Stranačka politika političkog kadra u Opatiji (dio prvi – vlast)

gradonacelnikOpatija – Odabirom Viktora Peršića za predsjednika SDP-a i oproštajem Amira Muzura od aktivnog političkog angažmana na nedavnoj sjednici Vijeća, za kratko buduće razdoblje završeno je kadrovsko restrukturiranje opatijskog političkog života, započelo prije otprilike godine i pol dana, tijekom pretkampanje za lokalne izbore. Tada su s političke scene počela nestajati neka stara imena, poput jednog od najdugovječnijih gradonačelnika u opatijskoj povijesti Axela Luttenbergera, a pojavljivati se neka nova, poput Peršića ili Nevena Varljena (IDS).
Proces je kulminaciju doživio na izborima, kad je većina ”Muzurove klike” izbrisana iz javnog života, a zamijenili su ih novi nezavisni politički žutokljunci poput zastupnika Akcije mladih ili NL Nikice Pažina.
Jedini koji se u međuvremenu nisu promijenili su penzići. Bili su na vlasti, tamo su i ostali, bez obzira na promjene koje su se oko njih dogodile. Pitanje je doduše, što stranku umirovljenika u Opatiji drži na političkom životu? Nemaju, naime, nikakvu ideologiju, kao niti ozbiljan program (njihov izborni program pisan je na polovici stranice A4 formata), ali već su godinama nezaobilazan politički i društveni faktor. Nije stvar ni u sinekurama, jer odlučujuću ruku u Vijeću nisu naplatili onoliko koliko su mogli, kao ni o borbi za svoju ”pastvu” jer u prvim mjesecima nove vlasti nisu imali značajnijeg udjela u vijećničkim raspravama, a kamoli prijedlozima odluka. Možda je, dakle, stvar jednostavno u dosadi i višku slobodnog vremena?
Nisu se previše mijenjali niti HNS-ovci, a nisu imali ni razloga. Kombinacija mladosti (Ksenija Baždarić, Hrvoje Marušić) i iskustva (Bruno Starčić) sasvim solidno funkcionira u Vijeću, iako možda raspored sjedenja odaje generacijske razlike. Starčić naime sjedi u ”magarećoj”, posljednjoj klupi u vijećnici, blizu izlaznih vrata, dok ”mladi lavovi” sjede daleko naprijed, u blizini šefice stranke i zamjenice gradonačelnika Marine Gašparić. No, možda ne treba tlocrtu vijećnice pridavati toliku pozornost, jer HNS danas može biti najzadovoljnija stranka u Opatiji. S tri vijećnika i zamjenicom gradonačelnika dobili su daleko više nego što vrijede u izbornim poenima, a nemaju imperativa truda koji imaju SDP i IDS. Budući da zamjenici ne snose nikakvu političku ni krivičnu odgovornost, Gašparićka sve propuste u ”gradskoj vladi” može uvaliti Dujmiću, dok se njen kolega Ernie Gigante Dešković mora svojski truditi ubaciti se u fokus javnosti kako bi donekle začepio rupe na IDS-ovu brodu koji pušta na sve strane…
IDS, naime, ima više dužnosnika nego vijećnika, osim ako predsjednika Vijeća O’Briena Sclaunicha ne ubrojimo u obje kategorije. Jedini koji brani boje IDS-a u vijećničkim klupama jest novopečeni otac (javne čestitke!!!, op. ur.) Neven Varljen. Uglavnom, stranka je, na temelju stare slave i poželjnog koalicijskog potencijala, uspjela maznuti relativno velik broj fotelja bez ozbira na mizernu podršku ”baze”. Ne, ne Jakovčića, nego glasačke baze, koja im je osigurala samo dva mjesta u Vijeću, što je u odnosu na prošli mandat pad od pedeset posto! Tako sniženi IDS, koji se u međuvremenu riješio svoga najaktivnijeg člana Axela Luttenbergera, ipak je ponovo izabrao Gigantea za predsjednika. Svoj reizbor mladi dogradonačelnik može zahvaliti funkciji u izvršnoj vlasti, ali i činjenici da je u percepciji članova stranke uspio odvojiti uspjeh u gradonačelničkoj kampanji od neuspjeha u kampanji za Vijeće. Međutim, na izborima za mjesne odbore IDS će morati potvrditi svoju staru snagu ili prihvatiti činjenicu da su vremena ponosa i slave nepovratno prošla. O tome će im ovisiti (dobro, i dogovorima na županijskim i državnim razinama) i beneficije u narednom koalicijskom ugovoru i imena na čelu stranke.
Izgleda kao da se SDP najviše promijenio. Od stranke koja se boji izvršne vlasti postali su njeni nositelji, odvojili su funkciju šefa stranke od gradonačelnika, velikodušno su svoje članove ustupili drugim političkim opcijama (Igor Štok) od kojih su zauzvrat dobili neke nove (Iva Sorta Bilajac). Najvećom novosti mogao bi se nazvati novi predsjednik stranke Viktor Peršić. Međutim, dojam ipak (donekle) vara. Prvenstveno, Peršić je bio jedini kanidat na izborima, što znači da njegov izbor ne odražava volju stranačkog članstva koliko stranačkog čelništva (opatijskog i inog). Drugo, u svim svojim obraćanjima Peršić naglašava lojalnost gradonačelniku (a posredno i županu) kojemu će pričuvati stranku dok je ovaj zauzet drugim obavezama. Treće, nadmoćna pobjeda Dušana Mušće nad Lidijom Bagarić za mjesto zamjenika predsjednika stranke (iznenađuje brojnost kandidata, op. ur.) jasna je poruka da stara garda nema ozbiljnu protutežu u SDP-u Opatije.
Jedino što u ovom trenutku baca mrvicu sumnje na ovu esdepeovsku harmoniju jest mini-uzlet stranačke mladeži (Danko Žitinić, Dalia Kanceljak) koji su osvojili sjedala u gradskom i nazdornom odboru. Pitanje je samo govori li ta činjenica više o toleriranju (potencijalno) drugačijeg mišljenja u stranci, ili o velikom broju stranačkih funkcija i malom broju zainteresiranih (ili kvalitetnih, ili podobnih) članova…
Uskoro slijedi i nastavak teksta – Stranačka politika političkog kadra u Opatiji (dio drugi – oporba).
Davor Žic

Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.

Kreni od početne stranice - Poduckun.net