Razgovor: Željko Grbac, predsjednik OV Matulji

admin 13 years ago Novosti

…u načelu, kohabitacija nije loša. Međutim, postoje problemi uvjetovani zakonskim rješenjima, jer imamo ”sive točke“ u nadležnosti kod kojih se ne zna spada li nešto u ingerenciju načelnika ili Vijeća…
…sigurno je da je i kod nas prisutan jedan recesijski trend, kao i u ostatku države, ali ipak se realiziraju programi koji su zacrtani…
Matulji – Predsjednik Općinskog vijeća Općine Matulji, Željko Grbac, svoje ”dane na vlasti“ provodi u kohabitaciji s matuljskim načelnikom Mariom Ćikovićem. Pitali smo ga kakav je njihov odnos, te kako funkcionira matuljska ”dvoglava“ vlast. Uz to, prosinačko vrijeme pokazalo se kao odličan povod za rezime svega učinjenog u ovoj godini i izradu planova za sljedeću.
Kako ste zadovoljni sa situacijom u 2010. godini, i kako biste ocijenili sve ono što se dogodilo u općini Matulji tijekom proteklih dvanaest mjeseci?
– Sigurno je da je i kod nas prisutan jedan recesijski trend, kao i u ostatku države, ali ipak se realiziraju programi koji su zacrtani, a prije svega tu mislim na Centar primarne zdravstvene zaštite koji je u planu već odavno, a ove se godine počeo i realizirati. Jedino gdje imamo problema je nastavak projetka liburnijske kanalizacije, koji nažalost već osam mjeseci stoji bez pomaka. Postoje najave da će se na proljeće nastaviti s radovima, ali zasad ne možemo biti zadovoljni s ovim projektom, a smatram da i sredstva koja su dosad uložena zbog ovog zastoja nisu adekvatno valorizirana. Napravljeni su i neki pomaci u prostornom planiranju, u smislu da su postavljene osnovne postavke za funkcioniranje radnih zona. To se posebno odnosi na radnu zonu gdje bismo željeli smjestiti Komunalac, onu u Rupi gdje već dugo vremena postoji interes Euroline-a, te na Miklaviju jer se krenulo s projektom gospodarske aktivacije te vrlo važne zone za našu općinu.
Opći je dojam da do prije nekoliko godina radne zone uopće nisu bile iskorištene, ali da sada polako postaju gospodarski zamašnjak čitave općine.
– To je donekle točno. Sigurno je da treba ulagati u radne zone, jer jedino njihovim razvojem, odnosno razvojem poduzetništva, možemo ostvariti i rast društvenog standarda. Radne zone se razvijaju, ali osobno nisam zadovoljan brzinom kojom se donose prostorni planovi, odnosno nisam zadovoljan načinom na koji se ulazi u realizaciju projekata radnih zona. Stav mene kao predsjednika, ali i većine u Vijeću, jest da bismo trebali krenuti s jednom zonom, nazovimo je općinskom zonom, u kojoj bi svi investitori mogli na jednostavan način doći do vlasništva nad parcelom, koja bi bila opremljena svim infrastrukturnim priključcima. Na žalost, mi zasad opremamo parcijalne dijelove zona kako nam se javljaju investitori, a problemi postoje i kod kupovine parcela jer su one podijeljene između više privatnih vlasnika.

