Tjedni retrovizor


Velika prednost arhive od stotinu i sada već šest ili sedam izdanja tjednog retrovizora jest što ona ogledalca na naočalama s ilustracije koju gledate već više od dvije godine mogu doseći puno dalje nego samo u period od proteklih sedam dana.
Pa kad tako pogledamo što se to događalo prije točno 104 tjedna ili dvije godine shvatimo da je iz nekog neobičnog razloga luđak koji sastavlja ove provale bijesa bio opsjednut latinskim poslovicama, ali i da je tada glavna vijest bila da zakon o LRH, koji je trebao riješiti sve probleme koji Opatija ima s dioničarstvom, krenuo u hitnu proceduru.
Ne znam što se u hrvatskoj birokraciji podrazumijeva pod hitnoćom, jer tamo ipak vrijede neka druga temporalna pravila, ali gotovo sam siguran da protek od 730-i-kusur dana te potpuna izmjena ljudi koji su nakrcali saborske klupe nekako ne spada u tu kategoriju. Zanimljivo je, ipak, kako akteri iz tadašnje priče, koji više nisu u pozicijama da zahtijevaju provedbu, nego da provode, više odjednom nisu pretjerano entuzijastični oko te ideje da se novim zakonom regulira stanje otprije pet godina…
Što bi rekao onaj latinskofilski luđak otprije dvije godine ili 104 izdanja – ”o tempora, o mores”! Ili nešto u tom stilu…
– Clara pacta, boni amici
Budi moja voda,
Ja sam sada vatra…
(Laufer)

Prošlog tjedna suočio sam se s jednim ozbiljnim profesionalnim izazovom – nikad dosad još nisam imao prilike napisati da je jedan javni resurs pojeftinio. Nisam bio siguran hoću li uspjeti u svojoj namjeri da prenesem nove i niže cijene vodnih usluga na Liburniji, jer je moj mozak bio apsolutno nepripremljen na takav zadatak.
Što napraviti? Kako se uopće pišu dobre vijesti? Čime početi – gdje je skandal u svemu tome? Što kritizirati i pribiti na stup negativnog javnog mnijenja? Čiju ostavku zatražiti, kome naturiti pod nos neodgovornost? Čiji propust kritizirati? I kako ubaciti ironiju i podsmjeh, kada vijest – bez cinizma – zaslužuje doista iskren osmijeh?
Ne zato što se radi o bog-zna-kakvom pojeftinjenju, iako će prosječna obitelj mjesečno ušparati taman toliko da se počasti jednom ekstra šalicom kave, već što se radi o kontra-intuitivnom potezu. Naime, čitav narod navikao je na činjenicu da s porastom ulaznih troškova proizvočađa, preprodavača, trgovaca ili bilo koga u čitavom prodajnom lancu, raste i konačna cijena proizvoda, a da spuštanje ulaznih troškova ne izaziva apsolutno nikakvu reakciju. Vidimo to na brojnim mjestima, a najbolji je primjer nafta koja na domaćim crpkama poskupljuje i kad barel u svijetu poskupljuje i kad pojeftinjuje…
Stoga doista, palac gore za novosti iz Komunalca!
– Imperare sibi maximum imperium est
Uradi nešto za svoju savjest
Ne misli da si sam
Kreni oštro uzmi stvar u ruke
Zaboravi na strah…
(Azra)

Evo, i to smo doživjeli – maškare su se samoorganizirale i poručuju da ćemo još vidjeti ”ča mogu maškare”, barem ako je vjerovati po atmosferi nedavno održanog sastanka za aktivaciju Pusnog odbora Opatija.
U duhu samoupravljanja i inventivnosti te ”različitosti od drugih”, predlažem da ispred imena Pusnog odbora dodaju i skraćenicu SOUR (složena organizacija udruženog rada). A kakav će rezultat njihova udruženog rada biti, to tek treba vidjeti (a nadamo se da ćemo imati i priliku), ali zasigurno ne može biti gore nego što je sad…
– Ora et labora
Da l’ će moći tvoju dušu da ogrije
Jedna razglednica iz provincije…
(Srebrna krila)

Kad već hvalimo Komunalac i Savez udruženog maškaranog rada, red bi bio da pohvalimo sami sebe i svoje suradnike, koji – u potpunom neskladu s izrekom iz naslova – od rada ne stignu niti moliti za koju kunu donacija… Već samostalno i uz pomoć pokojeg mecene organiziraju velike stvari, a jedna od njih je izložba razglednica Raoula Franka otvorena prošlog tjedna u Miramaru.
Pogledajte ih dobro, jer u jednoj se skriva Jura!
Davor Žic / Liburnija.net

Similar articles

Tjedni retrovizor

1 year ago

Tjedni retrovizor

5 years ago

Tjedni retrovizor

4 years ago
error: Content is protected !!