Svjetionici u makiji: Austrijski studenti osmislili novu arhitekturu inspiriranu dračom i strujnim stupovima @ Mošćenička Draga
Tako su nastali neki od projekata koji u sebi sadrže vrlo zanimljivi potencijal, koji bi trebao donijeti novu funkcionalnost i posjetiteljima Mošćeničke Drage i lokalnom stanovništvu, i biti stvoreni za korištenje tijekom čitave godine, a nikako ovisni isključivo o sezoni.
Mošćenička Draga – Kako bi trebala izgledati suvremena arhitektura Mošćeničke Drage, inspirirana njenom ribarskom i pomorskom tradicijom i poviješću, ali interpretirana prema aktualnim postulatima teorije i prakse, pokazala je nedavna izložba na kojoj su svoje vizije draške arhitekture prikazali studenti Odjela za umjetnost i obrt Sveučilišta Mozarteum u Salzburgu.
Polazna točka projektnih ideja su vodovi jake struje sa svojim karakterističnim armiranobetonskim stupovima postavljenim usred makije, usporedno s obalom. Iako su studenti tijekom boravka u Hrvatskoj zaključili da je stanovništvo nezadovoljno izgledom i funkcionalnošću stupova koje bi voljeli ukloniti, odlučili su transformacijom ovih prostorno vidljivih ”pejzažnih skulptura” i njihovog okoliša stvoriti osebujne infrastrukturne građevine. Kako se objašnjava u opisu projekta, područja na kojima se nalaze dalekovodi mogla bi planiranjem njihove nove funkcije i dizajna postati prepoznatljiv znak ove priobalne regije.
Tako su nastali neki od projekata koji u sebi sadrže vrlo zanimljivi potencijal, koji bi trebao donijeti novu funkcionalnost i posjetiteljima Mošćeničke Drage i lokalnom stanovništvu, i biti stvoreni za korištenje tijekom čitave godine, a nikako ovisni isključivo o sezoni. U nastavku provjerite ideje studenata i prateće fotografije…
Potencijal snage prirode za oporavak bio je polazna točka sadržajne koncepcije projekta ”Spavanje iz snova”. Tko ne može spavati ozbiljno je bolestan i samo sanja o tome kako da se konačno naspava. Moć prirodnog okruženja, povučenost u osamu i razvijeni koncept prostora trebaju potaknuti pospanost i povratiti bolesniku izgubljeni san. Senzualna i prostorna iskustva elemenata vode, zemlje, zraka, svjetlosti i topline u arhitektonskom konceptu prostora obnavljaju put ka odmoru i spavanju. Arhitekturni i prostorni koncept predstavljaju postaje pojedinih vizija iz snova i u sveobuhvatnoj koncepciji prostor je jedinstven i neponovljiv.
Projekt ”Soba za rastanak iz snova” snažan je izraz vitalnosti na vrhuncu osobnog života, smrti, i ne slavi rezignaciju već snažan, pozitivni životni stav. Umiranje u prekrasnom prirodnom krajoliku moglo bi, u najmanju ruku, ublažiti bol umirućih i tugu njihovih rođaka, te olakšati rastanak. Prostor je snažna transformacija krajobraznog konteksta, morfologija arhitekture interpretira umjetno topografiju mjesta. Put do zgrade i u unutrašnjost kroz prirodni okoliš simbol je životnog puta od rođenja do smrti, koncept prostorije naglašava čin oproštaja.
Selo povezuje staro poznato s novim i starim kontekstom. Ono predstavlja mjesto sjećanja i u predloženom projektu gradi prostornu strukturu koja se inicijalno čini kontrastnom u odnosu sa okolišem. Selo transformira prostorne karakteristike autohtone arhitekture u suvremenu sadašnjost. Reprogramiranjem funkcionalnog sadržaja naselja, povezuje se kompleks projektiranog naselja sa njegovim pejzažnim okolišem. Stari prostorni elementi seoskog područja, ulice, trg, mostovi, visinski putevi, arkade, duga i uska stepeništa, prolazi, bedemi… kao već postojeće prostorno raznoliko bogatstvo evoluiraju i formiraju novo selo.
Prostor iz snova za mlade impulzivan je naziv za moguću kulturu mladih, koja razvija osebujnu kontekstualnu morfologiju arhitekture u posebnom korisničkom konceptu. Slike erozije krajobraza i biomorfnog i zoomorfnog oblikovanja međusobno se prožimaju. Ovo je mjesto u arhitekturi predstavljeno kao mjesto nade, snage i svježine mladosti. Zgrada, izgrađeni simbol pejzaža i pejzažnih procesa, prohodna je kako iznutra tako i izvana.
Gostionica, mjesto i okupljalište društvenog života na selu kao i zajednički prostor za ljude koji povremeno dolaze iz inozemstva, mogla bi ojačati identitet mjesta u svakidašnjem životu. Planirani funkcionalni, kao i arhitektonski hibrid između ekonomske trgovine i opće dobrobiti (PPP – projekt), spaja dva svijeta pod jednim velikim krovom i povezuje ih s pejzažnim okruženjem. Vanjski prostor ulazi u unutrašnji i obrnuto, granice su fluidne i mogu se nadzirati u procesu svakodnevice. Dalekovod je vidljiv iz daleka i simbolično pokazuje položaj infrastrukturalnog uređenja pejzaža.
Soba za rastanak često spaja ono potiskivano, umiranje i smrt, u posebnu prostornu inscenaciju. Umiranje i oproštaj od čovjeka, mogli bi, u jednom posebnom pejzažnom kontekstu, predstavljati novo korištenje krajobraznog prostora. Putovanje u i kroz prostor, iz svjetla u tamu i nazad ka svjetlu, vizija je umiranja i novog života. Materijalitet mjesta, uz uzimanje u obzir postojeće erodirane arhitekture, već je sam po sebi postojeća slika prolaznosti. Poezija mjesta teatralno programira ritualni čin koji se odvija u sobi za rastanak.
Oblak makije je vrlo pragmatično i anarhično koncipiran prostorni program. Projektirani prostor je definiran a usprkos tome neshvatljiv, on daje prostorno uporište i rastapa se već u sljedećem trenutku. Arhitektonska postavka je mjesto sjećanja, povijesne i izgrađene erozije. Potencijal trenutka dinamično formira morfologiju arhitekture. Arhitektura odražava moguću raznovrsnost mikrosistema zajednice; ona bi, u međusobnoj igri s novonastalim, mogla biti odmah ponovno mijenjana. Kretanje, ne statičnost, oblikuje arhitekturu. Okoliš i arhitektura međusobno se prožimaju.
Davor Žic / PodUčkun.net
Ovo je arhivski članak. Stranice su u međuvremenu redizajnirane.
Kreni od početne stranice - Poduckun.net