Dva najvažnija dokumenta iz nadležnosti Vijeća su prostorni planovi i proračun. O prostornom planiranju već smo govorili, ali kako gledate na proračunsku situaciju?
– Već 2010. godine uspjeli smo dovesti do povećane transparentnosti u trošenju proračunskih sredstava. Taj cilj će svakako biti i u 2011. godini – da se točno definiraju programi koji ulaze u proračun, da se prati na što se točno novac troši, da se izbjegnu određena preklapanja, te da se izbjegne mogućnost proizvoljnog tumačenja nekih proračunskih stavki. Proračun je smanjen u odnosu na onaj planirani već rebalansom u 2010. godini, a budžet za iduću godinu dodatno je smanjen. Međutim, to je još uvijek respektabilnih 60 milijuna kuna, koje omogućuju da se solidno može ostvariti veći broj programa – mogu se osigurati potrebe stanovništva u zdravstvu, socijali i sportu, a istovremeno se mogu pokrenuti gospodarske potpore i kapitalni projekti. Sigurno je da kod proračuna puno znači kako će se dalje razvijati situacija sa zakonskom regulativom brdsko-planinskih područja koji bi se mogli negativno odraziti na priljev sredstava i veličinu proračuna.
Mislite li da se ta rupa, koja bi nastala eventualnim smanjenjem sredstava zbog ukidanja brdsko-planinskog statusa, može pokriti daljnjim razvojem radnih zona?
– Ona se može kompenzirati na više načina. Jedan od njih je priča koju smo mi uspjeli ugraditi u proračun za 2011. godinu, a to su programi okrenuti prema Europskoj uniji i predpristupnim fondovima. Druga priča je jačanje poduzetništva. Mi trenutačno imamo oko 700 poduzetnika na području općine, ali s razvojem radnih zona, posebno RZ Miklavija, sigurno bi se značajno povećao proračun u odnosu na sadašnji. Ta radna zona za Općinu Matulji mogla bi značiti ono što je tamošnja radna zona značila za Dugopolje, koje se od malog mjesta i siromašnog mjesta razvilo u gospodarski relevantno područje i jednu od najbogatijih općina u Dalmaciji. Mi niti sad nismo siromašni, ali siguran sam da bi postali jedna od najbogatijih općina u Hrvatskoj ako se ostvari ta priča na način na koji je zamišljena.
Matulji su politički i institucijalno u sustavu kohabitacije, gdje su načelnik i većina u Vijeću pripadnici različitih političkih struja. Kako gledate na tu situaciju, u usporedbi s ostalim jedinicama lokalne samouprave u okruženju, koje nisu u takvoj situaciji?
– Koliko god je to, na jedan način, otežavajuća okolnost, vjerujem da je to ipak puno bolja varijanta od situacije u kojoj su i načelnik i većina iz iste struje. Jer, htjeli ili ne htjeli, postoji tu nekakva usmjerenost jednih na druge, odnosno postoji kontrolna funkcija ali i spremnost na suradnju, razgovor i kompromis te sagledavanje i jedne i druge strane nekog prijedloga. U načelu, kohabitacija nije loša. Međutim, postoje problemi uvjetovani zakonskim rješenjima, jer imamo ”sive točke“ u nadležnosti kod kojih se ne zna spada li nešto u ingerenciju načelnika ili Vijeća. Problemi su se pojavili kod kupnje skladišta Trgovačkog Opatija u Gajanićima, gdje je Vijeće donijelo odluku da se kreće u kupovinu. Zakonom je izvršna vlast zadužena da zastupa Općinu u tim poslovima, a ona se oglušila na stav Vijeća. Za to, praktički, ne postoji nikakva sankcija.
U posljednje se vrijeme sve glasnije razmišlja o reorganizaciji regionalne i općinske samouprave, gdje se intelektualci zalažu za ukidanje velikog broja općina. Kako mislite da bi u toj podjeli prošli Matulji.
– Što se tiče nekih realnih parametara – od broja stanovništva, preko proračuna, do veličine općine i njenih potencijala – Matulji su apsolutno samoodrživi i nema nekog logičnog razloga da ih se priključi nekoj drugoj jedinici lokalne samouprave. Jedino na što valja pripaziti jest činjenica da bi zbog naših vrijednih radnih zona i velikog gospodarskog potencijala neki gradovi mogli pokazati interes za našim prostorom i u tom smislu lobirati kod državne uprave.
Davor Žic / Liburnija.net
Tekst je preuzet iz lista ”Tramontana”.

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net