SuperMarino… iz Kirije s ljubavlju

supermarinoSuperman, kao i ja, nosi naočale. Isto tako, Superman, poput mene, radi kao novinar. Ergo… ja mora da sam neko superbiće. SuperMarino. S&M. Dobro, ne poznajem nijednu curu po imenu Lois, nisam visok, crn i zgodan, ali siguran sam kako ja i Superman imamo još puno zajedničkih kvaliteta.
Naprimjer muževnost. Dokaz: evo neki dan bio sam na kavi s jednom frendicom koja je kasnije tog dana dobila temperaturu. Ha! Dobar je osjećaj biti superbiće.

Keith - the King

Keith - the King


Nadčovjek. Kažu kako će samo takvi ljudi preživjeti recesiju.
Uz štakore i Keitha Richardsa.
Nakon svega skupit ćemo se na ogromnom koncertu i točno u ponoć pjevati Midnight Rambler. Also sprach Kara Tusta.
Pijem kavu s (drugom) frendicom u Opatiji. Kaže da ide posjetiti prijateljicu na Kastav. Pješke. Iz Opatije. Gledam je s čuđenjem, pitam želi li da je odvezem autom. Ona nonšalantno otpuhuje pramen s čela dok joj plamen suklja iz očiju i kaže, gotovo prezirno: “Tja, pa to je samo 360 metara visinske razlike!” A ja si mislim koja je ona Superwoman. Nazvat ćemo je Super… Klara. Superman s Perman.
Dok već na svoj uobičajeni način krivim facu, gledam je onako sa strane i zamišljam kako vadi iz torbe neko ogromno laso, baca ga na Kastav kojeg potom povlači prema Opatiji.
Žbaaaam!! Kastav pada na Opatiju! Katastrofa! Apokalipsa! Directed by Roland Emmerich. “18. dan prije 23. dana nakon 14,7 dana prije 4 i pol dana poslije sutra”.
E, a cura ne može nać posao. Nema zaposlenja u ovoj državi ni za Superwoman s Perman… (Navodno je Chuck Norris ipak bio bolje sreće.) Moj pranonić odlazio je na posao u Rijeku svaki dan u tri ujutro. Pješke. Zis Brguda. Neš ti službeni kombi i putne troškove. Uzmi dvije vreće od 150 kila, hiti ih na škinu i pravac Kastav. Šta, pa to je samo 360 metara visinke razlike! A ti bi i vode za po putu u slučaju da ožedniš?! Stavi si traku s hrvatskim grbom oko čela ko Goran Ivanišević, a kad ožedniš sa šahovnice si na jezik ocijedi dvije kapi znoja. Budi perpetuum mobile. Superman s Perman. I nadasve, voli svoju domovinu.
kirija
O tome ponekad razmišljam dok se svakog dana vozim svojim gliserom na posao u Crikvenicu. Osjećam se poput Bonda, Jamesa Bonda, dok mi zanosna plavuša masira vrat svojim vještim prstima i nježno šapuće na uho: “Oh, Marino, SuperMarino…” From Kirija With Love. Radim tamo od prvog aprila. Nije šala, iako sam očekivao kako će me tog dana u prostorijama dopisništva dočekati direktorica i glavni urednik s papirnatim šeširima i pištalicama. No, očito ne živimo u šaljivim vremenima.
A Kirija – kot Opatija! Radim reportažu s crikveničke place, a na njoj prodavači iz Kastva, Matulja, Ike, Opatije… Kažu, preskupo im je uzeti štand na placi u Rijeci ili Opatiji. Pa su postali Kirci, kao i ja. Čavrljam sa ženom koja prodaje karanfile. Damo s karanfilima, gdje su ti kamelije?, pitam je. Nema, srećo, ionako nitko neće cvijeće da kupuje. Ni za žive ni za mrtve. Nema tko da stavi svježi karanfil na pjesnikov grob.
mimoza
Na jednoj OMV-ovoj pumpi na zaobilaznici u tamošnjem kafiću ima neka, ali baš zgodna, konobarica. Ima stvarno predivnu kovrčavu kosu. Bond girl. Ma šta, SuperMarino girl! Naručujem macchiato i čašu vode. Cura zaboravi donijeti vodu, ali dok mi vraća kusur među novčanicama ostavlja mi pramen svoje bujne kose.
Slučajnost? Vidjet ćemo kada je pitam želi li se provoziti u mom Fiat Punto gliseru koji još uvijek miriše na mimoze koje mi je poklonila jedna žena iz Selca. Pored Mošćenica, ne Crikvenice.
Ipak, iz nekog razloga stalno mislim što ako je cura alergična na mimoze? U današnjem svijetu romantika nije baš na cijeni. A bogami niti mimoze.
The Rolling Stones – Midnight Rambler

SuperMarino (aka Marino Maljavac)

error: Content is protected !!