju smo se javili našem konzulu, mojem prezimenjaku Stefanu Vlahoviću, koji nažalost u vrijeme prvenstva nije bio u Kalinjingradu, ali nam je organizirao susret s gospodinom koji je živio u Rijeci i koji nas je dočekao te proveo gradom. Natjecanje se održavalo u World Ocean Museumu, prekrasnom ogromnom kompleksu, gdje smo imali prilike razgledati podmornicu Mir I, s kojom su istraživali olupinu Titanica, kao i potonuli brod Bismarck.

roland_vlahovic_kalinjigrad_rusija_brodomaketarstvo_5_01

Koliko vremena treba za izraditi jednu maketu broda poput ovih s kojima se natječete te kakav je proces izrade?
Uobičajeno se jedna maketa izrađuje dvije do pet godina. Ja sam većinu svojih napravio za šest mjeseci, ali moram istaknuti da radim i do petnaest sati dnevno te cijele vikende. Često mi je neugodno reći da sam makete napravio u tako kratko vrijeme, pa kažem da sam radio oko godinu dana, ali mi ponekad ni to ne vjeruju, a kamoli da kažem istinu. Brodomaketarstvo mi je hobi, to radim nakon što odradim radno vrijeme u svojoj firmi za reklame i reklamne natpise. Mnogi natjecatelji bave se isključivo brodomaketarstvom, to rade profesionalno te najčešće rade po narudžbi. Neke makete prodaju se i po 70 tisuća eura, a najčešće ih otkupljuju muzeji. Kod nas to nažalost nije praksa. Da bi se izradila jedna maketa, najprije je potrebno istražiti povijest broda koji ste odlučili raditi i dobro upoznati brod. Slijedi potraga za nacrtima, a to nekad traje vrlo dugo, jer ih je teško naći, a i prilično su skupi. Zatim je na redu nabavka i priprema drva, što je prilično komplicirano, jer se za izgradnju koristi skupo drvo voćaka, poput šljive i trešnje, a 90 posto makete je od drva. Tek tada dolazi na red izrada makete, a sve se radi kao u pravom brodogradilištu – kobilica, rebra i ostalo. Ako radiš sat, dva dnevno, to traje jako dugo, a kako ja radim dane i noći, svoje makete izradim za nekoliko mjeseci.

Izrađujete li makete svih brodova ili su vam neki brodovi ipak draži?
Svaki maketar ima neki svoj stil, a ja najviše volim brodove koji su otvoreni i vidi se kako je brod izgledao iznutra. To je i puno teže raditi, jer nema skrivanja, sve se vidi i u toj sam klasi C3 i najjači. Tih brodova inače ima najmanje, jer ih je najteže napraviti i za njih treba najviše vremena. Radim i druge, ponekad je to neki poznati brod iz povijesti, ponekad ratni ili neki naš tradicijski hrvatski brod. Opatija je bila poznata po gucu, ta barka je interesantna za naše područje, međutim ona bi bila prejednostavna za neko natjecanje više kategorije. Inače postoji 7 kategorija u natjecanjima brodomaketara, a ja sam se u Rusiji natjecao u 3 kategorije, u kojima sam i osvojio medalje.

roland_vlahovic_kalinjigrad_rusija_brodomaketarstvo_1_01

Kada ste se počeli baviti brodomaketarstvom te koliko je ono popularno kod nas?
U makete brodova sam se zaljubio još u opatijskoj osnovnoj školi, gdje je profesor Tomac svakog četvrtka poslije podne radio s nas petero-šestero učenika koje je zanimao tadašnji tehnički odgoj. Plovila su mi postala posebno bliska kada sam jedrio, a aktivno sam jedrio četrnaest godina. Do 2012. godine sam makete izrađivao za sebe, amaterski, a tada je u Rijeci održano svjetsko prvenstvo na kojem sam se zainteresirao za natjecanja te krenuo ozbiljno i počeo se takmičiti. Sudjelovao sam na mnogim natjecanjima i osvojio mnoga odličja. Želja mi je što više promovirati brodomaketarstvo, kako bi se uključilo što više mladih, jer se njima danas više ne pruža mogućnost da se time bave u školi. Većina njih je zainteresirana za kompjutore, igrice i TV i teško ih je privući u neki ovakav hobi. Nažalost kod nas za makete brodova nisu zainteresirani ni muzeji, dok vani baš muzeji od brodomaketara naručuju makete koje onda izlažu. Smatram da bi naš riječki Pomorski muzej trebao imati izložene maketa brodova vezanih uz naše područje, poput austrougarskog bojnog broda Szent Istvan čija je izgradnja započela u Rijeci u gradilištu Danubius, današnjem 3. maju, a potopljen je 1918. godine kod Premude.

roland_vlahovic_kalinjigrad_rusija_brodomaketarstvo_3_01

Koji vam je sljedeći cilj, pripremate li se već za neko natjecanje?
Niti tjedan dana od povratka iz Rusije već sam odradio još jedno natjecanje – 11. Zagrebački maketarski kup „Crna kraljica“, gdje sam osvojio dvije zlatne medalje. U Rusiji sam nabavio nacrte za novi brod i odmah počinjem s njegovom izradom te se nadam da ću se i 2018. godine sa Svjetskog prvenstva vratiti s još jednim zlatom. Još se ne zna gdje će se ono održati, spominje se Rumunjska, ali i naša Rijeka. Ja se, naravno, nadam da će to biti Rijeka!

Fotogaleriju koju je Roland snimio u Rusiji pogledajte na ovom linku

Kristina Tubić / PodUčkun.net

error: Content is protected !!