Samostalno gospodarenje vodom na Liburniji odlazi u povijest, Riječki VIK uredbom vlade preuzima Liburnijske vode
Rok za provedbu uredbe je šest mjeseci….
Matulji – Vlada Republike Hrvatske sjednici održanoj krajem prošle godine donijela je uredbu kojom uspostavljaju 41 uslužno područje, određuju njihove granice i društva preuzimatelja. Tako je područje koje pokrivaju Liburnije vode postalo sastavni dio Uslužnog područja 25 koje obuhvaća gradove Bakar, Čabar, Delnice, Kastav, Kraljevica, Opatija, Rijeka i Vrbovsko te općine Brod Moravice, Čavle, Fužine, Jelenje, Klana, Kostrena, Lokve, Lovran, Matulji, Mošćenička Draga, Mrkopalj, Ravna Gora, Skrad i Viškovo, a društvo koje preuzima upravljanje je KD vodovod i kanalizacija d.o.o. iz Rijeke čime i formalno Liburnijske vode te samostalno gospodarenje vodnim uslugama na području Liburnije odlazi u povijest. Iako se o ovom pripajanju već dulje vrijeme govori, izostanak reakcije od vlasnika kao i vodstva tvrtke izazvala je skromnu reakciju zaposlenika koji su prije mjesec dana ukazali na problem na radnom sastanku sa sindikatom i predstavnicima jedinica lokalnih samouprava, a nastavak je stigao u formi manifesta čiji je autor želio ostati anoniman, kako ističe ‘iz objektivnih razloga’ te napominje da ‘oni ovdje zaista nisu niti bitni, već je bitna poruka koja se želi poslati Liburnijskom kraju, a koja je iskrena i što je najbitnije istinita’. Manifest prenosimo u cijelosti…
Radnici Liburnijskih voda obavještavaju građane Liburnije da se nakon 135 godina samostalnog postojanja gasi komunalno poduzeće koje je generacijama brinulo o vodoopskrbi ovoga kraja. Zadnjim danom stare godine od strane vlade donesena je dugo iščekivana uredba o uslužnim područjima. Trenutak donošenja nikako nije slučajan i odabran je da bi se u blagdansko vrijeme što jednostavnije ublažile negativne reakcije javnosti i građana koji su nažalost ionako okupirani svojim svakodnevnim problemima, ali to je jedan širi društveni kontekst. Zanimljiva činjenica u cijelome proteklom periodu jest nevjerojatna i nesnošljiva tišina našega poduzeća, političke javnosti, sindikata te na kraju i vlasti (Matulji,Opatija, Lovran i Mošćenička draga) koja je osnivač društva te je samim time i odgovorna za njegovo ispravno poslovanje i opstanak. Nama radnicima poduzeća nije poznato da su poduzete nikakve bitnije radnje koje bi bile vrijedne spomena a kojima bi se spriječila ova dalekosežna katastrofa, pa smo stoga osjetili potrebu da se oglasimo u ime nekolicine radnika i zaposlenika. Zadnjih godina politički akteri našega kraja kao i akteri poduzeća bavili su se sami sobom. Uljuljani u svoj svakodnevni angažman nisu našli za shodno intervenirati po pitanju opstanka ovog stoljetnog i tradicionalnog poduzeća koje je danas vrijedno više stotina milijuna kuna. Razne zamagljene i skrivene obiteljske, poslovne i prijateljske veze te partikularno sebični interesi doveli su do nemogućeg čvora koji se jednostavno nije mogao raspetljati u interesu poduzeća. Za napomenuti je da slične scenarije oko uredbe i procesa spajanja prolaze i druge sredine pa se tako na primjeru nama susjedne Istre mogao vidjeti hvale vrijedan angažman politike. Načelnici istarskih općina sastajali su se i davali izjave u korist lokalnih sredina i njihovih vodovoda što je rezultiralo koliko toliko pozitivnim ishodom po tu sredinu. Istovremeno u našem kraju cijelo ovo vrijeme koje je trebalo provesti u pokušajima lobiranja u korist poduzeća na višim instancama i u drugim centrima političke moći postojala je, a postoji i danas jedna i jedina jasna politika a to je šutnja, nezamjeranje, čekanje i totalna nezainteresiranost oko ovog velikog događaja što je vidljivo odnosno nije vidljivo iz ikakvih novinskih natpisa i izjava političkih aktera. Za napomenuti je dalje važna povijesna činjenica da je vodovod osnovan 1884. godine te da je tadašnjim stranim vladarima ovoga kraja jako značio razvitak vodovoda Liburnije, također je briga oko ove važne komunalne djelatnosti vođena i za vrijeme prethodne države, dok s druge strane mi danas ne pokazujemo nikakav politički niti civilni angažman niti volju za očuvanjem ključnih i strateških interesa Liburnije čak niti kada postoje zakonski utemeljeni čimbenici koji poduzeću idu u korist. Ovdje mislimo na još jednu važnu činjenicu, na zakonom propisan minimum uvjeta koje naše komunalno poduzeće mora imati da može dalje nastaviti samostalno poslovati što ono u naravi i ima. Uredba je u mnogim slučajevima i u mnogim dijelovima zemlje uredila protuzakonitu i protuustavnu organizaciju novih vodovoda pa će o tome vjerojatno u budućnosti biti dosta polemika.
