Razgovor – Zijah Sokolović: Svaki dan naše starosti ima svoju premijeru @ Opatija

Arhiva Liburnija.net: Zijah Sokolović

Arhiva Liburnija.net: Zijah Sokolović

Na Festivalu neovisnih kazališta Zijah će se predstaviti u nešto, ali ne posve, drugačijoj formi – kao redatelj predstave “Nitko, nitko, ali nitko nikad nije tako igrao Fausta” koja će zaigrati večeras, u 18 sati, u Umjetničkom paviljonu ”Juraj Šporer”.

Opatija – Zijah A. Sokolović, majstor komedije i monodrame, često boravi u Opatiji, gdje nakon dvadeset godina igranja predstave ”CABAres, CABArei” i drugih svojih djela, može reći da publiku poznaje i intimno, jednako kao i oni njega kroz duhovite i dirljive priče o užasima svakodnevnog života…

Na Festivalu neovisnih kazališta Zijah će se predstaviti u nešto, ali ne posve, drugačijoj formi – kao redatelj predstave “Nitko, nitko, ali nitko nikad nije tako igrao Fausta” koja će zaigrati večeras, u 18 sati, u Umjetničkom paviljonu ”Juraj Šporer”, a u kratkom nam je razgovoru rekao što publika od toga djela može očekivati, ali i je li mu teško dvadeset godina samostalno igrati jednu predstavu te što to, zapravo, neku predstavu čini dobrom…

Liburnija.net: Nedavno ste u Opatiji obilježili 20. obljetnicu od postavljanja predstave „CABAres,, CABArei“. Gledalište je bilo puno, što znači da niti nakon više od 1000 izvođenja publici niste dosadila, ali je li Vas umorilo toliko ponavljanja iste predstave?

ZIJAH: Hmmm, kako kažu ljudi “kad se rodi mora se ljuljati”, a ovaj kabare se i rodio kao igra ljubavi, slučaja i očaja. Kriza srednjih godina u kojoj čovjek ima monodramu sa milion misli koje ga polako, ali sigurno tjeraju da ustane iz kreveta. Gledalište je stalno puno, jer svi potajno ustajemo noću! I kraljevsko pitanje “da li kulturno starim”? Kabare se ne ponavlja ni ovih dvadeset godina ni 1171 puta, nego svako novo vrijeme i svaki dan naše starosti ima svoju premijeru…

Liburnija.net: Dva su pitanja koja se uvijek mogu čuti u gledalištu – kako Zijah uspjeva izvući toliko duhovitosti iz sasvim običnih svakodnevnih situacija, i kako uspjeva zapamtiti monolog dug dva i pol sata? Pa, kako Vam to uspjeva?

ZIJAH: Ako se svaki čovjek odmakne od okova svakodnevice, svakog oblika globalizacije, od usrane sigurnosti ponavljanja već doživljenog, onda nastaje kabare, ugao iz kojeg vidimo sebe i samo sebe kako smo lijepi i nekako normalni… A dva sata kabarea? Ako ljudi mogu presađivati srce, trčati 100 metara ispod 10 sekundi, ako mogu živjeti od 5.000 kuna mjesečno, ako mogu ubijati druge ljude da bi politička aristokratija bila bogatija, onda mojih dva i po sata su lokalna sitnica!

Liburnija.net: Na FEN-u, će, prema Vašoj režiji, Linda Begonja i Draško Zidar trebali igrati Fausta kako ga još nitko nikad nije igrao… Kako će to izgledati?

ZIJAH: Ova predstava je blizu kabarea, jer plakativno pokazuje kako se jedna scena iz kazališne predstave može igrati na tisuće različitih načina, kao i naš život i svaki način ima svoju logiku i svaki nam se na neki način čini blizak, a tako daleko od našeg oblika života…

Liburnija.net: Jedno općenito pitanje za kraj – što očekujete od dobre kazališne predstave? Odnosno, kada možemo reći da je neka predstava – dobra?

ZIJAH: Svaka kazališna predstava je dobra, jer vas tjera preko kućnog praga i od televizora, da se obučete, društveno socijalizirate i ogovarate prisutne, komentarišete skupu kartu i mjesto za parkiranje auta, ko vas je nagovorio da gledate nešto što po vašem ukusu nema smisla i da je površno i nedorečeno… I tako vam se, IPAK, nešto dogodi… Eto, i vaš Zijah A.Sokolović…

Davor Žic / Liburnija.net

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net