Također je važno napomenuti da sindikalna podružnica našeg poduzeća snosi veliki dio krivice kao jedan kompromitirani i upitni činitelj u poduzeću. Zbog osobnih interesa ključnih pojedinaca i pojedinačnih osobnih želja članova sindikata nije se smoglo skupiti toliko potrebne snage pokrenuti ikakve hvale vrijedne sindikalne aktivnosti. Prije nekoliko tjedana dogodilo se mizerno okupljanju radne zajednice po kišovitom danu na kojem je od strane naših vlasnika (načelnika i gradonačelnika) neslužbeno traženo da ne bude prisustva novinara što također ukazuje na svu težinu političke taštine i nesposobnosti. Novinara je ipak bilo što je popraćeno sitnim člankom na lokalnom portalu. Sve skupa možemo slobodno reći djelovalo je bljedunjavo i u najmanju ruku jadno. Zaključak ovoga skupa bio je da nema jasnog zaključka. Obavljena je mizerna forma bez ikakvog jasnog sadržaja te sa nejasnim porukama i obećanjima. Radnici su kao što obično u nas biva ostali u neizvjesnosti a političari su po običaju brzo nestali i otrčali na njima važnije događaje. Neshvatljivo je da ovakav događaj koji će promijeniti suvlasničke odnose u novom poduzeću gdje će naše općine (Matulji, Opatija, Lovran i M.Draga) imati zanemariv vlasnički udio te nikakvo pravo glasa nikoga uopće ne zanima. Nakon navedenih činjenica koje su lako dostupne i provjerljive kako u upravi poduzeća tako i u samome zakonu, potrebno je građanima prije svega skrenuti pažnju na sljedeće, a to je neminovno poskupljenje usluga radi pokrivanja gubitaka u novom poduzeću koje će okupiti i problematične vodovode po pitanju gubitaka. Nadalje mjesto odlučivanja seli se iz Liburnije u Rijeku kao i utjecaj na razvoj i održavanje vodoopskrbe našega kraja. Za napomenuti je također i činjenicu da je vodoopskrbni sustav Liburnijskih voda odnosno Liburnije u mnogo čemu napredan kako po funkcionalnosti tako i po pitanju održavanju na čemu treba zahvaliti velikim ulaganjima u zadnjih dva desetljeća. Po pitanju gubitaka vode ima vodeće rezultate u državi što je također rezultat ulaganja i ogromnih financijskih odricanja stanovnika ovoga kraja. Povijest nas uči da su reforme u našoj državi završavale prije nego su uopće započele ili su pak imale pogubne posljedice po sredine u kojima su provođene bez opravdanja da su u nas one zaista potrebne. Iz neznanja zakonodavaca ili nekih viših interesa prema vodnom dobru cijeli će ovaj proces imati ogromne posljedice za ovaj kraj. Političari našega kraja koji su toliko pasivni a koji su u proteklom periodu obnašali toliko važne funkcije načelnika i gradonačelnika zajedno sa kolektivom poduzeća te na kraju i sindikatom, ostat će trajno u kolektivnoj svijesti ovoga kraja zapamćeni kao figure koje su svojom tromošću te nečinjenjem iz ovih ili onih razloga zakucali posljednji čavao u pogrebni lijes ovog povijesnog poduzeća koje je uspjelo pretrpjeti sva povijesna i ratna previranja ovoga kraja, smijene političkih sustava, pretvorbe i privatizacije, odvajanja i spajanja ali sada mirne duše možemo reći da je konačno kapituliralo. Zaključno je potrebno naglasiti jednu digresiju a to da je za obnašanje visoko zahtijevanih funkcija kako političkih, gradskih, općinskih tako i sindikalnih ali i direktorskih, osim banalnih priča i generalnog pomanjkanja vizije potrebno ipak nešto puno puno puno više što je očito ovdje izostalo a i dalje izostaje.
Naša zajednička nonšalantnost, pasivnost, opća letargija te lažni osjećaj nedodirljivosti i sigurnosti, donijet će nesigurnu i nepredvidivu budućnost za ovaj kraj, ali i već viđene poznate scenarije hrvatskog gospodarskog i birokratskog kazališta. Građani ovoga kraja konačno imaju pravo znati što su im nesposobne političke strukture, sindikat i uprava sa svojim neodgovornim i adolescentnim ponašanjem napravili te možemo na kraju reći da je ipak za nas sada prekasno. Stoga slijedom svega navedenog, na kraju ovoga zajedničkoga životnog putovanja MI OBIČNI RADNICI I ZAPOSLENICI Liburnijskih voda ponizno i s puno vjere u budućnost zahvaljujemo VAMA OBIČNIM SUGRAĐANIMA na iskrenoj podršci koju ste nam generacijama ukazivali, na vašoj strpljivosti te na kraju i na vašoj novčanoj podršci kroz podmirenje ne baš malih komunalnih usluga bez čega mi ne bi primali naše plaće i mirovine i bez čega ovaj sustav ne bi konačno nikad niti postojao. Hvala.
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net